Pink Flojd kroz vreme 4/4: Odlazak

Konačno je došlo vreme da završimo priču o Flojdima. Ostao nam je period kada je Rodžer Voters, dugogodišnji mozak benda odlučio da ih raspusti, a ostatak grupe odbio da prekine s radom. Da vidimo kako se saga završila!

Kokoška je već ispripovedala veći deo istorije grupe Pink Floyd: od genija Sida Bareta i stilskog traganja koje je usledilo nakon njegovog odlaska, do vrhunca karijere – odakle možda i treba početi sa istraživanjem ovog benda.

Presek celokupne njihove karijere pokazuje da je uspeh Flojda u velikoj meri bio posledica sinergije – autorski pečat Rodžera Votersa i jedinstveno sviranje kako Ričarda Rajta tako i Dejvida Gilmura učinili su grupu najpopularnijim prog rok  bendom svih vremena. Kada su sujete počele da se sudaraju, prvo je Rajt izbačen iz benda, a potom je Voters u potpunosti raspustio grupu tvrdeći da je izgubila svaki smisao. Gilmur i Mejson su, međutim, rešili da uprkos svemu nastave da rade i usledila je dugogodišnja sudska borba za pravo na korišćenje imena grupe. Bez obzira na pravne komplikacije, Rajt se pridružio Gilmuru i Mejsonu i započet je rad na novom albumu grupe, prvom bez Votersa. Sudski spor konačno je završen sporazumno, mada će proći skoro 20 godina do pomirenja između Votersa i Gilmura. U međuvremenu, tročlani Pink Flojd je ponovo uzleteo.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=DrGuVa-4BVE]

Gilmur postaje jedini autor na trinaestom albumu Pink Floyd – A Momentary Lapse of Reason, objavljenom 1987. Rajtov zvanični povratak u bend sprečile su pravne tehnikalije, te je potpisan kao studijski muzičar, a ne kao član grupe.

Voters je album mrzovoljno prokomentarisao kao „veoma dobar falsifikat“. Stilski, to je zaista bio više osvrt unazad, i to upravo na period kada je dominantan autor bio Voters, nego osvajanje novog terena. Idući album, The Division Bell, pati od sličnog problema, ali je na njemu autorski doprinos dao i Rajt, koji je napokon i formalno vraćen u igru. Zbog ovoga, album je svakako bolje zaokružen nego Momentary Lapse. U svakom slučaju, oba albuma su odlična i itekako imaju svoje fanove – naročito ih vole ljubitelji Gilmurove gitare, koja je ovde mnogo više u fokusu nego, na primer, naVotersovom ljubimcu The Wall.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=B201O63uqhk]

Album je propraćen turnejom, a u okviru nastupa je pored novijih pesama izvođen i čitav Dark Side of the Moon. Ispostavilo se da je to bila i poslednja turneja grupe. Zabeležena je na koncertnom snimku PULSE, koji je i najbolji snimak Flojda uživo u periodu od Dark Side of the Moon nadalje. U tom smislu PULSE i Live at Pompeii se po izboru materijala savršeno dopunjavaju i Kokoška ih srdačno preporučuje.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=HX_du6Gcp1w]

Tokom sledećih desetak godina, odnosi između Votersa i ostatka grupe su se postepeno popravljali, i u leto 2005, organizujući humanitarni koncert Live 8, Bob Geldof ih je konačno naterao da i formalno zakopaju ratne sekire. Ovaj nastup ulio je mnogim fanovima nadu u ponovno okupljanje, ali članovi benda ostaju skeptični. Sid Baret umire 2006. godine, i u njegovu čast održan je koncert u Londonu na kome je niz muzičara odao počast njegovoj kratkotrajnoj, ali veoma uticajnoj karijeri. Na sceni su se pojavila sva četiri nekadašnja člana grupe Pink Floyd, ali je Voters nastupio kao solo izvođač, odvojeno od ostalih.

Godine 2008. umire i Ričard Rajt. Preživeli članovi se još uvek povremeno pojavljuju kao gosti jedni drugima na solo koncertima, ali sa grupom je, izgleda, nepovratno gotovo.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=JSZeYcNgC-k]

Svih pet članova Flojda objavljivali su u različitim trenucima svojih karijera i solo albume. Međutim, oni uglavnom zvuče kao fragmenti Flojda – Baretovi su akustični i enigmatični, Votersovi su konceptualni i društveno kritički, Rajtovi su melanholični a Gilmurovi imaju možda i najviše pop senzibiliteta, ali i naravno njegovu neponovljivu gitaru. Što se tiče Mejsona, on nije previše produktivan kao samostalan muzičar, ali je možda i najviše odstupio od Flojdovskog zvuka, uplićući mnogo džez uticaja.

Ovime se završava saga o Pink Floyd. Kokoška čestita čitalaštvu na izdržljivosti i strpljenju, i poziva u lične muzičke potrage – jer Flojdi pored svojih izvikanijih pesama i albuma zapravo imaju neverovatno raznovrsnu i bogatu diskografiju u kojoj se mogu naći neizmerne količine intrigantnog i prijemčivog.

2005 Pink Floyd Live 8 final photo of band together after concert

Pink Floyd na Live 8, 2005. Preuzeto sa neptunepinkfloyd.co.uk

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=6HpY31CGgqY]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *