Slušajte Vizelj. Gledajte Vizelj.

Idemo gore: jedan razgovor sa vrlo mladim i vrlo prokleto dobrim domaćim bendom Vizelj, koji u narednim nedeljama čak dvaput hara Beogradom.

Luka Ćirić, Veljko Milinković, Aleksa Nedić i Andrej Mladenović čine „Vizelj”, novi beogradski bend koji će okupirati vaše zvučnike na neodređeno vreme. Svoj prvi EP objavili su ovog februara kod nezavisne izdavačke kuće „Slušaj najglasnije”, a Kultur!Kokoška ih je dograbila na razgovor povodom nadolazećih nastupa – među kojima je prvi večeras, 1. marta, u klubu „Podmornica”. Upoznajte ih i preslušajte EP, koji mora radovati junačku dušu svakoga ko voli da trese udovima uz dobru muziku i poletno sumanut tekst.

Kultur!Kokoška: Pre svega, kako ste se skupili?

Veljko: Pa za početak smo Ćira (Luka Ćirić – vokal) i ja imali tu neku ideju gde on peva, a ja mu dajem prateću muziku. U suštini, ništa to nije ozbiljno bilo. Onda smo, posle nekog vremena, rešili da nam treba ritam sekcija i pozvali našeg bivšeg bubnjara Jovana Kovačevića i odsvirali jednu probu s njim. To, doduše, nije zvučalo baš najbolje, ali je, publika na toj svirci, celih dvoje ljudi, rekla da im se dopada. To je sve bio neki letnji raspust 2012, onda smo pauzirali do zime 2013. i tada smo zvali jednog basistu koji nije mogao da svira sa nama, a onda smo se obratili Aleksi (Aleksa Nedić – bas).

Ćira: On je pre nas svirao u nekom erotic-thrash bendu u kom sam inače i ja svirao. I, bukvalno, na veče kad smo počeli da tražimo novog basistu, on mi se javio i maltene zaplakao da ne može više taj erotic-thrash i tako smo se skupili.

Veljko: I tako se mi malo uvežbavamo s njim i sviramo prvu svirku 3. maja.

Nedić: Na Veliki Petak, inače. Većina naših religioznih drugara nije htela da dođe, ali smo svejedno imali 95 ljudi na svirci što je fascinantno. Nekima je to i dalje omiljena svirka.

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=loSyZlhHoB0]

K!K: Kako vi sebe vidite kao bend? Kao celinu?

Veljko: Pre svega, vidimo sebe kao grupu dobrih ortaka, a tek onda kao grupu izuzetno loših muzičara. *smeh*

Nedić: Šalu na stranu, mislimo da je to izuzetno bitno, to što smo i inače u toliko dobrim odnosima. Svi znamo previše bendova koji van probi, svirki, itd. nisu u dobrim odnosima i to se vidi na nastupima, dok smo mi apsolutno nerazdvojni; za početak nas trojica, a onda i Aki, otkad se sad pridružio, jer pre toga stvarno nije imao vremena ni za šta sem bubnjeva. Mislim da smo jako čvrsto vezani, naravno, imamo svoje nesuglasice, ali uvek se dobro završi jer uspemo da pronađemo neku zlatnu sredinu i, šta god da se desi, daćemo sve od sebe da ovaj bend potraje što duže.

Veljko: Mislim da se to čuje u našoj muzici, to kako mi funkcionišemo i stvaramo, svako daje neki svoj doprinos.

K!K: Kad smo se već dotakli doprinosa, kako izgleda proces stvaranja? Ko najviše i kako doprinosi?

Nedić: U suštini, pošto smo autori većinom Veljko i ja, uglavnom Veljko, pa tek onda ja. To nikome od nas nije toliko bitno, jer ćemo se uvek, bez obzira na to, potpisati kao Vizelj jer je svako od nas dao svoj doprinos tome. Opet, ništa nam ne bi značilo da nemamo Ćiru koji je autentičan vokalni solista. Takođe volimo svuda da se potpisujemo kao bend, jer, makar Veljko došao na probu sa autorskom pesmom koja je skroz njegova, uvek ću tu ja dati neki svoj doprinos, neki čudniji pristup na to što je on zamislio i to će zvučati originalnije, bizarnije, i na kraju, sa Ćirom, zvuči totalno ludo.

Veljko: Ali uglavnom, ovako konkretno, na primer neko od nas napiše pesmu gajbi i donese je na probu. Mi je tu provučemo kroz neki proces koji je teško opisati; ponekad se desi da na probi nabadamo nasumične tonove i to se sklopi u nešto dobro.

Nedić: To, zapravo, ide jako brzo. Znam primere nekih bendova koji odlažu svirke jer rade na jednoj autorskoj pesmi.

Ćira: Mi smo, otprilike, osam pesama sredili za sve probe i odmah zakazali svirku.

K!K: Imali smo prilike da čujemo vaš EP na kom nijedna pesma nije nalik drugoj, a onda još i demo snimak Ritam Mašina koji je, opet, iz sasvim druge priče. Iako ste se svuda izjasnili kao punk/grunge/psychodelic bend, u kom pravcu muzike se krećete i šta da očekujemo od albuma?

Ćira: Pa polako idemo u tom nekom smeru, jer su neke starije pesme, tipa 2 ajkule i 3 kita i tako te šaljive pesme, bile varijanta dok je u bendu bio Kovačević. Sad kad je došao Aki, sve se to diglo na malo ozbiljniji nivo, prosto možemo više da eksperimentišemo i više teži ka nečemu većem i ozbiljnijem.

Nedić: Ali ta naša originalna jednostavnost, kako su neki rekli, nikad neće ginuti i to psychodelic-punk-grunge nama čak ništa ne znači. Najbolje je da ljudi dođu na našu svirku i procene sami. Ako kažu da smo izvorna tradicionalna korejska, nećemo poricati. *opet smeh*

Veljko: Ali što se muzičkog pravca tiče, to stvarno leti po raspoloženju. S jedne strane možemo da sviramo neku funk pesmu na foru RHCP, a onda već sledeću da pređemo na punk. Sve je to neki oseća koji vlada na probi u tom trenutku. 

K!K: A uzori na domaćoj sceni? Što pojedinačno, što zajedno?

Nedić: Od domaćih izvođača svakako su tu Deca loših muzičara, to se uglavnom primeti odmah. Svakako, domaći uzori su bendovi sa te andergraund scene. Sad kad bih krenuo da navodim bendove, ne bih skoro završio.

Veljko: Uglavnom ti bendovi koji su pokazali da možeš, bez obzira na tržište i scenu, da praviš dobru muziku; ne toliko poznati i nadrkani bendovi kao što su Partibrejkersi. Naravno, volimo i Partibrejkerse, ali više težimo ka mladim autorskim bendovima koji imaju tu neku svoju originalnost.

Svi zajedno: I Rambo Amadeus, naravno, bez njega nikako!

Ćira: Od stranih, tu bi bili Pepersi, što se da primetiti. Hendrix, takođe, Nirvana. Uglavnom ta neka alternativna scena, Pearl Jam, itd. Prosto je previše očigledno, koliko su devedesete bile dobre tamo, toliko su bile sranje ovde: Kristijan Golubović i tako to…

Nedić: Uglavnom, da, ta grunge scena. Bukvalno kog god grunge benda možete da se setite, i puno starih Pepersa. U tragovima, Faith No More i tako to.

K!K: Najbitnije pitanje, kad možemo da vas čujemo?

Ćira: Subota, 1. mart, klub Podmornica. Svirka počinje u 10 sati, ali dođite malo ranije da napravimo dobru atmosferu. Ulaz je 150 dinara.

Posle toga imamo par ideja za svirke, ali više bismo voleli da snimamo album pre toga, što bi trebalo da bude sredina maja.

Nedić: Doduše, još ne znamo kako ćemo snimiti album, jer je EP skoro ceo sniman live, i tako ćemo verovatno snimati i ovaj sledeći da bismo održali energiju. Možda pre toga snimimo još jedan EP, a možda i ne, videćemo kako nam krene.

K!K: Hvala vam, momci, što ste dali intervju za !Kokošku. Bili ste sjajni!

Svi: Hvala vama!

 Razgovor za !Kokošku obavio Ilija Bobin.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *