Pink Flojd kroz vreme 2/4: Na kapiji

Kao što smo videli, jedna od ključnih tema u zlatnom dobu grupe Pink Flojd bio je Sid Baret. Reč je o jednom od osnivača grupe, i sada ćemo se vratiti u taj period i upoznati se sa njegovom magičnom pojavom.

Počeli smo razgovor o Flojdima njihovim najuspešnijim albumima kao što su The Dark Side of the Moon i The Wall. Tekstovi Rodžera Votersa bili su veoma značajno obeležje tog perioda, a jedna od njihovih centralnih tema bilo je ludilo Sida Bareta, prvobitnog gitariste i kreativnog genija benda. Ovaj put se okrećemo njegovom doprinosu grupi, dakle vraćamo se na sam početak njihove karijere.

Sid Baret i Rodžer Voters

Sid Baret i Rodžer Voters, preuzeto sa http://www.sydbarrettpinkfloyd.com

Baret i Voters poznavali su se od malih nogu. Zajedno sa Votersovim kolegama sa fakulteta Ričardom Rajtom i Nikom Mejsonom formirali su Pink Flojd 1965. godine. U prvo vreme su svirali ritam i bluz, ali su se vrlo brzo našli u psihodeličnom vihoru UFO Kluba. Hipi pokret bio je u jeku a LSD legalan i propagiran kao čudotvorni pokretač duhovnih otkrovenja i kreativnosti. Baret se brzo izdvojio kao glavni autor kako muzike tako i teksta u bendu, a među ovakvom publikom njegova psihodelična muzika i snažna scenska harizma naišli su na savršen prijem. Opremljeni inovativnim svetlosnim i scenskim efektima sklepanim uz pomoć štapa i kanapa, Flojdi su svirali muziku koja je opisivana kao neobična, nestvarna, a pre svega – glasna. Ubrzo su stekli dovoljno širok krug sledbenika da zainteresuju velike muzičke kuće i sa alternativne scene pređu u mejnstrim. Posle dva uspešna singla – Arnold Layne i See Emily Play, posvetili su se snimanju svog prvog albuma, The Piper at the Gates of Dawn.

Petočlani Flojdi, preuzeto sa http://www.neptunepinkfloyd.co.uk

Petočlani Flojdi, preuzeto sa http://www.neptunepinkfloyd.co.uk

Usledila je veoma iscrpljujuća turneja po Velikoj Britaniji, a potom i po SAD. U stresnih godinu dana neprestanih putovanja i nastupa, koja su se često odvijala u užasnim uslovima, atmosfera u bendu krenula je po zlu. Baretova osetljiva psiha, dodatno oslabljena zloupotrebom droga, nije podnela pritisak diskografske kuće i prekomernu ambiciju ostalih članova benda. Kako je 1967. godina odmicala Baret je ubrzano gubio razum: postajao je sve nepouzdaniji, hirovitiji, dezorijentisaniji. Nikada se nije moglo znati hoće li biti u stanju ili raspoloženju da nastupi, ni da li će biti voljan da sarađuje sa medijima i fanovima. Pa ipak, Flojdi nisu bili spremni da se odreknu svog prijatelja i Voters odlučuje da pozove još jednog svog (i Baretovog) prijatelja iz detinjstva u pomoć – Dejvida Gilmura. Zamisao je bila da on postane peti član grupe i njen gitarista na koncertima, dok bi Baret ostao prisutan kao autorska ličnost koja ne bi morala da se zamara turnejama. Napretka, na žalost, nije bilo. Jednog dana, par meseci kasnije, bend se zaputio na svirku i jednostavno odlučio da usput ne pokupi Bareta. Bilo je gotovo.

Sid Baret, preuzeto sa http://pinkfloyd4u.blogspot.com

Sid Baret, preuzeto sa http://pinkfloyd4u.blogspot.com

Baret je proveo sledećih godinu dana pokušavajući da se oporavi i u proleće 1969. godine započeo je rad na svom prvom solo albumu The Madcap Laughs, koliko svojom voljom toliko pod pritiskom producenata koji su još uvek očekivali više od njegovog solo materijala nego od ostatka Flojda. Baret je, međutim, i dalje bio veoma nepouzdan i nestabilan. Stupio je u kontakt sa Gilmurom i pozvao ga da mu pomogne. Voters se takođe pridružio i uz puno napora su uspeli da dovrše album koji je objavljen početkom 1970. godine.

U sledećih nekoliko meseci, uz pomoć Gilmura i Rajta, Baret radi na novom materijalu. Studijski rad sa njim još jednom se pokazao kao neizmerno naporan, ali Barrett je dovršen i objavljen u novembru iste godine. U ovom periodu Baret pokazuje mnogo siroviju i akustičniju stranu svoje muzike, kao i krhkiju, ali i intimniju stranu svoje ličnosti. U idućih par godina nastavlja sa pokušajima da pomeri svoju karijeru sa mrtve tačke ali bez značajnijih rezultata, i sredinom sedamdesetih konačno odustaje od bavljenja muzikom. Vratio se rodnom gradu, Kembridžu, i svojoj prvoj ljubavi – slikarstvu. Tu je povučeno proveo ostatak života. U međuvremenu, muzika grupe Pink Flojd prolazila je kroz svoj najavanturističkiji period, ali to je tema idućeg nastavka.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *