Salvador Dali – između ludila i genijalnosti

Beskompromisno je sledio sopstvene vizije i ludilo. Kretao se samo tragovima koje je svojom kreativnošću ucrtavao u stvarnost oko sebe, ne obazirući se na komentare uskogrudih kritičara. !Kokoška vas uvodi u čudesni svet jednog od najvećih imena umetnosti – Salvadora Dalija.

Rađanje genija

Genije, glavom i brkovima.

Genije, glavom i brkovima. Preuzeto sa DHC Magazine

Salvador Domingo Felipe Hasinto i Domenek je uzdrmao svet svojim prvim krikom 11. maja 1904. Detinjstvo koje je provodio u mirnom mestu Figeras, zajedno sa svojom sasvim običnom porodicom, nije davalo nikakav nagoveštaj da će Salvador postati jednom od najkontoverznijih i najbriljantnijih ličnosti modernog doba. Ali, porodica Dali-Domenek nije bila tako svakidašnja. Petogodišnjeg Salvadora roditelji su rešili da povedu na neobičan izlet: u posetu grobu njegovog starijeg brata, preminulog devet meseci pre Salvadorovog rođenja. Roditelji su ga tada ubedili da je on bratovljeva reinkarnacija (da stvar bude bizarnija, budući genije je dobio ime po starijem bratu). U to je bespogovorno verovao, što će se odraziti kasnije i na njegovo stvaralaštvo.

Portret mog mrtvog brata (1963)

Portret mog mrtvog brata (1963)

Felipa, Dalijeva majka, podlegla je raku dojke kada je Dali imao 16 godina. Ovaj gubitak je za njega predstavljao najtežu tragediju, budući da je u njoj imao bezuslovnu podršku da razvija svoj umetnički talenat. Usled dva velika porodična gubitka u ranim godinama života, smrt i ponovno rođenje postaće neizostavni motivi Dalijevih radova i večita inspiracija.

Pod kičicom kubizma, dadaizma i avangarde

Moderno slikarstvo opčinilo je Dalija tokom porodičnog letovanja u mestu Kadakes 1916. godine, a prethodno stečeno obrazovanje u školi crtanja mu se već naredne godine isplatilo. Salvadorov otac organizovao je izložbu u rodnoj kući na kojoj su bili prikazani njegovi prvi crteži, a 1919. godine pozorište grada Figeras upriličilo je prvu zvaničnu izložbu Dalijevih tvorevina.

Sledeći korak bila je Kraljevska akademija lepih umetnosti San Fernando, gde je Dali načinio potpuni metež svojim stilom stvaranja i oblačenja. Inspirisan engleskim stilom 19. veka i visok 172 centimetra, neminovno je privlačio pažnju. Na akademiji je sklopio prijateljstva sa budućim velikanima moderne umetnosti, među kojima su Luis Bunjuel (sa kojim će kasnije i sarađivati) i Federiko Garsija Lorka, koji nije mogao da odoli Dalijevim zulufima i dugoj kosi.

Prve umetničke korake Dali je napravio na stazi kubizma radeći ilustracije za knjigu pesama svog prijatelja pod nazivom „Veštice iz Ljersa“ (Les bruixes de Llers) 1924. godine. Stvarajući ove ilustracije, Dali je napravio divan spoj kubizma i dadaizma, koji će biti osnovni sastojak njegovih potonjih dela.

Korpa s hlebom (1929)

Korpa s hlebom (1929)

Očigledno vam to što ste briljantan um ne pomaže uvek u obrazovanju: zbog podsticanja nemira, Dali biva izbačen sa akademije. Uprkos tome, nastavlja da stvara i počinje da svoje ime ispisuje na modernoj umetničkoj sceni. Korpa s hlebom, jedno od njegovih najranijih poznatih dela, predstavlja vrlo realističnu sliku mrtve prirode, netipičnu za avangardne i nesvakidašnje prizore kakve zatičemo na većini Dalijevih radova. Nežne boje, suptilna igra svetla i mraka. Idealno da se pripremite za dalijevsku eksploziju koja sledi!

Haosom obojena mašta

Pored kubizma i dadaizma, Dali se često služio elementima klasične umetnosti kombinujući je sa avangardom. Kada se radi o avangardi, vidimo da je on postavio standarde, često se oslanjajući na svoje kolege (Miroa, Pikasa) i naučnike njegovog doba (Ajnštajna, Toma, Frojda) u oslikavanju svojih vizija. Ali, kada govorimo o klasičnim uzorima, Dali u njih ubraja Rafaela, Broncina, Vermera i Velaskeza (koji je zaslužan za Dalijeve šiljate brkove).

Dalijev prvi rad nastao u manirima nadrealizma jeste Med je slađi od krvi. On napušta okvire kubizma u želji da što bolje oslika svoje podsvesne porive. Nago telo koje se dodiruje, lebdeći na oblacima od uživanja dok posmatra kentaura, verovatno objekta njene strasti, odvlači nam pažnju od jednog jezivog detalja: ruka koja dodiruje telo ne pripada ženi. Ona je mrtva. Spajanjem mitologije i ljudskog tela, Dali nam prikazuje dekadenciju čovekovih strasti i činjenicu da nas one mogu dovesti do same propasti, pa i smrti.

Med je slađi od krvi (1941)

Med je slađi od krvi (1927)

Ako vas je ova količina nagosti i lascivnosti uznemirila, sledeća slika će to učiniti još bolje. Veliki masturbator, dame i gospodo! Još jedno konfuzno i genijalno delo Dalijeve nadrealističke epohe. Centralni deo slike zauzima amorfni oblik muškog lica, naizgled postiđenog. Iza njega nalazi se ženska figura u vrlo lascivnom položaju (moramo napomenuti da lik žene izrazito podseća na Dalijevu životnu muzu i saputnicu, koju upoznaje baš u periodu stvaranja slike – Elenu Ivanovnu Diakonovu, poznatiju kao Gala. Svaka sličnost je, dakle, namerna.) U daljini vidimo i nepoznatog voajera, a tu su i skakavac i mravi koji predstavljaju Dalijevu seksualnu napetost i jaje kao simbol plodnosti. Šta predstavlja ovaj prelepi haos? Naime, Dalijev otac je jednom prilikom ostavio na vidiku knjigu o veneričnim bolestima koju je mali Salvador iscrpno proučio i upravo taj spoj seksa i njegove dekadencije krasi ovo delo.

Zadovoljstvo viđeno Dalijevim očima: Veliki masturbator

Zadovoljstvo viđeno Dalijevim očima: Veliki masturbator (1929)

U vreme građanske neizvesnosti i političke nestabilnosti, kada se Drugi svetski rat „krčkao“ na frontovima Evrope, Dali je pronašao put u nadrealizam i simbolizam. Pošto je svet oko njega postao isuviše tmuran, on je izabrao pregršt boja. I to je savršeno radio, što demonstrira svojim delom Upornost sećanja. Vreme nije fiksno, ono se razliva i stapa sa prirodom. Dali je u svoje najpoznatije delo utkao i Ajnštajnovu teoriju relativiteta. Možda se pitate otkud mu inspiracija za ovaj briljantni rad: tokom vrelog avgustovskog dana, Dali je posmatrao parče kamember sira kako se topi i ideja o vremenu koje curi bila je rođena.

Upornost sećanja

Upornost sećanja (1931)

Kako čovek može poslužiti ako vam zafali komad nameštaja? Dali će vam to savršeno objasniti delom Duh Vermera iz Delfta koji se može koristiti kao sto.

Uzor i nameštaj u jednom: Duh Vermera koji se može iskoristiti kao sto

Uzor i nameštaj u jednom: Duh Vermera koji se može iskoristiti kao sto (1934)

Za razliku od ostalih Dalijevih nadrealističkih dela, ovo je vrlo svedeno, odmereno, jasnih linija i oblika. Prikazan je Vermer koji kleči, a njegova desna noga služi kao sto na kojem su odloženi jedna flaša i čaša. Neobičan omaž Vermeru, kojem se Dali iskreno divio.

Da minimalizam može biti itekako ubitačan, Dali je demonstrirao delom jednostavnog naziva Slonovi. Za Dalija, slonovi su oličenje snage, stabilnosti i moći, stoga ih često možete videti na njegovim radovima. Slonovi koji se ogledaju u labudovima prikazuje ih onakve na kakve smo navikli: ogromne i snažne. Nasuprot tome, San izazvan letom pčele oko nara sekund pre buđenja i Iskušenje svetog Antonija kao da nas uvode u sve jednostavniju scenografiju i spektar boja. Slonovi nisu krupni i jaki, već deluju izgladnelo, na ivici umiranja, ispijeno, sa nogama skoro poput paukovih. Na kraju dolazimo do Slonova, koji uprkos sopstvenoj krhkosti, na leđima nose obeliske slične Berninijevom. Gotovo da ne postoji scenografija osim nejasne građevine u dalekoj perspektivi, utonule u crvenilo neba. Tako jednostavno, tako uznemirujuće i tako divno.

Slonovi

Slonovi (1948)

Svoj i više nego bogati opus (naslikao je više od 1500 slika) Dali završava delom Lastin rep. Čini vam se da je umetnik naslikao nasumične linije na plavoj pozadini. Ali, u osnovi ovog dela Dali koristi matematičku teoriju katastrofe Renea Toma. Dali je još jednom pokazao kako se nauka na divan način može oslikati, a umetnosti dati sasvim racionalna dimenzija. Naizgled nespojivo daje savršenstvo.

Umetnost nauke: Lastin rep

Umetnost nauke: Lastin rep (1983)

Misija – pokoriti svet

Dalijeva delatnost nije se zadržala samo na poljima slikarstva. Kao u slikanju, Dali je briljantno delao i u kinematografiji, modi, fotografiji i arhitekturi.

Što se tiče filmskih i pozorišnih ostvarenja, scenografiju za Lorkinu predstavu Mariana Peneda radio je sam Dali. Andaluzijski pas (Un Chien Andalou), nastao iz saradnje Bunjuela i Dalija, postalo je kultno ostvarenje zahvaljujući sceni u kojoj čovek seče sopstveno oko žiletom (bez sumnje, Dalijeva ideja). Zlatno doba (L’Age d’Or) još jedno je njihovo zajedničko delo, koje se igra ratnom tematikom. Dali je sarađivao i sa Alfredom Hičkokom u filmu Spellbound. Scena sna je u potpunosti Dalijevo ostvarenje, bazirano na temi psihoanalize i neuroze. Ali, možda najlepše filmsko delo koje je Dali stvorio jeste šestominutni animirani film Destino, u saradnji sa Voltom Diznijem. Zbog ekonomskih uslova koji su zbog Drugog svetskog rata bili u nezavidnom stanju, crtani nije završen za života nijednog od autora. To je tek učinio Voltov nećak Roj E. Dizni 2003. godine. Zahvaljujući njemu, ovaj fantastični spoj Diznijevog tipičnog ženskog lika i Dalijevih motiva i avangardne scenografije je zaživeo.

Dali je posedovao specifičan modni stil i ukus. To mu je donelo saradnju i u sferi mode i fotografije. Za italijansku kreatorku Elzu Šapareli dizajnirao je belu haljinu sa motivom jastoga, šešir u obliku cipele i roze kaiš sa kopčom u obliku usana. Dizajnirao je i bočice za parfeme i nove šare na različitim materijalima. Sa Kristijanom Diorom kreirao je „kostim za 2045. godinu“. Nosite Dalija i mirišite kao Dali, zašto da ne?

Na modnom meniju, Dalijev specijalitet: haljina sa printom jastoga

Na modnom meniju, Dalijev specijalitet: haljina sa printom jastoga

Njegova kuća Port Ligat blizu Kadakesa, pozorište i muzej u rodnom Figerasu i paviljnon Venerin san, prepun skulptura i statua (pa i onih živih) jesu Dalijeva veličanstvena dela na polju arhitekture.

Dalijevo pozorište i muzej u rodnom Figerasu

Dalijevo pozorište i muzej u rodnom Figerasu

Na nagovor svog najvernijeg fana, Lorke, Dali se okušao i u stvaranju književnih dela. Među delima Tajni život Salvadora Dalija i Dnevnik genija, najzanimljivije Dalijevo delo je roman Skrivena lica, u kojem prikazuje dekadenciju ekscentričnih aristokrata 30-ih godina prošlog veka. Radnja nas vodi do samih luksuznih mesta, poput Palm Springsa u SAD-u, Kazablanke u severnoj Africi, do Pariza i ruralne Francuske. Glavni protagonisti su The Comte de Grainsalles i Solange de Cléda, bračni par koji se bori sa svojim problemima. Sekudnarni likovi su Barbara Rodžers, udovica i njena biseksualna ćerka Veronika, njena povremena ljubavnica Betka i Baba, unakaženi američki vojni pilot. Roman se završava u Dalijevom stilu – dramatično. Ostavljamo vama da otkrijete šta se tačno dešava.

Divili mu se ili ga mrzeli, kada je reč o Salvadoru Daliju, ravnodušnost nije opcija.

Ukoliko ste zainteresovani da pogledate još slika ili da pročitate nešto više o umetniku, skoknite ovde.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *