Slobodni duh dvadesetih iz grada Čarlstona

Treća je decenija XX veka. Luka Čarlston, Sjedinjene Američke Države. Radnici na dokovima u časovima dokolice sviraju i pevaju, unoseći u teške živote malo vedrine. Čovek po imenu Džejms Džonson čuo je njihovu pesmu. Istorija muzike i džeza bila bi mnogo drugačija da je on bio druge profesije.

  

8053871466_6b5be390fa

The Flappers

Dvadesete godine prošlog veka bile su prekretnica u gotovo svim sferama života. Nakon što je okončan Prvi svetski rat, mnogi stavovi, mišljenja, pogledi na svet su se promenili. Nastali su novi životni stilovi, potpuno nezamislivi samo 5 godina ranije. Među revolucionarima bili su i takozvane „The Flappers”.

Žene tog doba, usled rata, bile su prinuđene da preuzmu uloge u društvu koje im pre toga nisu pripadale. Muškarci su otišli na front i tamo se zadržali nepredviđeno dugo; da zemlja ne bi bankrotirala, i vojska preko okeana ostala bez hrane, radna mesta u fabrikama preuzele su žene, napustivši tradicionalne uloge majki i domaćica. Zapravo, ne napustivši, već naučivši da balansiraju, što i danas rade. Uvidevši za šta su sve sposobne, odlučile su da se ne vraćaju starim društvenim načelima, a  nisu ni mogle da se vrate – neke od najboljih prilika za udaju vratile su se iz Evrope „na štitu”; htele, ne htele, dame su morale da pronađu načine da se same izdržavaju. 

Kad su počele same da zarađuju svoj dinar, žene su otkrile i koliko je lepo kad same raspoređuju svoje prihode. Generacije njihovih baka i deka bile su šokirane gledajući svoje ženske potomke sa cigaretama među prstima. Ali potomci se nisu pomeli. Čak naprotiv, ni manje ni više nego u vreme prohibicije, dame sklone novim pravilima počele su i da piju. Prizor se nije dopadao ljudima koji su celu ujdurmu začuđeno posmatrali. Ali, the show must go on.

 Let there be Charleston!

Pomenuli smo u uvodnom delu Džejmsa; on je, naime, bio veoma poznat i cenjen kompozitor i pijanista svog vremena. Njegova inspiracija za pisanje bila je melodija koja se čula na ulicama Čarlstona. Kompozicija „The Charleston” napisana je za mjuzikl Runnin’ Wild. And the crowd went wild!

Muzika je postojala od ranije, ne dajte da vas prevari ova skraćena biografija razuzdanog plesnog stila s početka XX veka. Po nekim izvorima, nastala je u društvenim krugovima Afro-amerikanaca sa jednog od ostrva blizu grada Čarlstona. Ples je takođe postojao. Runnin’ Wild su ga ‘samo’ popularizovali.

Da se vratimo na Flappers-e. Devojke, sada samostalne i samosvesne , sa oduševljenjem su prihvatile novi ples i novu muziku. Njihova odeća, bezobrazno izazovna za to vreme, savršeno se slagala uz brze, energične korake, koji su terali ionako kratke suknje da još zalepršaju. Od 1923. kada je Runnin’ Wild premijerno izveden, popularnost Čarlstona je nezaustavljivo rasla, dostižući najveću popularnost krajem 1926. i u 1927. godini.

Flappers su svoju novu prirodu ispoljavale odećom koliko i životnim navikama. Haljine su izgubile rukave, i više nije smatrano sramotnim pokazati ruke. Oslobodile su se korseta istom brzinom kojom i društvenih stega; odeća im je bila šlampava, sa strukom spuštenim do kukova. Suknje su bile do kolena, ali sa šlicevima koji su otkrivali i butine kada su igrale. Raskošne punđe su postale potpuno “out” i kose su se skratile u bob, tj. paž, popularan i danas.

Postepeno otkrivajući svoju seksualnost, žene iz vremena čarlstona sve više su volele ovaj ples koji im je dopuštao da se izraze i uz to zabave. Jedna od najpoznatijih dama koje su popularizovale čarlston bila je i Džozefina Bejker, koja i danas zaslužuje mesto na listi najboljih improvizatora u svetu plesa ikada.

g38928_u42129_Josephine_Baker

Slika preuzeta sa My Hero

A onda je, 1929. godine, zaraditi svoj hleb prestalo da bude izraz bunta protiv društvenih načela i postalo stvar od egzistencijalne važnosti. Velika depresija zbrisala je osmehe s mnogih lica, i Flappers su postepeno počeli da nestaju.

Čarlston, međutim, nije zaboravljen. Kao i mnoge druge kulturne tekovine ’20-tih godina prošlog veka, ostao je u sećanju ljudi. Iako ne previše popularan, pogotovo izvan granica SAD-a, danas živi kao deo Lindy hop porodice plesova.

Swing + jazz + improvizacija + …

Čarlston se svrstava u jazz swing plesove. Igra se u veoma brzom ritmu, dinamičan je i u velikoj meri se zasniva na improvizaciji. Može se igrati solo ili u paru (za slučaj da ste se zapitali ima li makar jedan muškarac u ovom tekstu ili je rat sve pokosio, ima).

Osnovni korak je sledeći: korak desnom nogom nazad, šut levom nogom nazad, korak levom napred do početne pozicije, šut desnom nogom napred, vraćanje u početnu poziciju. Ruke takođe prave pokrete napred-nazad pored tela, pri čemu leva ruka ide napred kada desna noga ide napred, i obrnuto. Upravo zbog ovih pokreta ruku, kao i karakteristične odeće, Flappers su dobili svoje ime – flap znači lepršanje, lepršati.

charleston-dance-1920s

Slika preuzeta sa Charleston Challenge

U vreme nastanka, čarlston se igrao u zatvorenoj pozi, u kojoj partneri stoje jedno ka drugom. Partner drži desnu ruku ispod partnerkine plećke, a u levoj šaci njenu desnu. Partnerkina leva ruka je na ramenu ili mišici partnera. Ruke kojima se drže su u visini ramena ili više. Na 1-2 partner staje levom nogom nazad bez prebacivanja težine, a partnerka, desnom napred. Na 3-4 se vraćaju u početni položaj prebacujući težinu. Zatim partner ide desnom napred, a partnerka levom nazad (5-6). Poslednja dva, 7-8, je vraćanje u početni kako bi se omogućilo da korak ponove. U 30tim i 40-tim godinama XX veka, duo čarlston postaje slobodniji i pozicija se otvara, sa pratnerima koji su okrenuti oboje ka publici, držeći se samo jednom rukom i dodirujući se kukovima. Kasnije čarlston u paru počinju da igraju i parovi istog pola, mada češće dve devojke nego dva muškarca.

Solo čarlston podrazumeva mnogo improvizacije koja omogućava plesaču da iskaže svoje sposobnosti. Moguće je igrati ga i kao društveni ples u grupi. Tada se obično odabere osnovni korak i osoba koja „proziva” korake. Svi igrači igraju korak koji ta osoba prozove. Ukoliko ona to ne učini, igra se osnovni korak. Igrači su najčešće u krugu ili podeljeni u dve linije, gledajući jedni ka drugima. Dozvoljeno je i da pojedinac odstupi od šablona kada želi da prikaže neku svoju kombinaciju pokreta.

Sa godinama koje su usledile, čarlston se razvijao, i danas samo osnovni korak i prepoznatljiva muzika definišu ovaj ples. Vremenom je dobio primese drugih stilova, a i sam preživeo stilizaciju, pa današnji takmičari u čarlstonu u ovaj ples uvode i gimnastičke elemente i druge korake.

 Čarlston XXI veka

Takmičenja u čarlstonu postoje u današnje vreme, među najpoznatijima u SAD-u je i International Lindy Hop Championship. Plesači, kao što je već pomenuto, koriste i nestandardne elemente – premete (zvezda), visoko prednoženje (baletski battement, ili podizanje noge), kao i pokrete koji podsećaju na stilove hip-hop-a ili džeza. Plesači se više puta smenjuju na sceni, prikazujući svoje umeće jedan vremenski period, obično unapred određen (30 sekundi na primer). Čarlston podrazumeva i mimiku i okrenut je u velikoj meri komunikaciji sa publikom, koja plesaču pokazuje svoje mišljenje kroz aplauz, povike odobravanja ili negodovanja.

Kako to praktično izgleda možete da vidite ovde.

Znatno manje popularan kao ples, čarston je opstao u kolektivnom sećanju najviše zahvaljujući stilu. Opuštena odeća, haljine spuštenog struka i elegantna muštikla, i danas su lajt motiv, kako na maskenbalima, tako i u svakodnevici. Razuzdano vreme kada je nastao i dalje inspiriše, iako su okolnosti znatno drugačije. Filozofija Flappers-a je gotovo zaboravljena, žene puše cigarete i piju alkohol bez snebljivih pogleda okoline i nose još kraće suknje, ali čarlston je i dalje omiljen.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *