Slušaj ove bendove… danas!

U moru zvukova, neki bendovi ostaju nepravedno zapostavljeni. !Kokoška vam predstavlja neke od njih i poziva da hitro nabacite sluške na uši i počnete sa istraživanjem!

Muzički svijet nikada nije bio bogatiji. Mladi muzičari niču poput gljiva posle kiše, a zahvaljujući sitnici koju zovemo internet većini novonastalih bendova omogućeno je ono što je prije svega nekoliko godina bilo nezamislivo – njihov zvuk može u jednoj sekundi obići svijet. Međutim, upravo ovdje nastaje problem beskonačne slobode protoka informacija. U nepreglednom okeanu savremene muzike postalo je sve teže i teže izboriti se za ostrvce slave, zbog čega dosta kvalitetnih bendova dugo ostaje skriveno i neprepoznato od strane slušalaca. Većina njih čeka na slavu koju, ruku na srce, i zaslužuju (na stranu onaj „kada-nepoznat-bend-postane-poznat-automatski-počinje-da-se-kvari“ paradoks). Neki od njih su godinama na sceni a neki tek počinju da je osvajaju. I jedni i drugi zaslužuju da se o njima piše. Zbog toga kanališite svog unutrašnjeg hipstera (ako već niste) i poslušajte neko od ovih imena. Nesumnjivo ćete u bar jednom od njih pronaći zvuk koji vam odgovara.

 

Snow Ghosts (folk, ambient)

Snow Ghosts je jedan od onih bendova koje, kada na njih slučajno nabasate, ne prestajete da slušate cijeli dan. Oni imaju nesvakidašnju sposobnost da vas uvuku pod svoje magijsko, folklorom i mitologijom natopljeno okrilje. Prvi EP Lost At Sea su objavili 2011, tri godine nakon okupljanja i eksperimentisanja sa različitim zvukovima. Oni su zli blizanac London Grammar, sa kojima dijele melanholični zvuk kojim dominira ženski vokal. Dok Hana iz Grammar-a nadvisuje melodiju, boreći se protiv nje (i pobjeđujući), Hana iz Ghosts-a je u savršenoj simbiozi sa ambijentom, dodatno ga nadograđujući svojim glasom koji na momente djeluje usporeno, sanjivo, krhko poput šapata, da bi postepeno pokazao svoju prikrivenu snagu. Spoj mračne Fever Ray i melanholične Lane Del Rej, ona savršeno uvodi slušaoca u trans kojem se u potpunosti predaje, bacajući vas u ambijent koji će istinski fanovi ovakvog zvuka opisati kao ništa manje od savršenstva.

 

Viet Cong (post-punk)

Kanađani koji vješto oživljavaju duh osamdesetih podražavajući šarm Joy Division-a i Bauhaus-a, Viet Cong će svakom obožavaocu post panka biti drago otkriće kojem se iznova vraćati. Bend je doživio kontroverzu zbog imena (kontroverzu po kanadskim standardima) jer ga dijele sa političkom organizacijom koja je bila na protivničkoj strani Amerima u Vijetnamskom ratu. Oni su se prema tim optužbama ponijeli veoma kanadski – izvinili su se. Međutim, ime je ostalo, a sa njim i odličan spoj post panka sa kraja prošlog vijeka i modernog, indie rock zvuka koji je harao ovom decenijom. Reinkarnacija benda Women, koji se prerano raspao nakon smrti gitariste, Viet Cong su nastavili tamo gdje su „Žene” stale i uspio da slušaocima pruži odličan album originalno nazvan Viet Cong, objavljen 2015. Sa većom slavom dolazi i veći pritisak, tako da se prošle godine ponovo potegla tema njihovog imena. Pošto živimo u društvu koje se veoma lako vrijeđa, bend je (izvinivši se još jednom) odlučio da će ipak promijeniti ime. Kako god se u budućnosti zvali, nadamo se da će zadržati svoj prepoznatljiv stil.

 

Niki and the Dove (futurepop, synthpop)

Niki and the Dove je švedski electronica duo, a čim dolaze sa dalekog sjevera ne mogu da ne valjaju. Kao i dosta savremenih bendova, i oni su kombinacija modernog zvuka sa retro prizvukom. Igrajući se sa synth melodijama osamdesetih Niki and the Dove stvaraju numere koje odišu nostalgijom – naročito sa singlom „Play It on My Radio“, kojim su najavli novi album za 2016. godinu. Njihovo debitantsko studijsko ostvarenje Instinct, iz 2012, dočarava nesvakidašnji zvuk kojim ovaj dvojac savršeno vlada – na momente vas uvlačeći u šarene, fluorescentne osamdesete, a s druge strane donoseći nešto novo, neki novi elektonski zvuk koji se teško može porediti sa drugim bendovima. Niki and the Dove stvaraju živopisan muzički kolaž, od vintidž fazona, preko savremenog zvuka pa sve do „futurepop“ momenta koji naglašava njihovu inovativnost i pravac razvijanja. Ovaj bend je za sve japije i nostalgičare koji potajno ili glasno priželjkuju da su živjeli u nekom drugom vremenu kada su život i muzika bili obojeni neonskim bojama.

 

Skywatchers (indie pop, ambient)

Do you want to go to space, young man?” – pita nas sanjiv glas koji, nekom magijom, pobjeđuje vakuum svemira. Ovaj skriveni dragulj indie muzike je već dugo neprepoznat bez opravdanja, a svim slušaocima koji vole melodičnu i laganu muziku, kao i krhak ambijent sna koji stvara, biće drago otkriće. O Skywatchersima se malo zna i malo piše, a kojom logikom im kolika-tolika slava već pet godina izmiče, još uvijek nije jasno. Osnovani u Engleskoj, među zidovima napuštene opservatorije (simbolično), Skywatchers na fantastičan način pričaju priču o bjekstvu i nespokoju svojstvenom onima na čije snove ne djeluje gravitacija.  Prvi i nažalost posljednji album, The Skywatchers Handbook, je upravo to – priručnik za sanjarenje i maštanje o udaljenim svjetovima i hladnoći svemira, o putnicima koji ne poznaju (i ne priznaju) sopstvene granice. U ovim muzičkim astronautima uživaće svi oni koji vole da odlutaju, da se izgube među notama i melodijama koje stvaraju vanzemaljski ambijent.

 

The Dø (indie rock, folk rock)

Francusko-finski duo The Dø je jedan od onih bendova koji se već godinama vrti muzičkim svijetom, nikada ne dobijajući dovoljno pažnje koju zaslužuje. Oni se jednostavno mogu opisati kao bend koji na prvo slušanje nema ništa posebno – njihov zvuk nije revolucionaran, a Olivija Merilati ima generičan, indie glasić. Sve u svemu, svaka pojedinačna komponenta njihovog postojanja je prosječna. Međutim, suma svih prosječnosti koje se uviđaju na prvi pogled je sve samo ne prosjek. Ovaj sastav ima odličnu harizmu, kul tekstove i vješto barataju različitim zvukovima pružajući slušaocima sve – od nježnih balada do bržih, sirovijih ritmova koji podsjećaju na drevne, ritualne mantre. U rodnoj Francuskoj su prilično poznati, i njihovo debitantsko ostvarenje A Mouthful iz 2008. bilo je na vrhovima top lista. Ipak, van granica svoje države nisu doživjeli zasluženu popularnost. The Dø su vremenom mijenjali svoj stil, polako se približavajući elektronskom zvuku koji im leži. Posljednji album, Shake Shook Shaken iz 2014. je dominantno elektronski, i u potpunom je skladu sa očekivanim razvojem ovog benda.

 

The Cyclist Conspiracy (alt-rock, folk)

Kao dokaz da i kod nas ima i te kako kvalitetnih, zanimljivih i pažnje vrijednih sastava nameće se i The Cyclist Conspiracy. Ovaj bend, imena pretpostavljamo inspirisanog Basarinim romanom Fama o biciklistima, poseduje zvuk koji je teško definisati – valjda zbog toga što se oni i ne mogu posmatrati kao bend u pravom smislu te riječi. Kolektiv je možda približniji termin. Ili projekat. Kako god ih definisali, ova grupa trubadura donosi nešto osvježavajuće na domaću muzičku scenu. Svojim odličnim spojem rock i neofolk zvuka sa etno motivima i melosima iznenadiće svakog nespremnog slušaoca. Oni spajaju i objedinjuju muzičke svjetove, od istoka do zapada pronalaze svoju inspiraciju, uplićući je sa spiritualnom i istorijskom notom koja daje posebnu draž njihovim pjesmama. Za sada imamo priliku da uživamo u nekoliko njihovih singlova, a najavljen je i prvi EP – Live at Café Constantinople.

 

THIRD I (noise, ambient)

Još jedan od predstavnika domaće scene, THIRD I je ćuprijsko-niški sastav koji stoji iza mračnog, industrial i noise zvuka koji je okosnica njihovog stvaranja. Iza sebe imaju bogatu biografiju sa brojnim numerama kojima je jedna stvar zajednička – ambijent koji će vas požderati žive. Ovaj tamni vilajet u muzici je prava skrivena poslastica za sve one željne da istražuju sopstvenu percepciju, jer će THIRD I pružiti savršen saundtrek za one mračne, usamljene sate kada ste prepušteni sebi i sopstvenim demonima koje dočekujete kao prijatelje. Maestralno izgrađen ambijent, numere koje se odlično nadovezuju i nadopunjuju upakovane u kakofoniju zvukova, neuobičajenih aranžmana koji se odlikuju jednostavnošću, ali i efikasnošću u slikanju atmosfere – sve ovo su razlozi zbog kojih će se slušalac u potpunosti predati njihovom mračnom šarmu.  Jedino što im se može zamjeriti jeste nedostatak višedimenzijskog pristupa njihovoj umjetnosti, ostavljajući slušaoce u nadi da će se uskoro baciti i na snimanje spotova za svoje numere i tako podići njihov efekat na viši nivo, koji svakako sazlužuju.

 

Ibeyi (soul, downtempo)

Lisa-Kainde i Naomi Dijaz, sestre bliznakinje iz Francuske tek što su napravile prve korake u svijetu muzike, a već su izazvale mnoštvo dobrih reakcija i pozitivnih kritika. Kćerke Anga Dijaza, pokojnog člana Buena Vista Social Club-a su početkom prošle godine izdale svoj prvenac Ibeyi (što u prevodu sa Jorube znači blizanci) i njime odale počast preminulom ocu. Sa genetskim korjenima na Kubi i u Nigeriji, djevojke ne štede na mitološkim i kulturološkim referencama koje su dale ovom albumu njegovu privlačnost. Zanimljivost: nigerijsko pleme Joruba odlikuje se procentualno najvećim brojem novorođenih blizanaca u populaciji. Jednostavna muzička podloga i hipnotišući glasovi sestara koji se odlično nadovezuju jedan na drugi potvrđuju da je ljepota u jednostavnosti. Kroz njihove tekstove provlači se osjećaj patnje zbog preranog gubitka ljudi koje volimo, a kompletan spektar osjećanja popraćen je ritualnom, plemenskom atmosferom koja najbolje simboliše iskonska ljudska osjećanja. Pred sestrama Dijaz je nesumnjivo kvalitetna karijera, a nama ostaje da pratimo njihov razvoj i rast.

 

The Suicide Bitches (hard rock, grunge)

Proizvod ljubavi Nirvane i Queens of the Stone Age (što ponajbolje opisuje stil ovog benda), The Suicide Bitches su čileanski sastav osnovan 2006. godine. Svojim agresivnim stilom i nastupima privukli su pažnju svjetske publike koja ih, polako ali sigurno, počinje prepoznavati kao pažnje vrijedan bend u sferi savremenog rocka. Prošle godine su izbacili album pod nazivom #SEMENATION, a prvi objavljen singl, „Say My Name“, predstavlja esenciju njihovog stvaralaštva. Čist rock, bez preseravanja i okolišanja – to je ono što ovaj bend predstavlja i otjelovljuje. Slušajući ih može se napraviti paralela sa brojnim drugim mladim rok imenima (Royal Blood, na primer) koja su počela na sličan način, relativno brzo dostižući svjetsku slavu. The Suicide Bitches možda nikada neće uhavtiti voz za instant planetarnu popularnost, ali to svakako ne znači da nisu svježa voćka na drvetu rokenrola koja samo čeka da se u njoj uživa.

 

La Femme (psyche-punk rock)

Šta se dobije kad se u prostoriju punu instrumenata ubaci devet uvrnutih Francuza? Jedan krajnje eklektičan, iščašen, nesvakidašnji i odličan sastav – La Femme. Ako tražite jedinstven zvuk, nešto što nikada ranije niste čuli i najvjerovatije više nikada nećete, ne tražite dalje. La Femme je nadasve neobičan bend koji je toliko jedinstven da je sam svrstan u hibridni muzički pravac – surfpop coldwave. Njihove pjesme su spoj kontradiktornosti – fatamorgana sunčane Kalifornije i privid toplog zvuka gitare iza kojeg vreba hladni, kraftwerkovski ambijent koji dugo ostaje neprepoznat. La Femme stvaraju iluziju i muzičku temu koja bi se savršeno uklopila u epizodu Scooby Doo-a ukoliko bi njen režiser bio Tarantino.  Čak i naziv njihovog debitanstskog albuma je eklektična kontradiktornost. Psycho Tropical Berlin iz 2013. samim imenom nagovještava objedinjavanje nepomirljivih strana – tropskih, suncem obasjanih nota i talasa ispod kojih vrebaju hladni zubi evropskog underground ambijenta. La Femme je jedan od onih bendova koji se zavole na prvu, a slušalac će iznova i iznova da se vraća toj uketoj pjesmi sirena koje vrebaju iza šarenolike iluzije toplih ostrva.

Naslovna fotografija je preuzeta sa barewallsdesign.com.

2 komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *