Sirijus: besni psi i dobrobit desne bradavice

Verovatno nijednoj osobi ne bi palo na pamet da, gledajući u noćno nebo sa svojom romantičnom polovinom, između dva poljupca najsjajniju zvezdu noćnog neba nazove „crvenom zvezdom, čiji plameni dah prlja vazduh groznicom, zarazom i smrću“.
Ipak, upravo ovakvu formulaciju možemo pročitati u Ilijadi, napisanoj pre oko 3 milenijuma, čiji je pisac očigledno bio pod snažnim utiskom crvenkastog odsjaja Sirijusa. I nije bio jedini.

sirijus2

Ilustracija Miloš Bogdanović

Od davnina i još malo pre, kada još nije bilo nove sezone Dosijea X za popunjavanje dokolice, čovek je imao prilično sužen izbor stalno dostupnih svetlucajućih noćnih zanimacija: jedna je bila vatra, koja je bila prilično dobra za buljenje, ali i prilično jednoličnog programa.

Sa druge strane, tu je bilo i nebo, i na njemu hiljade malih, svetlucajućih tačkica. Bile su neizmerno zanimljive: dovoljnog broja da se svaki put iznanadiš nekom novom, a uz malo mašte, povezivanjem zamišljenim linijama bi davale najrazličitije oblike, inspirativne za pričanje priča sapatnicima koji pokušavaju da se ogreju i nekako skrenu misli sa praistorijskih užasa koje vrebaju iz mraka.

Od njih, naročito zanimljivo delovao je Sirijus, lako uočljivog crvenkasto-plavičastog treperenja, koji se od pamtiveka pa do danas smuca kroz kulturu drevnog Egipta, Grčke i Rima, primitivnih afričkih plemena i manje-više civilizovane Evrope, ostavljajući blatnjave, pseće tragove gde stigne, u mitologiji, religiji,  astrologiji, i uopšte, svim -logijama i -nomijama. I u romanima o Hariju Poteru. 

Pronjuškajmo zajedno. 

"Zdravlje: čuvajte se neurotičnih veštica-ubica." Preuzeto se: mwctoys.com

“Zdravlje: čuvajte se neurotičnih veštica-ubica.”
Preuzeto se: mwctoys.com

Antičke civilizacije

Vergilije, najveći pesnik rimskog društva I veka pre nove ere, pored pisanja pesama o pastirima koji uzdišu o međusobno neuzvraćenoj ljubavi i davanja saveta o pravilnom đubrenju zemljišta, doticao se u svojim tekstovima i astrologije. Tako kod njega o zvezdi Sirijus možemo pročitati da „zaraznom toplotom kuži nebo“, te, zajedno sa piscem, zaključiti da pod njegovim uticajem ljudi imaju veseli izbor da ljosnu na zemlju, mrtvi, ili da se krčkaju u groznici, ako baš imaju sreće.

Komšije Grci, kumovi zvezde koja je i dalje poznata pod njihovim nazivom (od seirios – blještav, goreći – jer je skoro četiri puta sjajniji od našeg, domaćeg Sunca) imali su i alternativni naziv – „Pseća zvezda“, koji nije nosio ništa vedriju notu od Vergilijevog teksta: povezivali su ga sa zarazom, ludilom i bolešću.

Njihova mitologija samo odražava ovaj negativan stav: Sirijus, iako različito objašnjen u različitim mitovima, obično ljudima donosi nesreću i propast.

Sirijus sazvezdje

Canis Major, sazvežđe.

U jednoj benignijoj mitskoj varijanti, sazvežđe Velikog psa (Cannis Major), na čijem vratu je Sirijus, predstavlja psa koji pripada Orionu, bratu blizancu Artemide, boginje lova. Orion je poželeo da u odnos sa sestrom unese nešto više od uobičajene bratsko-sestrinske ljubavi, što je (inače veoma moralnim) bogovima smetalo, pa su ga ubili.  A kuca morao da traži novog gazdu.

U drugim mitovima Sirijus ima daleko zlokobniju i aktivniju ulogu. Negde ga povezuju sa Kerberom, ne-tako-umiljatim psom čuvarom podzemnog sveta koji komada nesrećnike kojima tu nije mesto.

U jednom posebno zanimljivom mitu, Akteon, tebanski junak, lutao je šumom uz pratnju lovačkih pasa i (ne)srećom nabasao na Artemidino kupalište, i ono daleko zanimljivije – samu Artemidu, raskošnu, prelepu, mokru i golu. Razumljivo, Akteon se zagledao u ovaj prizor pomalo zaboravivši na takt i diskreciju, boginja ga je primetila i pretvorila u jelena, a zatim pustila lovačke pse da ga rastrgnu na sitne komadiće. A onda je nastavila da sapunja kosu.

Elem: zašto ovako negativna konotacija za jednu tako šarmatnu zvezdu? Odakle ovoliki strah od jedne zvezde udaljene nezamislivo dalekih 2.64 parseka? Why so Sirius?

Odgovor treba potražiti u periodu godine u kom se Sirijus pojavljivao na horizontu, što je, posmatrano iz Grčke, sam kraj jula, avgust i deo septembra. Svako ko je ikada imao psa zna da im vrućine, u većini slučajeva, prijaju koliko i kupanje. Dakle, nimalo.

Grci su posle dovoljnog broja ujeda zaključili da psi odlepe zbog zvezde, i nazvali je „Pseća zvezda“. Naziv se zadržao do danas, a tople letnje dane mnogi i dalje zovu „pasji dani“.

Ovde valja još samo spomenuti da je Lukijan od Samosate, satirični pisac grčkog jezika u II veku napisao delo Prava istorija (još poznato i pod naslovom Putovanja na Mesec), u kome opisuje rat između Zemljana i čovekolikih starosedelaca sa Sirijusa koji umesto ljudskih imaju pseće glave, i vojevaju jašući leteće žirove. Toliko.

Umetnikova vizija Lukijanovog fantastičnog sveta.

Tamblerovska vizija Lukijanovog fantastičnog sveta.

Drevni Egipat

Nije oduvek Sirijus bio predskazanje zaraze i smrti. U drevnom Egiptu, usrećavao je prosečnog seljaka (dakle, veliku većinu stanovništva), nagoveštavajući nadolaženje reke Nil i plavljenje zemljišta, koje se podudaralo sa pojavom Sirijusa na horizontu. Posle povlačenja reke, seljaci bi sadili papirus, žitarice, i ostale kulture od kojih je Egipat mahom zavisio.

"Vodi je u mrak da ti sija"

Prosečan Egipćanin bi Sopdet rado vodio u mrak da mu sija. Preuzeto sa: worldsofimagination.co.uk.

Antropomorfizovanu (znači, očovečenu) sliku zvezde su prikazivali kao Sopdet, zgođušnu devojku u crvenoj haljini, golih ramena. Ima li jasnijeg načina da se iskaže zahvalnost?

Možda – napraviti novi, lunarni kalendar, koji po kretanju zvezde meri protok vremena. Tako je Egipat imao civilni kalendar, od 365 dana, i lunarni – za četvrtinu dana duži, što je na svake četiri godine „stvaralo“ dan viška. Tako je Sotička godina – od sothis, grčke govorne verzije egipatskog naziva – vremenom postala upadljivo nesaglasna sa civilnim kalendarom. Zapravo, 1460 godina u nesaglasju, pre nego što bi se ponovo poklopili. Kada je prošlo dovoljno vremena i neko dovoljno zaludan je ovo shvatio, lunarni kalendar je prihvaćen kao precizniji, i preneo se na julijanski kalendar, koji koristimo i dan danas.

Osim na poljoprivredu, Sirijus je uticao i na religiju. Kako su drevni Egipćani verovali da su zvezde kuće za duše pokojnika, one su imale uticaj i na arhitekturu hramova-grobnica: gradili su ih okrenute ka istoku, pravcu iz koga se početkom sotičke godine zajedno podižu Sirijus i sunce, onemogućivši tako mašenje pravca i pogrešna skretanja na autoputu za mrtve.

Francuski vanzemaljci

Nije zgoreg pomenuti pleme Dogon koje i danas živi u Zapadnoj Africi, u državi Mali – i to ne zbog figurica magaraca koji drže šolje, ili roze suknji koje svi nose tokom ritualnih obreda – već zbog posebnog odnosa prema Sirijusu. Religioznost i paganizam u njemu nisu preterano iznenadili naučnike.

Pleme Dogon i maske sugestivnog oblika. Preuzeto sa: oddx.com

Pleme Dogonu u ceremonijalnim maskama zanimljivo sugestivnog oblika.
Preuzeto sa: oddx.com

Ono što ih jeste iznenadilo je činjenica da je narod Dogona (ne Dagona!) posedovao informacije o dužini orbite i prirodi Sirijusovog sazvežđa, za koje je bilo neophodno dobro poznavanje astronomije i upotreba složenih optičkih instrumenata – poput teleskopa – koje pleme nije posedovalo. Ovo je poprilično izbezumilo deo civilizovane, građanske Evrope, koji od tada plete teorije o malim zelenim koji su došli, podelili nekoliko nasumičnih astronomskih činjenica, kupili nekoliko roze suknji za suvenir i otišli.

Jedan od glavnih zagovornika ovakve teorije je Robert Templ, američki pisac koji je – gle čuda – najpoznatiji upravo po svojoj kontraverznoj (zli jezici bi rekli, neosnovanoj) tezi da je narod Dogona pre oko 5,000 godina stupio u kontakt sa vanzemaljcima sličnim našim vodozemcima, ali čovečnijim, i inteligentnijim, koji su blagosiljali pleme bezgraničnim znanjem… Sve ovo uprkos podacima da je pleme u više prilika moglo biti u kontaktu sa evropskim, najverovatnije Francuskim moreplovcima, koji su posedovali instrumente i znanje za pomenuta zvezdana zapažanja.

U astrologiji danas – Mali priručnik za život i smrt

Ljudi koji se i danas bakću gledanjem u noćno nebo umesto u noćni program, mogu pronaći pregršt uputstava o tome kako da saznaju nešto o sebi i svom životu obraćanjem pažnje na Pseću zvezdu.

Pored toga što mu se pripisuje izuzetno značajna ulogu uticaja na levu bradavicu (ozbiljno!), Sirijus okrivljuju i za neke perifernije, manje važne uticaje na naše postojanje, kao na primer na to kakvi smo ljudi, koji su nam kvaliteti, kako ćemo živeti i kako ćemo umreti – već zavisno od toga u kom se položaju, u trenutku čovekovog rođenja, nalazi u odnosu na ostale planete.

Rođenje u periodu kada je Sirijus u konjunkciji sa Saturnom tumači se kao predskazanje da ćete biti rezervisani, dobri u diplomatiji, porodičan čovek, i postoji mogućnost da negde oko četrdesete, posle godina pomirljivog rada sa raznoraznim ljudima i stabilnog, bezbrižnog, mirnog i strpljivo podnošenog porodičnog života, za vreme ručka ustanete od stola, ignorišući upitne poglede ukućana, dohvatite najbližu kašiku i izađete na ulicu u nastupu ubilačkog-Ginosađi-ludila, udarajući najbliže bandere, kučiće i prolaznike.

Sirijusova konjunkcija sa Uranom pomaže uticajne prijatelje i harmonične veze (brak), ali i povremeni oštar bol u desnoj strani grudi. Zato, kada vam glupi kardiolozi kažu da treba da se bavite sportom, smanjite pušenje i unos masti, samo im se zagonetno nasmešite i pokažite ka nebu, malo iznad horizonta. Shvatiće.

Sirijus u konjunkciji sa Neptunom stručnjaci za buljenje u zvezde povezuju sa osobinama kao što su zainteresovanost za religiju i okultno (što bi objasnilo zašto čitate ovaj tekst), intuitivnost, dobra organizovanost i uspeh u trgovačkim vodama (što ne bi objasnilo šta je problem ako to niste).

Ali, to nije kraj zabavi: zavisno od nebeskog tela koje je najviše uticalo na ovo pseto među zvezdama, sleduje i odgovarajuća smrt koja će vašu dušu ekspres pošiljkom poslati u odgovarajuću egipatsku kućicu na nebu.

Mesec ovaj put nije baš romantičan – osim ako vam ne zvuči slatko da budete zverski rastrgnuti od strane vojnika ili neke životinje i ostavljeni tu gde su vas udesili kao novo remek delo apstraktnog podnog slikarstva. Čuvajte se, dakle, novog, „cakanog“ komšijinog mopsa. Samo se setite Montipajtonovskog zeca.

Da je Leo pažljivije čitao natalnu kartu, možda nikada ne bi osvojio Oskara.

Da je Leo pažljivije čitao natalnu kartu, možda nikada ne bi osvojio Oskara.

Uz Uran, čeka vas iznenadna, neočekivana smrt; na primer, smrt dok u dubokoj starosti trošite svoje nemerljivo, pošteno zarađeno bogatstvo. Ili, smrt uz dobar TV program. Smrt uz uljudnu šalterku. Smrt na koncertu Discipline kičme koji je počeo na vreme. Smrt u autobusu u kom klima greje kad je hladno i hladi kad je vruće, a ne obrnuto.

Merkuru je bitno da pod njegovim pokroviteljstvom u jednom trenutku života budete obogaljeni u nekakvoj nesreći. Izbegavajte industrijske mašine, vozila, klizave parkete, velike visine, nestabilne građevine, prolazak ispod nečijeg prolaza ili ispred nečijih vrata, odlazak u Zoo vrt, ljubomorne momke i devojke, suvu hranu, otvoreni plamen, lizalice sa žvakom i golubove. Zapravo, izbegavajte bilo kakav kontakt sa bilo čim, ukoliko je moguće.

I za kraj,  spomenimo još Neptun – on nas neće dirati; prepustiće nas prirodnoj smrti. Neptun je poslednja i najdalja planeta u Sunčevom sistemu. Neptun ima olujne vetrove jačine 2100 km po satu.

Nije ni čudo što se ne bavi takvim glupostima.

Izvori: astrologyking.com; The Sirius Mistery (Robert K.G. Temple); constellationsofwords.com; constellation-guide.com; britannica.com; ancient-egypt-online.com, dogoncountry.com; Sirius in Ancient Greek and Roman literature: from the Orphic Argonauts to the astronomical tables of Georgios Chrysococca (Theodossiou, Manimanis, Dimitrijević, Mantarakis);

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *