Otvaranje izložbe Likovne akademije i intervju sa Jelenom Veljanović

Danas u 17 časova otvara se godišnja izložba studenata svih klasa Likovne akademije u Beogradu. Za ovu priliku biće otvorene sve prostorije akademije: u…

Danas u 17 časova otvara se godišnja izložba studenata svih klasa Likovne akademije u Beogradu. Za ovu priliku biće otvorene sve prostorije akademije: u ulici Mila Milunovića br. 1, u Rajićevoj ulici br. 10 i u Bulevaru Vojvode Putnika br. 68. Izložba će biti otvorena do 24. juna od 10 do 18 časova.

Povodom otvaranja izložbe, Kultur!Kokoška je stupila u kontak sa jednom od studentkinja koje izlažu – Jelena Veljanović je studentkinja prve godine slikarstva na klasi Dragane Stanaćev. Ova mlada umetnica ima vrlo jasan stav o umetnosti i njenoj poziciji u današnjem društvu.

Jelena Veljanović

Jelena Veljanović

Kultur!Kokoška: Kada i kako si odlučila da se baviš umetnošću?

Jelena: Oduvek me je zanimala umetnost. Upisala sam muzičku školu u drugom razredu osnovne škole, svirala sam klavir i onda sam sasvim slučajno otkrila crtanje, baš u toj muzičkoj školi. Za mene postoji veza između muzike i crtanja. Vezana sam za muziku, uvek je slušam dok radim. Posle osnovne škole, znala sam da gimnazija nije ono što me zanima, želela sam nesto konkretno, i upisala sam umetničku školu, smer stilski krojač. Znala sam da želim da upišem akademiju posle. Bila sam ubeđena u to, i tako je i bilo. Nisam se smirila dok nisam videla svoje ime na listi za budžet.

K!K: Da li misliš da umetničko obrazovanje pomaže da se postigne uspeh u umetničkoj karijeri, i na koji način?

J: Ovo je diskutabilno – nekim ljudima obrazovanje je odskočna daska, neki se probijaju drugačije. Bitno je biti primećen, ali koliko i kako ćemo iskoristiti taj momenat ostaje na nama. Stojim iza toga da kroz obrazovanje dobijamo znanje koje je neophodno, koje je zapravo dobra podloga za dalje projekte i ciljeve do kojih koračamo.

K!K: Kakvi su tvoji radovi i šta te inspiriše?

J: Na radovima uvek prikazujem deo sebe, bilo linijom ili bojom, u glini ili na platnu – nebitno. Volim da se razlikujem, ne podležem kalupima. Trenutno me okupira ljudsko telo, pa su ona na većini mojih radova.

K!K: Na koji način umetnost obogaćuje tvoj život?

J: Meni lično umetnost predstavlja hranu za dušu. To je moj način života. Srećna sam kada obiđem neku dobru izložbu, iz galerije izađem raspoložena, sa osmehom na licu. Volim pozorište i koncerte, i po meni sve to nekako ide jedno uz drugo.

K!K: Zašto misliš da je umetnost potrebna ljudima ovde i danas?

J: Potrebno je nešto da nam skrene misli od generalno lošeg stanja ove države. Izgubili smo misao o kulturnom uzdizanju, ljudi su sve više pod uticajem ’’medijskog bombardovanja’’ u vidu Farme, Velikog Brata i ostalih. Draže im je da pročitaju žutu štampu i saznaju neki mastan trač nego da pročitaju dobru knjigu.

Ljudi u današnje vreme kao da čekaju neki znak ili nekoga da im pokaže u kom pravcu je kultura i koliko je ona značajna i potrebna. Nalazimo se u krizi i čekamo spasioce!

jelena2K!K: Kako publika reaguje na tvoje stvaralaštvo?

J: Publika je različita, neki se iščuđavaju, neki podržavaju! Ostatak je prosto nezainteresovan…

Mislim da je publika isto bitan faktor, svako se bolje oseća ako ima podršku i nekog ko će razumeti koliki je napor i trud uložen u stvaranje umetničkog dela.

K!K: Iz tvoje perspektive, kakvo stanje u umetnosti u Srbiji?

Jelena: Katastrofa, kratko i jasno! Poslednjih par godina kao da bežimo na samu pomen umetnosti… Ljudi negde žure i nemaju vremena da deo svog vremena posvete ovom segmentu. Bioskopi, pozorista, galerije, sve polako postaje pusto. Naravo ima izuzetaka, to je određena grupa ljudi koja ”pliva u tim vodama” i koja je zainteresovana. Ali živimo u vremenu poremećenih vrednosti, nešto se mora preduzeti pod hitno! Želm da iskoristim ovu priliku i pomenem protest 22. 06. 2013. u 18 časova, na Trgu, protest koji je apel na buđenje svesti  i oživljavanje umestnosti.

K!K: Kakvi su planovi za budućnost?

J: Da odem što pre i što dalje! Šalim se, nije baš toliko radikalno. Ipak, Srbija je zemlja koja ne ulaže dovoljno u umetnosti i umetnike, ne podstiče dovoljno mlade ljude da ostanu u svojoj zemlji, svi gledaju da odu kako god znaju. Ja volim svoju zemlju, ali ako mi se pruži prilika da u nekoj drugoj zemlji bolje prođem, pokušaću, zašto da ne? Ne kažem da se nikad ne bih vratila, doduše. Najviše bih volela da uspem u svojoj zemlji. To bi bila ona višnja na šlagu! Ali zato mislim da nešto pod hitno mora da se desi ovde u Srbiji!

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *