Serija Most: poređenje belosvetskih verzija

Verovatno ste do sada već čuli za seriju po imenu Most (Bron/Broen), u švedsko-danskoj produkciji. Ako niste, verovatno je vreme.

 

Kim Bodnia i Sofia Helin

Kim Bodnia i Sofia Helin

Radnja ove neobične serije za kojom je poludeo ceo svet započinje, potpuno neočekivano, na mostu, i to na osam kilometara dugom Eresundskom mostu koji spaja Kopenhagen u Danskoj i grad Malme u Švedskoj. Tu se susreću detektiv i detektivka iz tih zemalja koji su primorani da rade zajedno jer se, igrom slučaja, baš na graničnoj liniji nalazi telo švedske političarke. Barem gornji deo tela. Donji deo tela pripada prostitutki poreklom iz Danske. Kako se radnja razvija, postaje jasno da otkriveni leševi imaju jasnu poruku koju serijski ubica prenosi preko novinara po imenu Daniel Ferbe – nisu svi građani jednaki. Priča nas dalje vodi ka seriji ubistava koji imaju za zadatak da istaknu socijalne probleme obe zemlje. Koristeći internet da izvrši različite pritiske na policiju i novinare kako bi svojih pet istina o društvu predstavio širem auditorijumu, serijski ubica pokušava da pokaže koliko su vidljive socijalne razlike među građanima.

Naravno, detektivi pokušavaju da se nadmeću sa zločincem dok, uporedo, uče da funkcionišu jedno sa drugim. Čudnovata Saga Noren (Sofia Helin) koja  je predstavljena kao radoholičar, osoba koja se verno pridržava svih pravila i vrlo direktno govori sve što joj je na umu, zapravo pati od Aspergerovog sindroma. Iako scenario nikada ne imenuje njeno stanje, ono joj dodatno otežava da ostvari odnos sa ljudima oko sebe. Ipak, druželjubivi Martin Rode (Kim Bodnia), porodičan čovek kome uopšte nije problem da malo zaobiđe pravila i posluži se različitim lukavstvima, je osoba koja brzo shvata kako sa Sagom treba postupati. Njihov odnos vrlo brzo od partnerstva postaje prijateljstvo, i pravo je zadovoljsvo gledati njegov razvitak kroz različite situacije prožete humorističko-sarkastičnim rečenicama i konstatacijama.

Sofia Helin kao Saga Noren

Sofia Helin kao Saga Noren

Serija je doživela odličan uspeh širom sveta: snimljena su čak dva rimejka, američko-meksička verzija The Bridge i francusko-britanska The Tunnel (u kojoj lik detektiva igra Stiven Dilejn, poznat po svojoj ulozi Stanisa Barateona u seriji Igra prestola). Kada je serija počela da se emituje u SAD bilo je neminovno da će se snimiti američka verzija. Pitanje je samo bilo na koju granicu postaviti radnju; na granicu sa Kanadom, što bi bila možda vernija kopija skandinavskih verzije jer bi se fokusirala na suptilnije razlike i socijalne probleme između dve vrlo slične i uređene zemlje. Autori se ipak odlučuju da radnju smeste na granični prelaz koji deli Sijudad Huarez u Meksiku i El Paso u Teksasu, gradove koji su kulturno različitiji i, u neku ruku, dinamičniji. U krajnjem slučaju, Sijudad Huarez ima vrlo skorašnju i užasavajuću istoriju ubistava, kidnapovaja i trgovine belim robljem: više stotina žena su nestale ili ubijene u periodu poslednjih 20 i kusur godina. Može se reći da takva pozadina daje možda veći raspon mogućnosti za društvenu i političku kritiku koju ovakva serija može pružiti. Američki autori su u mogućnosti da pored zapleta koji su zastupljeni u skandinavskoj verziji usled sličnih socijalnih problema ubace i dilovanje droge, tunele ispod granice između zemalja i ilegalnu imigraciju koje originalna verzija ne bi mogla da obradi zbog jedinstvene kulturne pozadine koju dele odnosi Meksiko i SAD.

Diane Kruger i Demian Bichir

Diane Kruger i Demijan Bičir

Glumačka postava američke verzije, Diane Kruger (Inglourious Basterds) kao detektivka Sonja Kros i Demijan Bičir (Weeds) kao Marko Ruiz, uspeva delimično da dostigne nivo koji je glumački par u skandinavskoj verziji postavio. Krugerova ne uspeva najsjajnije da predstavi sindrom svoje junakinje – njena bezosećajnost i nespremnost na socijalne interakcije se uključuje i isključuje bez ikakve logike, a na trenutke je i previše emotivna, dok Sofia u originalnoj verziji na vrlo neposredan način predstavlja neobičnost i hladnokrvnost koju bi detektivka Saga trebalo da ima.

Lik ležernog Martina/Marka u obe verzije je odrađen na pravi način, izražen je njegov opušten pogled na svet, dvostruki moralni standardi i emocionalna nesigurnost koja ga ponekad dovodi do totalne samodestrukcije.

Mora se priznati da je The Bridge, sa većim budžetom u startu, mogla biti mnogo bolje odrađena. U američkoj verziji nedostaje malo iskrenog ciničnog humora koji se provlači kroz skandinavsku verziju prikazujući harizmatičnost sporednih likova i pre svega odličnu glumu. Iako je naravno veća kulturna i jezička razlika no na relaciji Švedska – Danska, jedna od stvari koje mogu zasmetati je i to što se engleski i španski nasumično koriste, pa na primer postoje dugi razgovori na španskom u koje likovi ubacuju nasumične reči i rečenice na engleskom. Deluje kao da je serija počela od dobre ideje koja se mogla razviti na sopstveni i jedinstven način, ali je nešto pošlo naopako jer američka verzija nije doživela treću sezonu.

Iskreno vam preporučujemo da pogledate jednu od ove dve verzije (možda ipak više navijamo za Bron/Broen) jer ćete svakako uživati u dobroj krimi drami koja će vam držati pažnju svojom originalnom pričom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *