Pet izlizanih odlika filmova Vudija Alena

Ove godine Vudi Alen navršava 80 godina života i 50 godina bavljenja filmom, u toku kojih je izgradio prepoznatljiv stil – izdvajamo nekoliko obaveznih sastojaka.

Vudi Alen je školski primer svetski poznatog režisera i komičara za kog mnogi znaju, ali čije filmove zapravo prati samo odabrana publika (pseudo)intelektualaca. Iako je do sada snimio 49 (!) filmova (ne računajući one za koje je pisao scenario ali ih nije režirao i/ili one u kojima je „samo“ glumio), prosečni gledalac će njegovo delo okarakterisati ovako: obično je u pitanju komedija odnosa smeštena u Njujork, u glavnoj ulozi je Alen kao nervozni načitani nesrećnik koji negoduje nad koječim, poseduje apsurdno znanje iz oblasti umetnosti i filozofije, i, po svoj prilici, posećuje psihića.

Kao i većina stereotipa, i ovaj je ukorenjen u činjenici da postoje određeni elementi koji se često ponavljaju. Evo još nekih koje voli da koristi do besvesti.

1. Font Windsor

Počevši od kultnog filma (po mnogima i Alenovog najboljeg, mada se on lično ne slaže – iako je dobio četiri Oskara u vreme kada je ova nagrada zapravo nešto značila), „Eni Hol“, Vudi Alen koristi isti šablon za sve svoje uvodne i odjavne špice: crna pozadina, elegantna bela slova. Neanimirano. Nepretenciozno. Prepoznatljivo. Skoro kao vizit-karta.

Directed By Woody Allen

Preuzeto sa Pinterest-a.

Trivia: Navodno je Alen sredinom sedamdesetih redovno obedovao u izvesnom restoranu u Nju Džersiju. Tamo je jednom prilikom sreo čuvenog dizajnera tipografa Eda Bendžiota (koji je, između ostalog, zaslužan za logotipe magazina Esquire i Playboy) i zamolio ga da mu preporuči neki dobar slog. Bendžiot mu je predložio Windsor, blago izduženi font zaobljenih serifa, za koji je smatrao da odaje prijatan utisak i da je dobar za korišćenje na plakatima. Alen je poslušao i otad ga koristi u svakom svom filmu.

2. Džez

Jedan od najbitnijih, ali neretko zanemarenih činilaca u filmovima jeste upravo odabir muzičke podloge. U gotovo celokupnoj filmografiji Vudija Alena, nezavisno od prostora i perioda u koji je film smešten ili situacije u kojoj se likovi nalaze, izvesno je da će se u pozadini čuti Beni Gudmen, Glen Miler, Djuk Elington, Sidni Bešej, a možda i neki zaboravljeni standard iz dvadesetih godina XX veka. Ovo, koliko god da takođe doprinosi karakterističnosti stila, ponekad može i da zasmeta i izazove osećaj vremenske izmeštenosti (npr. 1979. godine, dok na Menhetnu prže pank i nju vejv, niko ne očekuje „Rapsodiju u plavom“!).

Trivia: Interesantno je da Alen svira klarinet u džez sastavu; čak su izdali dva albuma tokom devedesetih, a i dalje povremeno nastupaju.

3. Naočare

vudi nymag

Preuzeto sa nymag.com.

Vudi često glumi u svojim filmovima. Doduše, ovaj običaj se u poslednjih desetak godina proredio – ili se umorio ili ne želi da bude previše repetitivan (pošto, kako i sam kaže, ume da odigra samo nekoliko stvari), budući da su mu uloge nesumnjivo slične. Kako ima ogromnih problema sa vidom, nezamislivo je da se, makar i na kratko, pojavi bez naočara. I to skoro uvek istih: ogromnih naočara sa debelim, četvrtastim rožnatim okvirom. Danas su ovakve cvike moderne i popularne među hipsterima, ali Vudi ih nosi već pola veka, što pokazuje da je bio vintidž pre nego što je „vintidž“ kao takav postojao.

Trivia: Od svih svojih uloga, samo 8 puta nije nosio svoj prepoznatljivi model – u preostalih 28 nosi identične.

4. Muza/partnerka

Ženski likovi, mada često nedovoljno razvijeni, veoma su važni Vudiju Alenu. Zato, kad pronađe neku glumicu koja mu odgovara, obično je ne pušta, kako u kinematografskom, tako i u romantičnom smislu.

Trivia: Luiz Laser, s kojom je bio u braku 1966-1970, igrala je u 7 njegovih filmova. Odmah nakon razvoda, bio je u jednogodišnjoj vezi sa Dajanom Kiton, ali su i nakon raskida ostali bliski prijatelji; ona je igrala u 9 Alenovih filmova. Međutim, rekorderka je svakako Mia Ferou – za 13 godina stabilne veze (nikad se nisu venčali) igrala je glavne uloge u isto toliko filmova; možda bi ih bilo i više da se Vudi 1992. nije zaljubio u njenu usvojenu ćerku, Sun-Ji, koja je 35 godina mlađa od njega, a kojom se 1997. oženio. Skrasio se i svoju poslednju suprugu nije ubacio ni u jedan film. Međutim, izgleda da su mu i dalje potrebne muze sa kojima je u kontinuiranom angažmanu: u poslednje vreme inspiraciju pronalazi u Skarlet Johanson, Penelope Kruz i Emi Stoun.

ema stoun irrational man

Ema Stoun u novom filmu „Irrational Man“ (2015). Preuzeto sa www.festival-cannes.fr

5. Egzistencijalni stavovi

Alenovi filmovi su zaglavljeni negde na sredini između idealizma i cinizma. Nemali broj njihovih protagonista su ljudi koji smatraju da je realnost rđava, puna patnje i prilično bezvredna, ali ipak očajnički tragaju za smislom svog postojanja. Oni uglavnom pokušavaju da „pobegnu“ od svoje stvarnosti (što im katkad i uspe, maštom ili fantazijom) ili da jednostavno „uživaju“ u svom postojanju koliko god mogu.

Trivia: Vudi Alen se inače identifikuje kao pesimista i uglavnom veruje da je život jako težak i jako kratak, te da većina ljudi živi nesrećno, neispunjeno i komplikovano. Tvrdi da je važno da ljudi budu osećajniji i tolerantniji, što možda jeste dobra poruka, ali je definitivno i jedno od najopštijih mesta u njegovom opusu.

1 komentar

  • bsbs says:

    “Publika pseudo intelektualaca”? Auuu druže, batali da pišeš o filmovima, i da gledaš bilo šta osim Transformersa, please, nije to za tebe.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *