Psihofilija: Mengele, nauka i zločin

U kratkoj biografiji dr Jozefa Mengelea, Kultur!Kokoška već je pokrila osnovne činjenice o životu jednog od kultnijih zlotvora nacizma. Psihofilija je rubrika o uznemirenjima nauke; o…

U kratkoj biografiji dr Jozefa Mengelea, Kultur!Kokoška već je pokrila osnovne činjenice o životu jednog od kultnijih zlotvora nacizma. Psihofilija je rubrika o uznemirenjima nauke; o zločinima učinjenim u ime medicine, o stranputicama istraživanja, o slabo poznatim poremećajima. Zločini dr Mengelea nisu počinjeni u ime medicine. Moguće je da je genocidni doktor verovao u plodotvornost svojih metoda, moguće je i da je imao ideju organizovanog istraživanja. Ali, vredi uočiti jednu vrlo bitnu stvar pre nego što se povedu rasprave o etičnosti korišćenja podataka tzv. nacističke nauke: Mengeleov rad, bez obzira na prepoznatljivost njegovog imena i odela, nije ostavio rezultate od ikakvog potencijalnog značaja. Legendi Mengelea doprinose svedočenja njegovih retkih preživelih „pacijenata“, koja govore o posebnoj surovosti, istaknutosti njegove besprekorne odežde sa belim rukavicama u odnosu na uniformu drugih SS-ovaca, i o nepredvidljivosti njegovog raspoloženja koja ga je činila najstrašnijim od mučitelja.

Doprinos nauci svakako nije bio njegova jača strana.

Mengeleov potpis

Mengeleov potpis. Slika preuzeta sa www.auschwitz.org

Kvalifikacije

Mengele je imao dva doktorata: iz fizičke antropologije (Univerzitet u Minhenu, 1935.) i medicine (Univerzitet u Frankfurtu, 1938). Tokom studija imao je priliku da uči od pojava poput prof. Rudina, propagatora ideje o „bezvrednim životima“, uključenog u sastavljanje zloglasnog Zakona o sprečavanju genetski obolelog potomstva, koji propisuje masovnu sterilizaciju potencijalnim nosiocima “nepoželjnih” gena. Šta su, po tom zakonu iz 1933. godine, bezvredni životi i neadekvatni Nemci? Oni koji pate od naslednih bolesti; šizofrenije, manične depresije, alkoholizma, Hantingtonove bolesti, epilepsije itd. Mengeleova fascinacija eugenikom počinje tokom ovih studija. Medicina je bila sporedna; eugenika, neprijateljstvo prema komunizmu i nemački nacionalizam učinili su ga energičnim, skoro idealnim nacističkim naučnikom.

Tridesetih godina baviće se istraživačkim radom i pristupiti SS jedinici, kao pravi intelektualac patriota i sve vatreniji antisemita. Radi kao asistent von Veršuera na nacističkom Institutu za biologiju nasleđa i čistoću rase. Početkom rata ističe se u borbi i dobija odlikovanja, a onda dolazi njegova prilika da zablista; od Instituta cara Vilhelma dobija zeleno svetlo i finansije za istraživanje genetike, na jugozapadu okupirane Poljske, u logoru Aušvic.

Logorski lekar

Mengele u belom mantilu, Aušvic

Beli mantil i smešak za kameru; Mengele u Aušvicu
Slika preuzeta sa portala preživelih žrtava Holokausta

Mengele dolazi u Aušvic 1943. godine, sa titulom logorskog lekara u eksterminacionom logoru Aušvic-Birkenau. Te godine u Birkenau je dovedeno preko dvadeset hiljada Roma, od kojih do likvidacije logora avgusta 1944. ostaje u životu svega dve hiljade. Nasuprot popularnom mišljenju, Mengele nije bio čelni lekar Aušvica; bio je samo najopsesivniji od podređenih brigadnom lekaru SS jedinica, Edvardu Vircu. Mengeleove dužnosti uključuju odlučivanje o radnoj sposobnosti, suzbijanje zaraza i, dabome, istraživanja od značaja za Rajh. Posao obavlja u očekivanom maniru. Donju starosnu granicu određuje crtanjem linije na određenoj visini na zidu; prilikom izbijanja tifusa u vozu koji je transportovao poljske Rome, Mengele naređuje egzekuciju svih hiljadu i sedamsto ljudi. A predmet istraživanja od značaja za Rajh već je odlučen. Njegov profesor i mentor, von Veršuer, bio je u prenacističkoj Nemačkoj etički sprečen da vrši eksperimente na blizancima. Razumevanje pojave blizanaca, u očima mentora i učenika, gaji potencijal za „efikasnije” razmnožavanje arijevske rase. Sa hiljadama bespomoćnih blizanaca-zatvorenika pod njegovom vlašću, Mengele se prihvata istraživanja sa nakaznim poletom.

Ako je Mengele i imao neke početne skrupule o granicama „konačnog rešenja“ i njegovoj ulozi u „rešavanju“, trebalo mu je malo vremena da ih se otrese. Napokon, ovom ambicioznom čoveku koji je još na studijama predosećao da će mu se ime jednog dana naći u enciklopediji, data je apsolutna moć nad stotinama hiljada ljudi. Tu moć on je mogao ispoljiti dvema rečima, levo i desno. Jedno je bio Ciklon B i krematorijum. Drugo – barake i privremeni produžetak života.

Moć je sezala dalje. Iz baraka Mengele je birao svoje „pacijente” (predmete istraživanja/žrtve). Blizanci (uglavnom deca), potom trudnice, ljudi patuljastog rasta ili očiju različitih boja; svi oni bili bi preseljeni u Mengeleovu laboratoriju, baraku-kasapnicu sa kavezima. Po svedočenju preživelih, Mengeleovo carstvo zvalo se Zoološki vrt. Možda bi taj naziv bio prikladan kada bi zoološki vrt bio istovremeno i mesara i mučionica, uz poneku epruvetu ubačenu zarad održanja iluzije nauke.

Eksperimenti

Posetimo neke od „eksperimenata” ovog doktora medicine. Valja napomenuti da nema ni govora o upotrebi ikakvog anestetika, i da su „kontrolne grupe” po pravilu bivale u komadima odvožene u krematorijum. Prikupljene podatke slao je na institut koji je finansirao njegova istraživanja, gde ih je navodno krajem rata uništio doktor Veršuer; ovu činjenicu apologete nacizma često koriste za nagađanja o njihovoj mogućoj upotrebljivosti. No po svim svedočenjima preživelih, uključujući i Mengeleove potčinjene saradnike, istraživanje nije uzimalo u obzir spoljne faktore i vrlo brzo je postalo proizvoljni niz transfuzija, amputacija i vivisekcija – po pravilu sa smrtnim ishodom.

1

Pokušaj spajanja para blizanaca zašivanjem. Ovaj eksperiment je bio inspiracija za The Human Centipede, ako ste se zapitali. Blizanci su umrli od sepse i gangrene.

Sem tog poznatog slučaja, po dosadašnjim saznanjima u Aušvic, pa u Mengeleovu kasapnicu, dospelo je 1500 pari blizanaca. Preživelo je manje od jedne desetine. Uzimao je uzorke krvi i slao ih mentoru u Berlin, bez anestezije rendao koštano tkivo, u jednu noć ubio i disekovao dvadeset i osmoro dece.

2

Vivisekcija trudnica i ljudi patuljastog rasta.

3

U sklopu eksperimenata sa transplatacijom (u cilju mogućeg povratka ranjenih vojnika na front), na živo su odsecani udovi „pacijenata”.

4

Ubrizgavanje boje u dužicu, u sklopu istraživanja o heterohromiji (Heterochromia iridum). Posledice su bile infekcije i slepilo; žrtve su potom ubijane, a Mengele je vadio i čiodama pribadao oči za kolekciju.

I tako dalje, bez reda, metodologije, ikakvog mogućeg, makar i najhladnokrvnijeg, opravdanja za brutalno mučenje i ubistvo hiljada „pacijenata” koji su bili poznati kao Mengeleova deca.

Samo u najširem smislu možemo posmatrati njegova laboratorijska zlodela kao eksperimente; nedostaju im osnovna hipoteza i kontrola. Pre bi se dali nazvati bezumnim nasiljem vršenim pod nadzorom čoveka u belom mantilu. Metod koji se svodi na nanošenje povreda i čekanje posledica jeste naprosto nenaučan; da su rezultati ovog nasilja doneli nauci ijedan nov podatak, Mengelea bi bilo moguće uključiti u debate o naučnoj etici, pored velikog sterilizatora Klauberga i, možda najdiskutabilnijeg, Rašerovog istraživanja o hipotermiji za Luftwaffe.

Osim što je zahvaljujući pronacističkoj klimi Južne Amerike doživeo duboku starost, to što mu diploma nije posthumno oduzeta još jedna je u nizu nepravdi u priči Jozefa Mengelea. Jedna podvrsta mračnog glamura koji se katkad pripisuje zločincima jeste motiv zlog naučnika, figure čije zlo je uvećano do herojskih razmera njenom pretpostavljenom inteligencijom. Mengeleov naučni rad bio je bezglav pokolj, i služi kao pokazatelj da etika nije jedina prepreka naučnom otkriću; lišen stega morala i humanizma, ovaj je pseudonaučnik ostao ipak puki sadista, de facto antipod demonskoj veličini koja mu se pop kulturom pripisuje.

Preporuke za čitanje i izvori:

Douglass B. Lynott: Joseph Mengele, The ‘Angel of Death

Paul Wiendling: The search for lost victims of Nazi human experiments 

Baruch C. Cohen: The ethics of using medical data from Nazi experiments

Dokumenti o suđenju nacističkim lekarima u Nirnbergu 1946. (Sjedinjene Američke Države protiv Karla Branta i dr.)

Članak u britanskom “The Mirror”, povodom prodaje Mengeleovih dnevnika iz Južne Amerike

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *