Pričajmo o usamljenosti

Zašto smo usamljeni? Odgovor na ovo pitanje potražen je na istoimenom prošlonedeljnom predavanju u Kolarčevoj zadužbini. O svom viđenju problema usamljenosti u današnjem svetu, za !Kokošku govore dr Biljana Stanković, asistentkinja na Filozofskom fakultetu, i Ana Stijović, studentkinja psihologije.

Prošle srede je u Kolarčevoj zadužbini organizovano predavanje o usamljenosti. Tri psihologa su tada vrsno i jezgrovito pokazala kako njihova nauka sadrži brojne pristupe ovoj temi. Govorili su: dr Biljana Stanković, asistentkinja na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta, dr Žarko Trebješanin, profesor na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, i dr Aleksandar Dimitrijević, docent na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta. Okosnicu razgovora činile su dve knjige koje je izdao CLIO, „Usamljenost“ Džona T. Kasiopa i Vilijama Patrika i „Sami zajedno“ Šeri Terkl.

DSCN9486      dscn9505

Tokom nešto više od jednog sata, publika je imala priliku da se informiše o ostracizmu u Staroj Grčkoj, hormonima stresa, plišanim robotima, vezivanju beba za mamu, umetničkim solo-tačkama. Sva sedišta i prostor oko njih u sali čiji je kapacitet sto (minus jedan za projektor), bila su zauzeta. Iako su verovatno mnogi pohrlili u Kolarac zagolicani pitanjem iz naslova predavanja „Zašto smo usamljeni?“, jasno je da se odgovor ne može dobiti nikakvim prečicama. Pre nego što mu budemo pa i makar malo bliže, moramo se suočiti sa mnogo dilema.

O razlici između usamljenosti i osamljenosti i o socijalnoj komunikaciji u tehnološkom svetu za !Kokošku je nakon predavanja govorila dr Biljana Stanković.

Fejsbuk prijatelji? Šta je sledeće, foke-roboti koje predu?! Pa, da. Preuzeto sa dnainfo. Još o fokama na: parorobots

Fejsbuk prijatelji? Šta je sledeće, foke-roboti koje predu?! Pa, da. Preuzeto sa dnainfo. Još o fokama na parorobots.

Koliko imaš prijatelja (na fejsbuku?)

„Problem nastaje kada mladi ljudi veruju da je jedini način da ne budu usamljeni da imaju veoma puno prijatelja. To prosto nije tačno. Čak može stvarno da bude obrnuto. Popularna deca okružena su mnogim ljudima i ne znači nužno da su usamljena, iako imaju petsto prijatelja na fejsbuku i još dvadeset drugara u odeljenju. Ali da se postavi kao norma to da imaš petsto prijatelja na fejsbuku i da je to jedina garancija da nećeš biti usamljen, to je pogrešan pristup problemu usamljenosti.“

Virtuelni prijatelji ne mogu zameniti one stvarne

„Ljudi nisu usamljeni onda kada su spremni da ulože u odnose sa drugima. Dakle, kada su spremni da pruže nešto drugima, da biraju svoje prijatelje ne zato što ti ljudi njih vole i mogu nešto da im pruže, nego prema nekim značajnim karakteristikama, zato što žele da provode vreme sa nekim i slično, i kada su spremni da podnesu povremene frustracije. Dakle, to da će morati da podnesu to kad drugaricu ostavi dečko, da će morati da joj se nađu iako ih to možda smara i slično. Prosto postoji gomila obaveza i odgovornosti koje idu sa prijateljskim vezama. Na Internetu može da se prođe bez toga. Dakle, možete da imate aktivan život na forumu i da se prosto oglašavate onda kad vam prija, kad imate vremena i slično. Ali vi ne znate koga ćete tamo zateći onda kad vama treba. Dakle, prijatelji su tu i kada nama treba, i kad nam nije potrebno i kad možda i smetaju, ali su oni prijatelji zato što možemo da se oslonimo na njih, zato što i mi njima pružamo oslonac i situacijama kad nam to ne odgovara.“

Slobodno vreme za moralne dileme. Preuzeto sa The Times.

Slobodno vreme za moralne dileme. Preuzeto sa The Times.

Osamljenost ≠ Usamljenost

„Bitna stvar jeste da se razlikuje sposobnost da se bude sam od usamljenosti, odnosno, da se svaka osamljenost ne tretira kao usamljenost. Ljudi bilo koje generacije treba nekako da traže načine da uživaju u svojoj samoći, da pronalaze aktivnosti koje su im drage. To može da bude sađenje cveća, može da bude čitanje knjige ili slušanje muzike ili gledanje filma. Svaka osamljenost ne treba da im bude prosto prilika za usamljenost, nego prilika da kreativno i produktivno provedu vreme sa sobom.“
Ili – vodeći se onim što je dr Dimitrijević izložio na predavanju – šta bi „Hamlet“ bio bez monologa!

 „SEEN“ opcija i druge zamke

„Tehnologija savremenih komunikacija, internet, virtuelna okruženja, moblini uređaji i slično, otvara nove mogućnosti za povezivanje sa drugima, nove aktivnosti u kojima možemo da učestvujemo sa drugima. Ono što mi se čini da je problematično nije to da se uopšte oslanjamo na tehnologiju. To je neophodno danas. Ali problem je kada se te nove mogućnosti ne shvate kao neko proširenje, dodatna mogućnost i slično, nego kada sasvim zamene neki prethodni oblik kontakta koji je donosio dosta stvari.“
Savremeni oblici komunikacije nose sa sobom nove načine postupanja u odnosima sa drugima:
„Forma komunikacije je kratka, često površna, besadržajna; podrazumeva da možemo veoma puno da kontrolišemo šta pričamo i kako pričamo; možemo da imamo odložene odgovore, dakle da nam neko pošalje e-mail i ostavi komentar na fejsbuku, a da mi možemo da odgovorimo onda kad smo spremni i kad smo lepo smislili šta želimo.“
„Kada se ta vrsta očekivanja i ta vrsta potrebe da se sakrijemo jedni od drugih prenosi na stvarnu komunikaciju, i kad nam neposredna komunikacija postane previše ugrožavajuća, rizična, problematična i slično, tad nastaju problemi.“

!Kokoškin filmski predlog

Ona (u originalu: Her; 2013) o romantičnoj vezi sa operativnim sistemom

her

„Izgubljeni u…“, pardon, „Ona“ (2013)

O tome zašto je ovo sjajan film za ilustrovanje nekih od ključnih ideja knjige „Sami zajedno“ autorke Šeri Terkl za !Kokošku je pisala Ana Stijović, studentkinja psihologije.

Oprez! Mogući su spojleri.

„Her je film o softveru koji je dizajniran tako da odgovori na sve psihološke potrebe svog korisnika uvek i svugde, čime ga lišava ambivalentnosti koja karakteriše stvarne veze u životu, opasnosti od odbijanja ili nerazumevanja. Nešto slično govori Šeri Terkl kada kaže da nam tehnologija kakva je danas daje iluziju da nikada nećemo morati da budemo sami, osetljivi, ogoljeni.“

„Her počinje tako što nam prikazuje Teodora, usamljenog čoveka koji je izgubio jedinu blisku osobu, od koje se nije odvajao od kad su bili deca. On jednostavno ne zna da bude sam, za njega je to nešto potpuno novo. A šta bolje ’uspeva na samoći’ nego jedna tekovina najsavremenije tehnologije, virtuelni partner? Kako ulazimo dublje u priču, vidimo da Teodor nikada nije mogao da podnese ono što je stvarno, da je bio sklon bežanju od problema, povlačenju kada nije mogao da kontroliše stvari, ignorisanju ili privremenom zataškavanju dubokih konflikata. Softver mu je, dakle, pružio još jednu pogodnost, odnos u kome ne može da izgubi kontrolu, da se uplaši, da bude ostavljen. Međutim, Teodorova fantazija biva raspršena i on ostaje bez svoje devojke-softvera. Na kraju filma, vidimo kako emotivno sazreva, savladava strah od samoće, može da podnese nesigurnost i neizvesnost stvarnog života. Iskustvo koje je Teodor imao sa softverom izgleda da je bilo baš ono što mu je trebalo da pređe na sledeći stadijum emotivnog razvoja. Imam utisak da mu je to pomoglo da upozna sebe, izađe iz zavisnog odnosa i da nastavi dalje. Terkl nas upravo poziva da učinimo slično – da uvidimo kako nas tehnologija može vratiti ’našim stvarnim životima, telima, zajednicama, našoj politici i planeti’.“

„Izazov života sa tehnologijom jeste izazov traženja smisla u našim odnosima i traženja uporišta koje će nas učiniti imunim na instant rešenja koja se nude na svakom koraku. Ako odgovaramo takvom izazovu, videćemo da nismo izolovani, zavisni, egocentrični pojedinci, već da smo u potrazi za značenjem i ljubavlju, kao što su to bili i ljudi pre Interneta.“

Nekoliko saveta za kraj

– Pre odlaska na predavanje u Kolarcu informišite se o broju sedišta.
– Gradite veze sa drugima na osnovu svoje autentičnosti i dozvolite sebi da budete odistinski viđeni, čak i kada vas to čini ranjivim (izvor).
– Gledajte filmove Spajka Džonza dok razmišljate o psihologiji usamljenosti.
– Kada pišete reportažu, dozvolite drugima da obave najveći deo posla za vas.
– Ako vam se prijatelj obrati za pomoć, saslušajte i pokušajte da razumete. To što ste tu samo po sebi je blagotvorno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *