Preslušavanje: novembar 2015.

Novembar je bio nešto slabiji mesec u smislu nove muzike. Evo nekih relevantnijih izdanja!

Dobro došli u novembarsko Preslušavanje! Do kraja godine je sve manje dana, a čini se i da je sve manje albuma vrednih pomena. U nadi da će naredni meseci doneti više zanimljivosti, predstavljamo vam ovaj poznojesenji izbor!

Napomena: albumi su poređani prema zvaničnom datumu izlaska, a ne prema određenom kriterijumu kvaliteta.

Björk
Vulnicura Strings

bjork-vulnicurastrings

Strogo govoreći, ovaj uradak najpoznatije Islanđanke ne bi se mogao nazvati novim albumom, budući da je u pitanju prerađena verzija njenog ovogodišnjeg izdanja Vulnicura (za koje se ispostavilo da je prilično plodno za doradu, o čemu svedoči letošnja kolekcija Vulnicura Remixes). Ono što ga izdvaja i razlikuje od „originala“, osim onoga što je očigledno po samom naslovu, a to je da su pesme prearanžirane za gudački orkestar, jeste i drugačiji raspored pesama.
Sâm album Vulnicura je dosta pitomiji od većine Bjorkinih (što ne znači da nema karakterističnog pevanja van harmonije, polušapata i neočekivanih izleta u visine), iako se podjednako bavi emotivnim bolom i nesigurnostima, a po kvalitetu je možda najbolji još od Homogenic iz 1997. Vulnicura Strings dodaje naročito nežan sentiment: izostanak elektronskih bitova i melodija čini da pesme zvuče toplije i organskije, a manje isproducirano, dok na pretposlednjoj pesmi, „Family“, Bjork ostavlja prostora da gudači samostalno prenesu poruku nemira sadržanu u njoj, isključivši – samu sebe. Završna pesma je „Black Lake“ u repriznoj izvedbi, ali ovog puta odsvirana na violi organisti, neobičnom instrumentu koji je osmislio Leonardo da Vinči.

CeeLo Green
Heart Blanche

ceelogreen-heartblanche

Naslov novog solo albuma miljenika publike, velikog šoumena i pevača sastava Gnarls Barkley i Goodie Mob sugeriše čišćenje i novi početak. To ne čudi kad se uzmu u obzir kontroverze iz prethodnih par godina, a koje se tiču optužbi i suđenja Grinu povodom incidenta vezanog za navode da je tokom večere podmetnuo drogu jednoj ženi, nakon čega ju je odveo kući, gde se ona sledećeg dana probudila gola, te njegovih spornih izjava na Tviteru poput one po kojoj se „silovanjem može smatrati samo ono čega je „žrtva“ svesna“ itd. Završilo se privremenim brisanjem njegovog naloga, javnim izvinjenjem, odnosno uslovnom kaznom zatvora u trajanju od tri godine i 45 dana društveno korisnog rada.
Nažalost, album umesto osveženja nastavlja oprobani recept mejnstrim neo-soula, fanka i popa kakav je imao i njegov prethodik, The Lady Killer iz 2010. To nije nužno loše, i Heart Blanche uopšte nije slaba ploča. Mada pomalo konvencionalna i neuređena, vrlo je šarolika i zabavna; dominiraju pesme inspirisane diskom (krajnje đuskava „Tonight“) i popom osamdesetih („Est. 1980s“). Grin na „Working Class Heroes (Work)“ zvuči kao Prins, a na momente, vukući inspiraciju iz legendi soul muzike, otkriva drugačiju, daleko emotivniju stranu svog moćnog glasa, dok peva o tome koliko je opasno kriti svoja osećanja („Robin Williams“, „CeeLo Green Sings the Blues“).

Grimes
Art Angels

grimes-artangels

Kler Bušer, kanadska pevačica i producentkinja, poznatija kao Grimes, na svom novom albumu (ukupno četvrtom, a drugom za izdavačku kuću 4AD) pokazuje koliko je napredovala u pogledu obeju svojih uloga, što se primećuje već u prvom singlu, „Flesh Without Blood“. Potpuno je neverovatno da je kompletnu produkciju i snimanje albuma obavila samostalno (odnosno, kako sama kaže, album je simila grupa devojaka koju čine različite verzije Grimes). Art Angels se naslanja na blago psihodelični, istovremeno i retro i futuristički pop zvuk prethodnog albuma Visions, usisavajući uticaje i pozajmljujući elemente iz svih mogućih žanrova; tako ova, u suštini synth-pop ploča ne oskudeva (koliko god suptilnim) gitarskim deonicama („California“) ni eurodance bitovima („RealiTi“), dok isto tako sadrži i tajvanski rep („SCREAM“) i old-skul tehno sa feminističkim pokličima („Venus Fly“), te kombinuje tvrdi dance-punk sa čirliderskim pevanjem (lični favorit „Kill v. Maim“).

Kurt Cobain
Montage of Heck: The Home Recordings

kurtcobain-montageofheck

Ova zb(i)rka audio snimaka sumnjivog kvaliteta, pošto se albumom nikako ne može nazvati, iz neobjašnjivih razloga izdata je u verzijama od 13 i 31 pesme. Navodno osmišljena kao prateći saundtrek dokumentarnom filmu „Kurt Cobain: Montage of Heck“, poražavajući je dokaz i konačni stupanj eksploatacije kulta ličnosti uspostavljenog oko pevača kultne Nirvane, koji je izvršio samoubistvo 1994. godine. Ekipa koja stoji iza dokumentarca ozvaničenog od strane Kobejnove porodice, očigledno okuražena uspehom filma, odlučila je da još jednom kapitalizuje na obožavaocima koji su se za 21 godinu od Kurtove smrti nakupovala raznih butlega, boks setova, živih nastupa i kojekakvih „retkosti“ koje su najčešće bile bezvredne: na ovom izdanju nalaze se materijali koje je Kobejn snimao na kasete u periodu od 1988. do 1994. u svojoj kući, a zatim ih zaturio po fiokama. Kvalitet snimaka je neosporno očajan, a sadržaj uključuje nekoliko „demoa“ za kasnije poznate pesme Nirvane („Been a Son“, „Sappy“, „Frances Farmer Will Have Her Revenge on Seattle“), par obrada (sirova ali bolna „And I Love HerBitlsa), nedovršena čangrljanja po gitari uz pokoji improvizovani stih, govorne segmente i gomilu neartikulisanih zvukova, prdeža i vrištanja. Možda najvrednija traka je ona na kojoj se nalazi snimak „Do Re Mi“, poslednje pesme na kojoj je Kobejn radio pre smrti, ali ova pesma se može pronaći i na prethodnim kolekcijama rariteta, i to sa mnogo sređenijim zvukom.

Adele
25

adele-25

Dok je Adelin debi album, 19 (2008), bio stidljiv i iskren, već je drugi, 21 (2011), bio nekoliko klasa iznad, kako tematski, tako i izvođački: sav bes i sva žalost koji su proistekli iz bolnog okončanja burne veze pretočeni su u jake (i hitične) balade prepune vokalnih bravura. Zato ne čudi što je, posle nepunih pet godina, novi album oborio sve rekorde prodavanosti (najbrže prodavan album u 21. veku, najprodavaniji album 2015, i još gomila statistike), uprkos tome što, po želji pevačice, nije dostupan ni na jednom streaming servisu.
Zato je bedak što je album malo bezveze. Premda postoji nekoliko pesama koje se ističu, 25 je uglavnom osmišljen tako da servira Adelin moćni glas u ogromnim porcijama, bez neke suštine. Emocija se oseća, ali nema iznenađenja; pesme se slivaju jedna u drugu, naročito na drugoj polovini albuma. Uvodna „Hello“ (takođe pesma-rekorder), oda je sećanju na romantičnu vezu, „When We Were Young“ je školski primer kako se stvaraju balade, dok je „All I Ask“ možda preterano i izveštačeno sentimentalna. Ono što najviše nervira je činjenica da Adelino pevanje je vrhunsko, ali je sve toliko predvidljivo da zvuči krajnje obično. „I Miss You“ je jedna od boljih pesama, zahvaljujući najpre ritmici i pratećim vokalima, a njena „grubost“ skoro da ima šmek Florens Velč, ali i ona brzo postaje repetitivna. Ovo donekle ispravlja završna „Sweetest Devotion“, grandiozna i trijumfalna pesma koja odskače od sete koja provejava celim izdanjem.

Foo Fighters
Saint Cecilia EP

foofighters-saintcecilia

Neočekivano izdanje namenjeno kao poklon fanovima povodom završetka aktuelne turneje dobilo je malo drugačiju, ali nimalo ružniju konotaciju u svetlosti nedavnih nemilih događaja u Parizu. Naime, u novom predgovoru pisma koje je u digitalnom obliku sadržano uz download, Dejv Grol, frontmen i gitarista benda, osim interesantne priče o nastanku EP-ja, doživljajima u hotelu u kom je snimljen, a koji je ime dobio po zaštitnici muzike i muzičara, izražava duboko saosećanje sa porodicama žrtava i upravo njima ga posvećuje. Izdanje čini 5 pesama, od kojih su neke potpuno nove, spontano nastale tokom snimanja, a neke stare i 20-ak godina, ali nikad dovršene. Stilski posmatrano, one zvuče kao nešto stariji radovi. Međutim, to ne treba posmatrati kao korak unazad. Možda baš suprotno – iako je prošlogodišnji album Sonic Highways bio zanimljivo iskustvo, predugačke i poluprogresivne pesme nisu „trejdmark“ Fajtersa, a i nisu najzahvalnije za živo izvođenje. Naslovna pesma zvuči kao radijski rokenrol hit, u najpozitivnijem smislu, „Sean“ i „Savior Breath“ pokazuju da bend nije ogrezao u tzv. dad rocku, već je i dalje sposoban da pravi pank stvari, a za „Neverending Sigh“ se oseća da je nastala u periodu stvaranja prvog albuma. „Iron Rooster“ je najslabija pesma na EP-ju, ali ništa nije savršeno.

EP je dostupan za besplatno preuzimanje na zvaničnom sajtu benda.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *