Provokativne venecijanske maske: Šta kriju?

Zašto se Most sisa u Veneciji zove baš tako? Zašto je prostitutkama vlast dozvolila toples u 16. veku? Da, otkrivene ženske grudi i bradavice u javnosti. Koja maska je obavezivala onog ko je nosi da mjauče ulicom i nosi korpu napunjenu mačićima? Koja maska je bila namenjena zavođenju, a da pritom žene koje su je nosile, nisu mogle da govore? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja naći ćete u tekstu koji sledi.

Malo „dosadne” istorije

Među najstarije predmete na svetu, spadaju devet kamenih maski starih oko devet hiljada godina, pronađenih na teritoriji Izraela. Istraživači su utvrdili da su ih nosili, verovatno, poljoprivrednici, prilikom običajnih rituala.

Maska je bila osnovno, neizostavno sredstvo kako u ritualima i obredima, tako i u pozorištu. Bila je pokretač magije – posrednik između čoveka i
„drugih svetova” (prilikom obreda i rituala) ili sredstvo koje je pomagalo čoveku da projektuje sebe van sebe, to jest da postane neko drugi (u pozorištu). Posmrtne maske su bile u službi pamćenja i slave, „pomen na velike ljude i velika dela”, kako je rekao Alberti. Pružajući anonimnost onome ko ih je nosio, recimo u sudstvu, imale su i zaštitnu ulogu, što je slučaj i sa venecijanskim maskama. I danas, maska predstavlja nužan rekvizit mnogih tajnih društava. Setite se, na primer, filma Širom zatvorenih očiju (Eyes Wide Shut, 1999).

Volto maska (detalj iz filma Stenlija Kjubrika Širom zatvorenih očiju)

U zadnjih nekoliko meseci, reč maska nas asocira na medicinske, zaštitne maske. Ako se vratimo malo unazad, verovatno bi mnogi od nas zamislili neku od magično privlačnih venecijanskih maski, i ovaj tekst će biti posvećen uglavnom njima. Kažemo uglavnom, zato što ćete, u okviru podnaslova ,,Maska u pozorištu”, saznati šta im je prethodilo i sa čim je u vezi njihovo poreklo. Ako niste znatiželjni, možete preskočiti celinu koja sledi i početi sa čitanjem od podnaslova „Venecijanske maske”.

P.S. Spisak nije konačan. Tekstom su obuhvaćene maske koje kriju intrigantne ili Kultur!Kokoški zanimljive priče.

Maska u pozorištu

„Maske sam oduvek mrzeo,  one me uvek podsećaju na posmrtne. Međutim za ovaj komad (Dogovor ptica), mi se činilo zanimljivim da o tome razmislimo”, rekao je čuveni pozorišni reditelj Piter Bruk u knjizi Otvorena vrata.

Istina, danas smo veoma retko u prilici da gledamo pozorišne predstave u kojima su glumci pod maskama, osim ako rediteljsko rešenje predstave ne počiva na njima. Poznato je da to nije bio slučaj oduvek. Maska je u upotrebi od nastanka pozorišta. Obredne maske i bojenje tela bile su obavezan deo pozorišne prakse u istočnjačkom pozorištu – u Indiji, Kini, Japanu i na Baliju. U pozorištu, maska ima i imala je za cilj da likovno definiše karakter lika u predstavi, žanr, a kako je vreme odmicalo i epohu.

U pozorištu antičke Grčke, maska je predstavljala neizostavni element. Da li vam je poznato ime Tespis? Ovaj atinski pesnik iz 6. veka pre n.e. važi za osnivača drame, a pored toga, pripisuje mu se i uvođenje maske u dramu. U to doba, bile su napravljene od drveta ili plute i predstavljale su odraz različitih osećanja – straha, očaja, mržnje, itd. – u prenaglašenom obliku. Poznato je preko 30 tipova ovih maski, a pominje se da su unutar njih bili ugrađeni i nekakvi akustični uređaji, koji su omogućavali muškarcima da igraju više uloga i da lakše igraju ženske uloge, budući da žene u to vreme nisu glumile.

Maska komedije i maska tragedije čiji se koreni nalaze u antičkoj Grčkoj. Duga priča… Danas, ovako sparene, predstavljaju simbol pozorišta. Preuzeto sa: Reference.com

Komedija del arte (lat. Commedia dell’ arte), to jest komedija poziva, komedija koju izvode znalci (profesionalni izvođači), nastala je sredinom 16. veka u gornjoj Italiji i ovekovečila je tipizirane likove koji žive i danas. Najpoznatiji su: Harlekin(o)/Arlekin(o) (Arlecchino) sluga, rob, zabavljač, akrobata, prevrtljivac, oportunista; Kolombina (Colombina) najčešće Arlekinova ljubavnica ili najbolja prijateljica, zavodnica, sluškinja; Pedrolino (Pedrolino) klovnovski lik; Pantalone (Pantalone) škrti trgovac, najčešće pohotan; Doktor (Il Dottore) često priučeni lekar, drveni advokat, katkad erudita. Svaki od ovih likova je imao tipski izrađenu masku, tako da je svaki lik bio prepoznatljiv, odmah po izlasku na scenu. Maske i kostimi komedije del arte, izvršili su veliki uticaj na venecijanski karneval, budući da su Kolombina, Arlekino, Pantalone itd. prepoznatljive maske venecijanskog karnevala i Venecije uopšte, a dolaze upravo iz komedije del arte. Međutim, ove likove nije stvorila komedija del arte. Oni su nam poznati još iz novoatičke komedije (iz komedija Menandra, Plauta, Aristofana…). Znači, sve(t) se vrti oko antičke Grčke. Najčešće. (P.S. Šta je još bitno? Svaki put kada vam nešto zazvuči revolucionarno zato što se prvi put srećete s tim, treba da znate da je velika verovatnoća da se koreni toga nalaze u antičkoj književnosti, antičkoj kulturi uopšte, kulturi Istoka, i da je vrlo verovatno reč o modifikaciji. Naravno, ne želimo da negiramo novatorski duh bilo koje epohe, ali želimo da znate da, recimo, Pedeset nijansi – siva, zaista nije bila nešto suštinski novo).

Venecijanske maske

Danas su sinonim za karneval u Veneciji (najpoznatiji karneval na svetu posle onog u Brazilu), koji se održava jednom godišnje, a ove godine je prekinut dva dana pre završetka, zbog opšte poznate situacije. Iako se danas dovode u vezu sa karnevalom, nekada davno, maske su nošene i van karnevalskih dana, bile su deo svakodnevice. Za slobodoumne, raskalašne građane Mletačke republike predstavljale su odličan štit, koji su zloupotrebljavali u tolikoj meri, da je nošenje maski postepeno zabranjivano na određenim mestima, a 1797. godine, kada je Mletačka republika pala pod vlast Napoleona Bonaparte, potpuno su zabranjene, kao i sam karneval koji se ponovo održava od 1979. godine.

Levo – muška varijanta Kolombine (nekada su je nosile samo žene), u sredini Džoker maska i iznad Džokera se nalazi Volto, preuzeto sa: Pinterest.com

 Šta su tako strašno radili pod maskama?

*Jedna od poznatijih zabrana odnosila se na nošenje maski noću i pri ulasku na sveta mesta – u hramove posvećene Bogu. Zašto? Pa, zato što se orgijalo po samostanima. Kako? Tako što su se muškarci prerušavali u žene. Na lice bi stavljali maske i pod zaštitom kostima, maske i mraka odlazili bi u samostane, gde su sa časnim sestrama, vodili bogougodne razgovore do kasno u noć.

*U jednom trenutku, zabranjeno je nošenje maski za vreme kockanja, jer su, tom prilikom, maske neretko nosili pripadnici aristokratije, koji su već bili u kockarskim dugovima do guše.

*Onaj ko je nosio oružje, nije smeo nositi masku.

Ali vratimo se maskama. Neke od najpoznatijih koje su najčešće nošene i van karnevalskih dana, bile su Larva/Volto, Bauta, Morreta i Gatto (Gnaga).

Volto ili Larva  je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih venecijanskih maski. Volto na italijanskom znači lice, dok naziv Larva potiče od latinske reči larva duh. U početku je bila bela ili crna. Kasnije dobija, često raskošnu, dekoraciju po kojoj je danas prepoznatljiva. Nošenje Larve, podrazumevalo je i nošenje crnog ogrtača, pelerine i specifičnog šešira. Kompletan kostim, koji se sastojao iz svega navedenog nazivao se Bauta. Međutim, danas je naziv Bauta toliko rasprostranjen za samu masku, koju možete kupiti nezavisno od ostalih elemenata, da će upućeniji čitaoci pomisliti da autorka teksta piše gluposti, a da urednica nije odradila svoj deo posla. Maska koju danas nazivamo Bauta je evoluirala iz Volto/Larva maske, ali treba znati da se izvorno značenje reči Bauta, odnosilo na celokupan kostim koji je pored Volto/Larva maske podrazumevao i nošenje ogrtača, šešira.

Bauta i Volto (uključujući kompletne kostime), preuzeto sa: Wikipedia

Bauta pokriva celo lice, kao i Volto, ali iako nema otvor u predelu usta, usled specifičnog,  modifikovanog oblika Volto maske, onaj ko je nosio Bautu mogao je da priča, jede ili pije. U potpunosti je skrivala identitet onoga ko je nosio, pa je tako često zloupotrebljavana (već smo naveli neke od mogućnosti). Tokom karnevalskih dana, mogli su je nositi svi, a tokom ostatka godine samo pripadnici viših klasa Mletačke republike. Međutim, zakonska ograničenja i zabrane su poštovali jedino oni koji nisu imali razlog da ih krše. Pored kriminalnih radnji koje su se odvijale pod plaštom Baute, često su je nosili ljubavnici, jer ih je štitila od prepoznavanja.

Moreta x 2 i Bauta x 2 na slici Il Ridotto Pietra Longija (1701-1785). Preuzeto sa: Pinterest.com

Morreta (od prideva moro – crno), dolazi iz Francuske, ali je u Veneciji postala toliko popularna da je smatramo jednom od najpoznatijih venecijanskih maski. Nazivana je i Servetta muta (nema sluškinja), a sada ćete pročitati i zašto. Ova (uvek) crna maska, od baršuna, ovalnog oblika, bila je namenjena samo ženama. Njena specifičnost leži (i) u načinu na koji je nošena. Sa unutrašnje strane maske, u predelu usta, postojalo je dugme, koje ste morali zagristi da bi Moreta stajala na licu. Samim tim, žena koja je nosila ovu masku nije mogla da govori. Ako vam Kultur!Kokoška kaže (a evo kaže vam), da je ova maska bila u službi zavođenja, zapitaćete se, kakvo zavođenje? Kako da te zavede žena koja ne progovara? Osim ako nije boginja? Treptanjem? Koketnom mimikom? Kakva mimika kada ima masku na licu. Ni K!K nema odgovor na ovo pitanje, ali treba znati da je mutavost, u doba renesanse, bila jedna od najpoželjnijih osobina kod žena. (Da, u 15. veku u Italiji se pojavilo ,,ono čudo renesansne kulture – učena žena’’, kako je rekao Euđenio Garin, ali treba znati da su takve žene bile prava retkost. Istina je i da se u određenim periodima renesanse potenciralo na obrazovanju žena koje su pripadale višim klasama društva, ali isključivo da bi, po potrebi, zabavljale članove porodice, posetioce i da bi privukle odgovarajuće muževe.) Ako ne verujete nama, isto ovo je rekao i pomenuti, uvaženi Euđenio Garin u knjizi Čovek renesanse. Istina, na finiji način: ,,Za žene je bio rezervisan režim jednostavnosti, ukrasa, pokornosti, ćutanja… Ćutanje je toliko preporučivano ženama da je čudo da su uopšte i govorile”. Eto. Čak ni progresivna renesansa nije bila naklonjena progresu žene. Ali, da se ne pravimo kako ne znamo odgovor na ono pitanje. Tada su se muškarci udvarali ženama (uglavnom), a njihovo je bilo samo da skinu masku, ukoliko im se udvarač dopadao. I tako bi barijera bila uklonjena. Žene su u pratnji svojih muževa šetale čak i trgom Sv. Marka sa ovim maskama, jer se smatralo da Moreta ističe lepotu lica, iako je lice bilo pokriveno.Slažemo se da zvuči kontradiktorno, ali grešite, ako mislite da je po sredi puka želja „muških šovinističkih svinja”, da čak ni lice žene ne bude izloženo pogledima drugih muškaraca. Uobičajeni pratilac Moreta maske bio je duboki dekolte, u svetu poznat kao venecijanski. Kroz prozirne tkanine nazirale su se bradavice, često obojene u crveno, kako bi još više došle do izražaja. Izložene grudi trebalo je da privuku pažnju, a pod maskom su se nalazile tajne koje je trebalo otkriti – njihove misli, osećanja, namere… Kako da ne. Ali nije ovo ništa. Najbolje sledi.

Tete bez Morete, ali vidimo bar prozirni dekolte. Paris Bordon (1500-1571). Preuzeto sa: Art.com

Gato ili Gnaga je maska iza koje se kriju neke od najzanimljivijih priča venecijanske istorije. Da ne poverujete šta je sve usledilo zbog jedne maske, ali ako imate na umu da gatto na italijanskom znači mačka, a gnaga – meow, ili što bismo mi na ovim prostorima rekli mjau, već naslućujete da se iza maske krije nešto zanimljivo, intrigantno, čim ima veze sa tim divnim, vragolastim bićima.

Le prrrrrr!!! Gato maska. Preuzeto sa: Pinterest.com

Priča broj 1: Čak ni slobodoumna Mletačka republika nije gledala blagonaklono na homoseksualnost, ali je Gatto/Gnaza maska rešavala stvar. Naime, homoseksualci (isključivo muškarci), su se prerušavali u žene i nosili pomenutu masku. Tom prilikom, bili su u obavezi da nose i korpu napunjenu mačićima i da lascivno dobacuju prolaznicima, izmenjenim glasom koji je podsećao na mjaukanje. Zapravo, „mjaukanje” je verovatno označavalo izrazito visok, feminiziran glas, i K!K veruje da nećete pogrešiti ako zamislite izrazito feminizirane, kostimirane drag queens, koji su sa sve korpicom punom mačića lepršali uskim ulicama Venecije i pozivali druge (ne)zainteresovane muškarce na seks. Homoseksualnost je bila kažnjavana smrću (odsecanjem glave i spaljivanjem), ali ova maska je predstavljala rupu venecijanskog zakona. Onaj ko je nosio i ponašao se na gore naveden, propisan način, mogao je slobodno upražnjavati homoseksualne odnose, bez straha od posledica. Međutim!

Preuzeto sa: Pinterest.com

Priča broj 2: Prostitutke su konstatovale osetan pad klijenata, što govori o popularnosti aktivnosti koje su se odvijale pod plaštom Gatto/Gnaza maske. Ovo nam govori da je oduvek bilo mnogo više onih koji su isključivo na rečima (bili) gadljivi na muško dupe. Na dupe, uopšte. Ali da se ne udaljavamo od teme. Ne da su konstatovale osetan pad, nego su bile ozbiljno poslovno ugrožene i shodno tome, obratile su se vlastima za pomoć. Od tadašnjeg kardinala Antonija Kontarinija, dobile su dozvolu (saznaćete zbog čega u priči broj 3), da sa svojih prozora, balkona pokazuju obnažene grudi prolaznicima, nudeći se na taj način. Ne mislimo na duboki dekolte, od prozirne tkanine, već na potpuno izložene grudi, uključujući i bradavice. Obično su stajale na stolicama ili specijalno izrađenim cipelama, štulama, visokim i do 60 cm, (takozvane kalkanjini),  što im je omogućavalo da maskimalno istaknu gole grudi tokom 24 sata. Noću su ih osvetljavale fenjerima. Morate priznati da je ideja bila genijalna, jer oponenti nisu imali šta da istaknu od struka nagore. Svakako, ništa što bi probudilo požudu.

Iz filma Mletački trgovac (The Merchant of Venice 2004)

Priča broj 3: Iako je bavljenje prostitucijom bilo dozvoljeno, postojala su ograničenja, budući da je Venecija, u određenom trenutku, postala preplavljena kurtizanama, koje su nudile svoje usluge na svakom koraku i time unosile pometnju u živote inače „bogobojažljivih” građana (čitaj licemernih). Kretanje im je bilo teritorijalno ograničeno na područje Carampane di Rialto, gde su se nalazila zdanja u koja su ih vlasti smestile, a koja su pripala Mletačkoj republici nakon što je umro poslednji član čuvene porodice Rampani. Zdanja u kojima su živele bila su uglavnom skoncentrisana oko četvrti San Polo. Mogle su da izlaze iz kuća, ali samo u okviru pomenutog dela grada, osim subotom kada im je bilo dozvoljeno kretanje i izvan navedene zone, ali su morale da nose žutu maranu, kako bi se razlikovale od udatih žena, koje su nosile belu. Nedeljom i verskim praznicima, rad im je bio strogo zabranjen. Složićete se da nisu imale mnogo mogućnosti za prezentaciju. Kao da to nije bilo dosta, pojavili su se i transvestiti (najbliže današnjem poimanju te reči), pod zaštitom Mjau maske. Homoseksualnost, transvestija i muška prostitucija bile su nepoželjne i vlasti su odlučile da između dva „zla” daju podršku manjem i da na taj način vrate na „pravi put one koji su skrenuli”. Zarad ostvarenja cilja, prostitutke –  karampane (izraz izveden iz Carampane di Rialto, pomenuti deo grada u kom su živele i radile), pored dozvole da pokazuju obnažene grudi sa svojih prozora i balkona, vremenom dobijaju i dozvolu da se okupljaju i pokazuju obnažene grudi na mostu koji je i danas poznat kao Most sisa. Naravno, morale su doći od tačke A do tačke B, što znači da je toples bio prisutan i na ulicama Venecije u 16. veku…

Predlog: Budući da slika vredi više od hiljadu reči, obavezno pogledajte (ako niste) film Mletački trgovac (The Merchant of Venice, 2004), ukoliko želite slikovitiji prikaz ovog  teksta i mnogo više od toga. Između ostalog, na samom početku filma, videćete u kadru kurtizanu obnaženih grudi kako hoda ulicom. Do Mosta sisa, verovatno.

U nastavku teksta sledi predstavljanje još nekoliko prepoznatljivih venecijanskih maski. One su u direktnoj vezi sa Komedijom del arte (osim jedne), i nisu učestalo nošene van karnevalskih dana kao Volto, Bauta, Moreta.

Kolombina danas, Preuzeto sa: Lična arhiva autorke teksta

Kolombina (mala golubica) je jedna od najpoznatijih i danas najprodavanijih suvenira kada je reč o venecijanskim maskama. Pokriva gornju polovinu lica. Ukrašena je imitacijom zlata, srebra, kristalima, perijem. Jedna od legendi kaže da je ova maska specijalno osmišljena za glumicu, koja nije želela da njeno lepo lice bude u potpunosti prekriveno. Danas je nose i muskarci. Često ćete pročitati kako ne postoje dokazi koji bi potvrdili upotrebu ove maske na pozornici ili u svakodnevnom životu, iz čega je izveden zaključak da je Kolombina moderna tvorevima. Ali, K!K vam daje na uvid sliku Filipa Mersijea, na kojoj pored Arlekina (levo), možete videti i Kolombinu sa maskom koja oblikom odgovara današnjoj Kolombina maski. Iako ne možemo tvrditi da je ova maska u upotrebi od početaka Komedije del arte (sredina 16. veka), zahvaljujući (i) slici Filipa Mersijea, znamo da je postojala u 18. veku. Ono što je sigurno, ime je  dobila po Kolombini, najpoznatijem ženskom liku pomenutog žanra.

Kolombina, Pjero (prvobitno Pedrolino) i (H)arlekin(o). Philippe Mercier (1689-1760). Scena iz Komedije del arte. Preuzeto sa: Pinterest

Harlekin(o) ili Arlekin(o) maska je vremenom pretrpela dosta izmena. Pritom ne mislimo na izmene koje se odnose isključivo na dekoraciju, kao što je slučaj sa ostalim maskama koje smo pomenuli, već na oblik i detalje. Prvobitno je prekrivala celo lice, a kasnije gornju polovinu, kao i Kolombina. (Možete je naći u obe varijante i sada.) Bila je crna, a danas se izrađuje u mnogo boja i sa mnogo varijacija na temu. Za ovu masku je karakterističan majmunoliki oblik, to jest gornji deo maske podseća na lice majmuna. U predelu čela se nalazi(la) crvena tačka, kvrga koja prema nekim tumačenjima označava rog đavola. U Komediji del arte Arlekino je, kao što smo rekli, sluga, rob, zabavljač… Svakako prevrtljivac. Sama venecijanska maska je viđena kao odraz tupavosti, gluposti, a neki u njoj vide predstavu demona. Zašto je to tako? Smatra se da su lik i maska Arlekina (Arlecchino) zasnovani na Alicinu (Alichino), demonu kojeg Dante pominje u svojoj Božanstvenoj komediji, tačnije u dvadeset prvom pevanju Pakla koje je posvetio varalicama. Da ne dužimo. To je jedno u nizu viđenja o poreklu ovog lika i maske. Arlekino maska predstavlja deo kostima. U početku, kostim se sastojao iz mnoštva spojenih delova najrazličitijih materijala, takozvanih restlova, (za)krpa, a kasnije postaje prepoznatljiv po kombinaciji crvene, žute, zelene i plave boje.

Zanimljivost: Da li ste čuli za Arlekinov sindrom i Arlekinov znak? Reč je o medicinskim terminima koji opisuju određena stanja, a dobili su ime upravo po ovom našem Arlekinu. Nazivi su u vezi sa njegovim kostimom i maskom, pa ako vas zanima više, kliknite na priloženi link i uputite se na strane 49-53.

Il Dottore sa dodatkom perja. Preuzeto sa: Pinterest.com

Doktor (Il Dottore) je jedan od najznačajnijih likova Komedije del arte, kao i Pantalon(e) i Pedrolino, ali same venecijanske maske Il Dottore, Pantalone i Pedrolino nisu naročito popularne. Tačnije rečeno, ne kriju intrigantnu pozadinu. Međutim, skloni smo da poistovetimo, pomešamo masku Doktora (Il Dottore) sa maskom Doktora kuge (Medico Della Peste), a reč je o dve različite maske. Naime, Doktor kuge je veoma poznata maska venecijanskog festivala (Venecije uopšte), ali ona ne dolazi iz Komedije del Arte i nema nikakve veze sa maskom Doktora (Il Dottore), koji je ponekad učen čovek (erudita), ali je najčešće priučen.

Doktor kuge (Medico Della Peste). Preuzeto sa: lauramoreli.com

Doktor kuge (Medico Della Peste) je najprepoznatljivija venecijanska maska. Zahvaljujući specifičnom obliku, ne možete je pomešati ni sa jednom drugom. Reč je o modifikaciji zaštitne maske koju su nosili lekari od srednjeg veka naovamo, misleći da će se na taj način zaštititi od kuge. Karakteristika ove maske je dugačak kljun čija je unutrašnjost bila premazana parfemom dobijenim od više desetina vrsta biljaka, ali i drugih supstanci, za koje se verovalo da će ubiti kugu, pre nego što kroz dugačak kljun stigne do sluznice nosa. Naivno, ali tako je bilo. I ovu masku možete videti u filmu koji smo vam predložili da pogledate (Mletački trgovac).

Tipovi venecijanskih maski na jednom mestu (neke fale). Preuzeto sa: Camacana.com

Izvorno, sve venecijanske maske (pomenute i nepomenute), bile su crne ili bele izrađene od kože ili u tehnici papir-mašea (papier-mâché). Od izvornog izgleda zadržale su samo oblik, budući da ih danas možemo naći u najširem spektru boja, izrađene od skupih materijala, raskošno uskrašene. Zajedničko svim opisanim maskama je pružanje zaštite onima koji su ih nosili. Koliko su važno mesto zauzimale u svakodnevnom životu građana Venecije i koliko su zloupotrebljavane,  govori činjenica da je njihovo nošenje bilo zakonski regulisano. Nisu zaboravljene iako su potpuno zabranjene na samam kraju 18. veka. Pretragom sajtova kompanija koje se bave elektronskom trgovinom, videćete koliko su zastupljene, samim tim i tražene, kako one jeftine, tako i one za koje treba izdvojiti popriličnu svotu novca. U vreme karnevala oživljavaju u punom sjaju, oživljavajući donekle i  vreme u kojem su nošene, dok mimo karnevalskih dana služe kao ukras ili čekaju sledeći karneval. Uglavnom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *