Skriveni svetovi enterijera – osvrt na izložbu slika i crteža Đurđe Sivački

Kako doživljavamo prostor u kome boravimo? Kako nas inspiriše? Kakvi se to svetovi pred njim otvaraju? U potrazi za „odgovorima” !Kokoška je zavirila na treću samostalnu izložbu Đurđe Sivački u Galeriji Kolarčeve zadužbine.

„Mikrokosmos na mom stolu”, kombinovana tehnika

Mikrokosmos na mom stolu, kombinovana tehnika

Prostor nam daje više nego što smo svesni. U njemu neretko tražimo utočište i spokoj.

Enterijer kao takav predstavlja zatvoren, intiman, uglavnom tih prostor; prostor odvojen od spoljašnjeg sveta grada, društva i užurbanosti. On je slika duboko ukorenjena u čoveku, njegovo prvo gnezdo, njegov prvi kosmos. (Đ. Sivački, iz kataloga izložbe)

Đurđa Sivački spada u red izuzetno obrazovanih umenika. Nakon osnovnih i master studija na Filološkom fakultetu u Beogradu, završila je osnovne i master studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Gordana Nikolića. Danas je na drugoj godini doktorskih umetničkih studija na FLU.

Dobitnica je dve prestižne nagrade Beta i Rista Vukanović za školsku 2014/15. godinu,  kao i nagrade na petnaestogodišnjoj izložbi ručno pravlјene i komercijalno štampane knjige Overbooked na Univerzitetu Arizone.

Iako slike i crteži predstavljeni na ovoj izložbi imaju enterijer kao zajedničku temu, ipak postoje izvesne razlike u tehnici, pristupu i doživljaju prostora. Đurđa se vešto poigrava sa odnosom između realističnog i apstraktnog prikaza. Tako je, na primer, atelje, najdragoceniji prostor svakog slikara, sagledan iz više kadrova, dok predmeti u njemu otkrivaju zanimljivu igru kompozicije (Atelje, Atelje2 i  Atelje 3). Praznina poda nije praznina. Pukotine, fleke i šare osvetljenog parketa daju dinamiku crtežu (Pod).

Od opšteg prostora, izložba nas vodi do pojedinačnih predmeta u njemu. To su ili mrtva priroda (Krpice 1&2, Mrtva priroda sa plavom), ili sam predmet odvodi umetnicu u neke druge, apstraktnije svetove. Tako se pukotina, mrlja ili tekstura najobičnije zelene školske klupe pretvaraju u obrise bilja, životinja, silueta, geometrijskih oblika, šta god posmatrač u njima protumači (On, Uzletanje, Pukotina, Mikrokosmos na mom stolu ).

Dinamični odnosi: horizontala, vertikala i dijagonala, kao i raznovrsni rakursi posmatranja, sa emotivno-ekspresijskog stanovišta sugerišu na specifična raspoloženja, ali se i otvaraju posmatraču da na svoj način pročita ovu imaginativnu percepciju enterijera kao istovremeno mikro i makrokosmosa. (Đ. Sivački, iz kataloga izložbe)

!Kokoška je sabrala utiske, a kako sama umetnica tumači ovu fazu svog stvaralaštva, saznajte u intervjuu koji sledi.

Atelje, uljane boje na platnu

Atelje, uljane boje na platnu

Kultur!Kokoška: U tvojoj prethodnoj stvaralačkoj fazi fokus je bio na portretu. Nova izložba uvodi temu prostora koji postoji sam za sebe i ne korespondira sa onim izvan”. Šta je podstaklo tu potrebu za izolacijom i odvojenošću od ljudi i spoljašnjeg sveta?

Đurđa: Odsustvo čoveka na mojim crtežima i slikama samo je fizičko. Enterijeri predstavljeni na mojim radovima puni su njegovih tragova, prvenstveno stvaralačkih. Slikam prostor u trenutku kada je napušten, prazan, i egzistira sam u svojoj tišini.

K!K: Kako doživljavaš prostor kao inspiraciju? Tačnije, zbog čega se u ovim radovima oslanjaš isključivo  na prostor i predmete na/ u kojima stvaraš (atelje, sto), a ne, na primer, na neki intiman prostor sobe?

Đ: Atelje je prostor u kojem provodim najviše vremena, i koji doživljavam kao veoma intiman. Konkretno, na mojim radovima je uglavnom predstavljen prostor ateljea na fakultetu, koji je sam po sebi vrlo inspirativan. U njemu je svaki predmet živ, svaki kutak diše. Zanimljivo je duže posmatrati stvari i predmete koji nas okružuju, jer se sa svakim novim gledanjem otvara nešto sasvim novo i neočekivano. Na taj način, jedan isti prizor može se, zavisno od doba dana, raspoloženja, načina posmatranja itd, doživeti i predstaviti na bezbroj različitih načina. Tada započinje jedna beskrajna igra.

K!K: Primetno je fizičko odsustvo ljudi. Jedine ljudske prilike su portreti na štafelajima i zidovima ateljea (Atelje 3) i kao takvi, nalaze se u službi samog prostora. Da se vratimo na prvo pitanje, zbog čega su portreti dobili ovako sporednu ulogu”?

Đ: Prisustvo ljudskog lica na radovima upravo mi je trebalo baš na ovaj način. Čovek je istovremeno i prisutan i odsutan. On se nalazi na crtežima kao neka viša instanca koja posmatra situaciju koja je nastala po odlasku čoveka iz tog prostora.

„Pod”, olovke i krejoni na papiru

Pod, olovke i krejoni na papiru

K!K: Tri slike manjeg formata Krpice 1&2 i Mrtva priroda sa plavom, mogu se posmatrati kao celina unutar celine. Zbog čega su korišćene drugačije tehnike i postupci prilikom stvaranja ovih slika?

Đ: Kada je reč o mrtvoj prirodi, koju ja vidim kao deo enterijera, takav slikarski postupak mi se nametnuo kao najprirodniji. Nastojim da mrtvu prirodu svedem na bogate pikturalne površine, koristeći dosta paste. Razlog za to vidim u senzualnom doživljaju boje.

Krpice 2, uljane boje na dasci

Krpice 2, uljane boje na dasci

K!K: Poseban otklon” od realističkog postupka i prelazak ka apstraktnom predstavljaju četiri crteža On, Mikrokosmos na mom stolu, Pukotina i Uzletanje. Koliko se oni razlikuju, a koliko uklapaju u celinu izložbe?

Đ: Svaki moj rad proizišao je iz prirode. Uvek polazim od vidljivog, konkretnog, da bih ga u svojoj stvaralačkoj viziji ponekad preobrazila u jedan apstraktniji izraz. Navedeni crteži su deo jednog takvog ciklusa. Počevši od detalja palete, flekavog poda i istrošenog postamenta, unoseći se u detalje na njima, došla sam do jednog asocijativnog crteža, koji zavisno od posmatrača može dobiti različita značenja.

„Uzletanje”, olovke i krejoni na papiru

Uzletanje, olovke i krejoni na papiru

K!K: U kakvom odnosu stoje mikrokosmos i makrokosmos u delima prikazanim na ovoj izložbi? Gde se krije” to objedinjujuće, idejno jezgro izložbe?

Đ: Mikro/makrokosmos predstavljaju jednu celinu. Želela sam da na različite načine problematizujem motiv enterijera. Enterijer kao celina, i enterijer u svojim segmentima.

K!K: Da li je stvaralaštvo nekog umetnika poslužilo kao delimična inspiracija, ili je ona plod unutrašnjih svetova umetnika?

Đ: Stvaralaštvo mnogih umetnika neminovno utiče na rad svakog umetnika. Uvek su prisutne kako sinhronija, tako i dijahronija. Nesvesno usvajamo elemente koje nalazimo bliskim u radovima drugih umetnika. Međutim, svako od nas teži autentičnosti u svom likovnom izrazu.

K!K: Kao zaključak, kakvu poruku i odnos sa posmatračima i poštovaocima umetnosti nosi ova izložba?

Đ: Moji radovi nemaju konkretnu poruku niti narativnost. Njihova snaga je u atmosferi i asocijativnosti koje komuniciraju sa posmatračem.

„On”, olovke i krejoni na papiru

On, olovke i krejoni na papiru

Ako vam se prikaz dopao, na putu do koncerta ili nove Kinoteke, zastanite na trenutak, i polako, u tišini galerije, uživajte u radovima Đurđe Sivački.

Izložbu možete pogledati u  Galeriji Kolarčeve zadužbine, do 29. oktobra.

Sve fotografije su korišćene uz dozvolu umetnice.

Detalji sa izložbe, foto: Jelena i Marija Aranđelović

Detalji sa izložbe, foto: Jelena i Marija Aranđelović

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *