Oskari za poneti: recenzije filmova u 200 reči i manje

Svašta se može reći o filmovima nominovanim za 88. dodele nagrada Oskar: malo lepih, više ružnih stvari, po koja suza, po koja psovka… !Kokoška ima po 200 reči spremnih da udeli svakom filmu (suze i psovke su uključene u jedinstvenu ponudu), te ako ste odlučili da filmove odgledate na FESTU, a ipak želite da znate šta od Oskara da očekujete, pročitajte naše kratke recenzije (skoro) bez spojlera i uplatite tu opkladu. Znamo da želite i tu smo da pomognemo…. Kladite se u čokoladne bananice, zar ne?! Spremite se za „brzi sastanak” sa ovogodišnjim nominovanim filmovima.

preuzeto sa argnoticias.com

preuzeto sa argnoticias.com

Glasovi su davno sakupljeni i izbrojani (pre tri dana), a u nedelju 28. (ili ponedeljak 29.) februara imaćemo prilike da vidimo i rezultate. Ako niste stigli neki film da pogledate, mini-recenzije slede, kao i naše kokošasto mišljenje ko ima šanse a ko ne. Naravno, kvalitet filma i zasluge glumaca su jedno, a osvajanje Oskara drugo, te ćemo se više baviti šansama, a zaslugama manje (jebiga, i nama je mrska nepravda).

Malo je vremena i bićemo brzi! Slede recenzije u 200 reči i manje.

POVRATNIK (The Revenant) – !Kokoškina recenzija postoji, te ćemo uštedeti vreme i osvrnuti se na šanse za osvajanje nekog od 12 mogućih Oskara.

Šanse: Leo nosi za najboljeg glumca. Da li je zaslužio da baš ovim izdanjem osvoji svog prvog Oskara? Nismo sigurni (trebao je osvojiti mnogo ranije za bolje uloge). Međutim, nije samo Leovo dugogodišnje čekanje glavni krivac za velike šanse – ove sezone dodela nagrada Leo je osvojio svuda gde je bio nominovan! Druga sigurica su „tehničke nagrade“, kao što su scenografija (Oskar ide Majci Prirodi), kamera, montaža. Ove godine najteže je utvrditi ko nosi Oskara za NajFilm i NajRežisera. Povratnik i Injaritu imaju dobre šanse, ali se za najbolji film bori sa Pod Lupom i Opkladom veka koji su osvajali bitne nagrade tokom ove sezone, dok Injaritu ima konkurenciju u Frenku Mileru, kome bi Akademija mogla dati „sentimentalnog“ oskara.

preuzeto sa empirecinema.com.mt

preuzeto sa empirecinema.com.mt

OPKLADA VEKA (The Big Short) – krah američke ekonomije nikad nije delovao zabavnije! S obzirom na to da je malo ljudi ukapiralo šta se 2008. desilo sa ekonomijom, Adam Mekej je odlučio da nas u ovu priču uvede sa sve titlovima i fusnotama sa objašnjenjima ekonomskih termina, ali i zanimljivim gostujućim poznatim ličnostima da nam pomognu da pohvatamo sve. Da li je koristilo? Onako. Dovoljno da razumemo da se američka ekonomija zasnivala na opkladi da će građani otplaćivati hipoteke na kuće, da su gramzivci to iskoristili i uništili sistem, mladi Kristijan Bejl pročitao statistiku i shvatio da nema ništa od toga, te se kladio da građani neće plaćati. Ipak nedovoljno razumno da bismo uspeli drugima da prepričamo, uostalom pogledajte sami. Film jeste pristojan, ali likovi su prosečni, jednoobrazni i stereotipni, sva pažnja režisera usmerena je na priču.

Šanse: S obzirom na to da je osvajao nagrade za adaptirani scenario, njegova snaga leži tu. Ima dobre šanse i za najbolji film. Iz nekog nepoznatog razloga Kristijan Bejl (koga mi poštujemo, nezavisno od ovog ostvarenja) dobija nominaciju za jedno od svojih najkraćih izdanja.

preuzeto sa postertalk.blogspot.com

preuzeto sa postertalk.blogspot.com

POD LUPOM (Spotlight) – poslednji član velike trojke u ovogodišnjij trci. Film prati novinare rubrike „Pod lupom“ dok raskrinkavaju zataškane slučaje pedofilije među katoličkim sveštenicima u Bostonu. Film je (nažalost) rađen po istinitim događajima, neki od nas se možda i sećaju skandala koji je nastao posle objavljivanja serije članaka ovog tima. Tema je teška, ali je film ozbiljno i lagano nosi, nema patetike niti glumatanja. Likovi ne zasenjuju priču, a sa druge strane je i dovoljno pažnje posvećeno tome kako cela situacija utiče na njih i njihov privatni život. Da postoji nagrada za najbolji ansambl i na Oskarima (kao što postoji na drugim festivalima i dodelama nagrada) film bi je odneo bez pogovora. Pod lupom je dobro ostvarenje, ali ne izlaži iz žanra novinarskog raskrinkavanja te podseća na Sve predsednikove ljude i slične filmove.

Šanse: Ovaj film ima najveće šanse za nagradu za najbolji originalni scenario, iako Pravo iz Komptona može da mazne istu, čisto inata radi. Mark Rafalo bi možda imao šanse za najbolju mušku sporednu, ali nažalost, meka srca Akademije naginju matorom Staloneu. Jebiga.

MARSOVAC – !Kokoška je pisala i o ovom filmu, ali iz sadašnje perspektive razumnija nam je nominacija (i pobeda) ovog filma u kategoriji „najbolje komedije“ na Zlatnim globusima nego nominacija za „najbolji film“ i „najboljeg glumca“ na Oskarima. Film je zabavan i interesantan, ali jednostavan i ne donosi ništa novo. Doduše, to je boljka koja prati i druge filmove u ovogodišnjoj konkurenciji.

Šanse: Slabe. Ima 7 nominacija i teško će osvojiti i jednog Oskara. Mediji veruju da će ovaj film biti „gubitnik večeri“, što jeste tužno, ali s druge strane ima i boljih ostvarenja od ovog.

preuzeto sa comingsoon.net

preuzeto sa comingsoon.net

POBESNELI MAKS – Nastavak franšize iz osamdesetih, sa tvistom! Film je zapravo velika jurnjava kroz pustinju sa veoma interesantnim likovima, ili bar likom Furiose, koja nosi film za razliku od Maksa. Vizuelno, film je zajeban i drugačiji, šminka i kostimi odlični. Zapravo, ovo ostvarenje je možda jedan od najboljih u svom žanru, i lepo je videti film koji nije tipično oskarovski u ovoj konkurenciji, ali manjka u elementima koje odlična režija Frenka Milera nije uspela da prikrije, kao što je osrednji scenario.

Šanse: Kritičari (i statističari) tvrde da je Miler glavna konkurencija Injarituu za NajRežisera, međutim ako bi dobio Oskara razlog bi bio što Akademija smatra da je greota što mu ga do sad nisu dodelili. Tehničke nagrade koje ne pokupi Povratnik odlaze ovom filmu, pogotovu kostimi i šminka.

MOST ŠPIJUNA – Da li je moguće da je ovaj film nominovan?! Jeste – jer film koji režira Spilberg i u kome igra Tom Henks automatski biva nominovan, bez obzira na kvalitet (spominjali smo vam kako Akademija ne gleda filmove, već glasa „po osećaju“). Svi mi znamo Spilbergovu ljubav prema njanjavim pričama koje učini patetičnijim od telenovela, ali ovo izdanje je jedno od njegovih lošijih. Duša nas boli što je jedan tako loš scenario uspeo da dobije nominaciju i to u kategoriji originalnog. Početak filma je zapravo obećavajuć, možda iz razloga što ga nosi odlična gluma glumca nominovanog u sporednoj muškoj ulozi, Marka Rajlensa, i priča o odnosu optuženog špijuna i njegovog advokata. Međutim, na pola filma se menja narativ i radnja se premešta na Toma Henksa u službi pregovarača među špijunoma Hladnog rata u Berlinu (Jao! Jadni ljudi, beže preko zida, o hvala bogu što živimo u Americi; *!Kokoška je malo bljucnula od patetike*). O kraju filma nećemo ni da pričamo, ali vi koji ste ga gledali znate da mislimo o sceni sa dečicom koja preskaču ograde dvorišta kuća (O, hvala bogu što naša deca odrastaju u Americi i preskaču ograde a ne u Berlinu da preskaču zidove; *Bljuc! Bljuc! Bljuc!*).

Šanse: Ako ovaj film osvoji bilo šta !Kokoška će izvršiti harakiri (ili jednostavno odustati od daljeg praćenja rada Akademije). Sem u kategoriji za najbolju sporednu mušku ulogu, koja je jedina svetla tačka ovog filma, male su šanse da će i jedan Oskar otići Spilbergu&Co (hvala bogovima!).

preuzeto sa scannain.com

preuzeto sa scannain.com

BRUKLIN – Prijatno iznenađenje ovogodišnjih nominacija (u žanru obaveznih srceparajućih drama) je film o mladoj Irkinji koja napušta rodni kraj u potrazi za (malo) boljim životom u Americi početkom pedesetih. Ako ste očekivali neku tešku dramu koju mame vole, ovaj film nije to. Topao je, realan i prisan, nalik i druga dela Nika Hornbija, koji je učestvovao u pisanju scenarija. Odlična gluma glumice kojoj se bojimo da izgovorimo ime (Saoriše, Soriše, Sirše Ronan?) dočarava nam dileme i muke imigranata koje su autentične i dirljive. Mana ovog filma je što ga je malo ljudi gledalo, pogotovo članova Akademije. Doduše, film ne izlazi iz okvira pitke britanske drame, nalik i drugima koje su nekako standardne na svakoj dodeli.

Šanse: Iako je S. Ronan briljirala u ovoj ulozi, i osvajala brojne nagrade po festivalima, teško da će uspeti da pobedi Bri Larson u kategoriji NajGlumice. Film je nominovan još za kostim i adaptirani scenario, ali se i tu bori u jakoj konkurenciji.

preuzeto sa imdb.com

preuzeto sa imdb.com

SOBA – Nekako smo ostavili najbolje za kraj. Malo je falilo da zbog više nego skromnog budžeta nominacija zaobiđe ovu potresnu dramu o žrtvi otmice, koja u zarobljeništvu rađa sina svog otmičara, boreći se da sačuva zdrav razum i pruži što bezbolniji život svom detetu u toj sićušnoj sobi. Drama ne prestaje ni kad oni uspeju da pobegnu, jer oboje moraju da nauče da žive u stvarnom svetu. Rekosmo da je drama potresna, ali nikako patetična. Događaji su prikazani iz perspektive petogodišnjeg Džeka, koji neretko tumači svet uz pomoć mašte. Iz skučenog sveta sobe spašeni su, gurnuti u stvarni svet, koji Džek doživljava po prvi put, a majka se suočava sa realnošću i brojnim razočaranjima. Sve je tu: briljantan glumački par (Bri Larson, držimo palčeve! I nepravedno zapostavljeni Džejkob Tremblej), odlična režija i scenario. Verovatno najbolji film od nominovanih, ali…

Šanse: Bri Larson skoro sigurno nosi nagradu za NajŽensku, s obzirom na to da je kao i kolega joj Leo, poosvajala nagrade drugih takmičenja. Nažalost, iako režija Lenija Abramsona jeste odlična, recimo da on nije tip režisera za koga Akademija glasa. Iako je ovo najbolji film ovogodišnje selekcije, teško da će tu titulu i poneti, jer pati od sindroma „članovi-Akademije-ga-nisu-gledali(tius)“. Nemojte biti kao članovi Akademije i idite na FEST uz !Kokoškin blagoslov.

Počasni pomeni

Znamo da smo se možda previše fokusirali na izdanja NajFilma, ali nažalost ovi filmovi nose najviše nominacija (skoro sve) pa smo želeli da „ubijemo više muva jednim udarcem“. Naravno, to ne znači da ćemo ignoristi ostatak, ali bićemo brzi.

Najbolji strani film:

O Mustangu smo pisali kada smo pokrivali Slobodnu Zonu i on je naš favorit, međutim Akademija više naginje na priču od žrtvama holokausta u Aušvicu (Son of Saul) nego o životu mladih sestara u ruralnoj Turskoj.

Najbolji dokumentarac:

Kao i uvek, jedna od kategorija koja pruža izvanredna ostvarenja. Ovog puta Ejmi (o kojoj smo takođe pisali) je siguran pobednik, u konkurenciji dokumentaraca o meksičkim kartelima, građanskom ustanku u Ukrajini, indonežanskom genocidu i Nini Simon.

Najbolji animirani:

U mojoj glavi. Jer Pixar.

Sporedne muške i ženske uloge:

Ovogodišnja dodela nagrada je prilično neuzbudljiva u svim kategorijama glume, te je sigurna pobednica Alicija Vikander (za Dankinju), a od muških gore spomenuti Stalone. Ipak, muški nas mogu iznenaditi, dosta članova je pohvalilo uloge Marka Rafala i Toma Hardija, ali oni su previše mladi da bi bili dobitnici ove godine.

preuzeto sa bhmpics.com

preuzeto sa bhmpics.com

Što se tiče ostalih filmova koji su sporadično nominovani, izdvojili bismo Ex Machina, odličan psihološki SF nominovan za originalan scenario i vizualne efekte i jedan od tri filma u trci za Oskara u kome igra Donal Glison (čiji agent bi pak trebalo da dobije neku nagradu, zar ne?!). Kerol je drama o ljubavnoj vezi udate žene i mlade fotografkinje, i nominovan je u glumačkim kategorijama, potpuno zasluženo. Ipak, u kategoriji „obavezna romantična melodrama nominovana za NajFilm“ prevagu je odneo nešto bolji Bruklin, te su Kerol dali utešne nominacije za scenario, kameru, kostime i šminku. Možda najslabije ostvarenje je Dankinja, nominovana u glumačkim kategorijama, kao i za kostime. Mnogi kritičari su bili nezadovoljni ovim ostvarenjem, a negativne kritike je pokupio i od pripadnika transseksualnih zajednica, koji filmu zameraju da se fokusira na to kako strejt osoba (Alicija Vikander) proživljava menjanje rodnog identiteta svog partnera, a ne kako sam lik kojeg igra (uvek dobri) Edi Redmajn prolazi kroz tu psihičku transformaciju.

Zanemareni (iliti „Akademijo, grešna ti duša!“)

Pisali smo već o #OscarSoWhite dilemi i zašto je bitna, te ćemo se složiti u konstataciji da su neki filmovi (kah! – Most špijuna – kah!) daleko manje zaslužili da budu nominovani od recimo Pravo iz Komptona ili Ex Machine (za čije scenarije navijamo da pobede). U ovoj priči oštećen je i Idris Elba, koji je na drugim takmičenjima zapravo odneo nagradu za najbolju mušku sporednu ulogu za Beast of No Nation, međutim (po ko zna koji put napominjemo) Akademija nije znala da ovaj film postoji, odnosno da je u konkurenciji, jer je pušten u onoliko bioskopa koliko je potrebno da bi se nominacija za festivale dobila, a s obzirom na to da ga je producirao Netflix, većina članova je mislila da je to TV film (čudno kako SAG članovi nisu napravili sličnu grešku…). Vil Smit nije nominovan za Concussion, osrednji film, ali odlična gluma, kao ni mladi Majkl B. Džordan za Creed.

preuzeto sa imgur.com

preuzeto sa imgur.com

Neki glumci su jednostavno zakinuti, iako su filmovi nominovani u više kategorija. Mali Džejkob i više nego zaslužuje nominaciju za sporednu mušku ulogu za Sobu (ali setite se šta smo pričali o šansama muškaraca ispod 40 godina!), kao i Majkl Kiton za Pod lupom (taj čovek mora da je pregazio mačku nekom budžovanu u Akademiji pa ga sad svi ignorišu). Od žena fali Kristin Stjuart, koja je za film Clouds of Sils Maria dobila nagradu Cezar Francuske filmske akademije i time postala prva Amerikanka koja je u tome uspela, ali Akademija ju je potpuno zanemarila.

Istina je da  nam 88. dodela nagrada Akademije ne donosi ništa novo, filmovi su manje-više prosečni i teško je proceniti koji je najbolji u svojoj prosečnosti (sem Sobe, ali avaj!). Uzbuđenja nema među glumcima, tu su stvari jasne, zasluženo ili ne zasluženo… pa, drugo i ne očekujemo od Akademije. Za nas, najuzbudljivija bitka vodi se među scenaristima, i živi nismo da saznamo ko je pobednik.

Možda i nismo bili toliko kratki u recenzijama, ali se nadamo da smo vam bar malo olakšali. Uživajte u dodeli i želimo vam da što lakše prebrodite radni ponedeljak posle neprospavane noći.

Usput – da li je neko gledao Stiva Džobsa? Izgleda da uporno zaboravljamo da je taj film nominovan za bilo šta.

 

 

 

2 komentara

  • Sunnynight Forme says:

    Kako je dobar ovaj tekst! Oduševljena sam!

  • Breskovsky says:

    Omašili ste s Opkladom veka. Film je izuzetan i baš je šteta što to niste prepoznali. No dobro, slažemo se u većini stvari pa neka ovo bude izuzetak koji potvrđuje pravilo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *