Noje: filmostripski potop

Noje – film zasnovan na stripu ili strip na filmu? Nije ni bitno kad ni jedno ni drugo ne ispunjava očekivanja.

Ni Rasel Krou mu nije mogao pomoći.

Ni Rasel Krou mu nije mogao pomoći.

Objava da Aronofski snima film o biblijskom epu o potopu izazvao je manično bacanje hipsterskih šešira u nebesa, zabrinutost Crkve, velika očekivanja nekih filmofila i blagu strepnju drugih koji još nisu preboleli Crnog labuda. Nakon 2 sata provedenih čekajući da se nešto neočekivano desi i nakon čitanja stripa zasnovanog na scenariju za film, !Kokoška je odlučila da je strepnja poslednjih bila sasvim opravdana – Aronofski je posustao.

Kada je odlučio da snimi film o Nojevoj barci, znalo se da će to biti film grandioznih razmera; Aronofski nije naročito poznat kao naročito suptilan i prizeman režiser. Ipak, niko nije očekivao projekat za koji će se finansije čekati toliko dugo da se za to vreme, na osnovu scenarija Aronofskog i Arija Handela, stvori čitav jedan strip. Taj strip omogućio je prvi uvid u planove Aronofskog, koji su delimično ostvareni u filmu. Autori kažu da umetniku Niku Anrišonu nisu davali nikakva precizna upustva o tome kako crtež treba da izgleda, osim što je nacrt barke bio rađen striktno prema opisima iz Starog Zaveta. Zbog toga, Nojeva barka nije impozantni brod nego drveni kovčeg stvoren samo da pluta jer Noje ne zna kuda plovi. Ostala bića i prikazi znatno se razlikuju od onih kasnije ostvarenih u filmu, i čini se da su ipak zamisli Anrišona bile zanimljivije od zahteva Holivuda, pa su njegovi Nefilimi zanimljiva šestoruka bića sa baburastim nosevima okićena ogrlicama i minđušama, dok su u filmu nezgrapno kameni i iz očiju im prosijeva svetlost koja naravno posle pronalazi svoju svrhu u seriji scena nafilovanim specijalnim efektima.

Sama priča takođe se razlikuje u stripu i u filmu, jer je nakon izdavanja stripa Aronofski imao pune ruke posla da scenario prilagodi za veliko platno, ali i da ispuni sve zahteve filmske kuće kojima, navodno, nije bio zadovoljan. Čini se da su svi od njega tražili akcijom nabijeni ep, pa je on to i snimio, na žalost onih koji su se nadali malo drugačijem prikazu priče o Noju. Već od početka, Aronofski nas sprema za bitku između dobrog, požrtvovanog vegetarijanca Noja i pokvarenih mesoždera čiji je vođa ubio Nojevog oca i spreman je da ubije i njega. Nije sasvim jasno poreklo ovog konflikta, kao što nije jasno ni zašto Noje u jednoj sceni požrtvovano gradi barku, a u drugoj naprasno ludi i odlučuje da niko ne treba da preživi pa ni njegova porodica. Zanemarićemo naglost ove promene jer se se činilo da ona može biti zanimljiva premisa i najava Nojevog ludila kada barka, ipak, zaplovi. Njegov sin Sam, i Ila, devojka koju je spasio kada je bila mala, u naletu strasti pred potop, bacaju se jedno na drugo u blatu i stvaraju Noju još jedan problem taman kad je odlučio da je prokreacija nepotrebna i da su svi ljudi pokvareni i zaslužuju da umru, a da je svrha barke spasavanje životinja. Sve se ovo uzbuđenje povodom potencijalnog potomstva i Nojevog ludila, naravno, dešava prekasno u filmu kada je Aronofskom ostalo još malo vremena da ispriča sve što je naumio, pa tu zbrzava radnju, jer svi znamo da su akcione scene bitki, naznaka seksa i zelenila koje raste niotkuda ono što se prodaje. Takođe, mnogo je bitnije gurnuti brkatog vođu mesožderskog klana na barku i ometati priču do besvesti njegovom željom da ubije Noja.

Nojevo ludilo na brodu je krajnje razočaravajuće, užurbano i ne naročito upečatljivo, vidimo ga kako unezvereno hoda gore dole, njegova porodica ga se kanda plaši i sve to kulminira u sceni gde on zamalo ubija svoje unuke, ali spušta nož kada shvati da je ljubav jedino što oseća prema njima. Sve je to lepo, ali nismo zato došli da gledamo film Darena Aronofskog o Potopu. Valjda da bi se iskupio za neprestane specijalne efekte rastućeg drveta i prštanja krvi, on odlučuje da ne ignoriše Nojev alkoholisani bedak na kopnu, ali i to naglo okončava inspirativnim govorom Ile koja je zapravo jedan od zanimljivijih likova: gledamo je kako odrasta i postaje žena, i jedina osoba koja je spremna da se suprotstavi Noju i njegovim baljezgarijama o tome kako njena deca ne treba da žive jer su rođena pokvarena.

Noje

Preuzeto sa www.darkwood.co.rs

Ako se odlučite da pročitate strip nakon gledanja filma, možda se ponadate da će u stripu sve ono čemu ste se nadali biti ostvareno, jer on nije vođen dirigentskom palicom velike filmske kuće. Ipak, radnja stripa se ne razlikuje toliko od one u filmu, pa neke od zamerki ostaju iste i za strip. Nojevo ludilo na brodu je i u stripu nerazrađeno kao i u filmu, i takođe je ugušeno pričom o mesožderu koji se se zadesio na barci, pa se čini da je to otpočetka namera autora. Dobra strana stripa je što je pokvarenost ljudi daleko detaljnije prikazana, kao i Nojevi strahovi i noćne more, ali to ponekad ide toliko daleko da se čini da autori popuju svojim čitaocima. Oprostićemo im jer je adaptacija priče o pomoru ljudskog roda prilično pipava tema.

Na osnovu svega navedenog može se učiniti da je film potpuna propast (osim ako ne volite akcije, specijalne efekte i svetlost koja prosijava iz kamena), ali istina je da i nije toliko nepodnošljiv, samo je na momente njanjavo razočaravajuć. Strip je, takođe, vredan čitanja ako ni zbog čega onda zbog lepih tonova narandžaste i plave, i zbog sjajnog prevoda na srpski za koji je korišćen Daničićev prevod Starog zaveta. Svoje primerke (Noje je izašao u tri dela) možete pokupiti u stripoteci Darkwood (Lomina 5) i radovati se povratku dobrog prevođenja, a možda vam se svidi i priča!

Ako se još dvoumite, na ovom linku možete pregledati prvi deo, a pretragom sajta i ostale. Nećemo da vam ih navedemo sve, jer se možda desi da zalutate do nekog drugog stripa koji će vam promeni život, a takva zalutavanja uvek podržavamo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *