Nik Kejv je već 20 000 dana na Zemlji

Ako kojim čudom još uvek niste zaljubljeni u Nika Kejva, dokumentarac 20 000 dana na Zemlji lako može da vas preobrati.

Ovogodišnji jubilarni deseti festival dokumentarnog filma Slobodna zona otvoren je muzičkim dokumentarcem 20.000 dana na Zemlji, koji odlikuje nesvakidašnji način na koji posmatra i zalazi u život muzičara. Prvi put je prikazan u januaru ove godine, na Sandens filmskom festivalu gde mu je oduševljeni žiri dodelio čak dve nagrade; u narednim mesecima obilazio je svet i kupio još priznanja, a 7. novembra je napokon prikazan i beogradskoj publici u punoj sali Centra Sava.

Ijan Forsajt, Nik Kejv i Džejn Polard

Reditelji filma Ijan Forsajt i Džejn Polard kažu za B92 da je ideja za film potekla od njih; Nik ih je pozvao da naprave snimke Bad Seeds-a dok je bend radio na svom petnaestom studijskom albumu Push the sky away u studiju na jugu Francuske, a oni su su, kako to samo reditelji umeju, osetili da snimci imaju mnogo više potencijala no da se iskoriste u čisto promotivne svrhe. Tako je ideja počela da se razvija da bi na kraju nastala ova neobična dokumentarno-fiktivna biografija.

Ijan Forsajt i Džejn Polard upoznali su se sredinom devedesetih dok su oboje studirali na Goldsmits koledžu u Londonu, i od tada zajedno rade na različitim projektima. Glavne teme njihovog stvaralaštva su rokenrol i popularna kultura. Jedan od njihovih prvih i najznačajnijih projekata je performans Rokenrol samoubistvo kojim je rekonstruisan poslednji koncert legendarnog Bouvija u liku Zigija Stardasta. Poznanstvo ovog reditejskog para i Kejva traje još od 2008. godine, kada su za Bad Seeds-e snimali promotivne snimke za album Dig!!! Lazarus Dig!!!

Navodno, Kejv nije bio oduševljen idejom stvaranja dokumentarca o sebi, ali je odlučio da pristane na ovaj projekat nakon što je video snimak prvog izvođenja pesme ”Higgs Boson Blues”; tada je shvatio da mu se dopada način na koji su ovo dvoje vuzuelnih umetnika prikazali neobičan pristup stvaranju muzike koji bend Nick Cave & The Bad Seeds neguje. Film je prepun dragocenih snimaka koji prikazuju nastanak albuma, od početnih skica do fascinantnih koncertnih izvođenja u kojima je odnos sa publikom doveden na najviši nivo.

Ova biografija obuhvata fiktivna 24 sata u životu rokenrol zvezde. Naziv filma potekao je od beleške sa margina Kejvove sveske pesama, na kojoj  je računao koliko je dana proveo na Zemlji. Kroz čitavih 97 minuta, oseća se da je film romansirani spoj Kejvovog svakodnevnog života, kreativnog procesa stvaranja muzike i tekstova, i sećanja na detinjstvo. Autori nam prikazuju i spektar Kejvove ličnosti koji je fanovima verovatno i najbitniji, a to je sam proces i značaj stvaranja muzike, tekstova i rima ili kako to on duhovito naziva, kanibalizovanja stvarnosti u monstruozne likove i njihove priče. U susretima sa starim prijateljima i saradnicima, u poseti arhivi i razgovoru sa psihoanalitičarom Kejv pripoveda, onako kako on to najbolje ume, priču o svom životu i onome čemu ga je posvetio – procesu stvaranja muzike i pesme. Na jedan vrlo misteriozan način,  susreće se sa različitim ljudima iz različitih perioda svog života. Naime, oni se pojavljuju kao halucinacije sa kojima Kejv razgovara u kolima dok se vozi kroz Brajton, grad koji mu se uvukao pod kožu, grad koji, kako kaže, pronalazi put do svake njegove pesme.

„Mi smo ono što pamtimo. Tvoja suština i razlog zbog kojeg živiš, to je sve utkano u sećanje“ je jedna od mnogih upečatljivih rečenica koju Kejv kao narator izgovara.

Nik Kejv i Kajli Minog

Nik Kejv i Kajli Minog

Upravo ti susreti sa Vorenom Elisom, Rejom Vinstonom, Kajli Minog, Bliksom Bargeldom i razgovori sa njima pružaju nam novu perspektivu na to koji su najveći strahovi umetnika i na ono što ga, u stvari, nagoni da stvara. Zanimljivo je da su ti razgovori sasvim spontani i da se akteri nisu videli možda čak i par godina pre nego su ušli u kola. U razgovoru sa Bliksom Bargeldom saznajemo razloge zašto je napustio bend 2003. godine, posle skoro dvadeset godina zajedničkog rada. To je prvi put da su Kejv i on pričali o Bliksinom izlasku iz benda nakon više od deset godina.

U razgovoru sa psihoanalitičarom Darijanom Liderom

Razgovor sa psihoanalitičarom Darijanom Liderom

U razgovoru sa psihoanalitičarom, sa kojim se nikada nije sreo dok nisu seli jedan naspram drugog na setu, Kejv priča o svom prvom seksualnom iskustvu, o devojci zbog koje se oblačio kao žena, belog lica i crne kose (crta koju  će kasnije posedovati sve ostale žene u njegovom životu, primetićemo), nastupu Nine Simon kome je prisustvovao i njenoj dramatičnoj transformaciji na sceni koja ga je očarala. Priča i o ocu koji je umro kada je Kejv bio mlad i o tome kako mu je  čitao prvo poglavlje Lolite. To iskustvo mu je pomoglo da uvidi da nas umetnost sve transformiše, da nam svima dopušta da postanemo slobodnija bića koja bez straha istražuju svoje granice.

Zanimljiv je i segment u arhivi, koja zaista postoji u Victorian Arts Centre u Melburnu, gde Kejv priča o svojoj karijeri, ženi Suzi i tome kako se osećao kada ju je prvi put sreo.

Ipak, moramo priznati da ovaj film nije za svakoga. Verovatno će samo najstrastveniji fanovi lika i dela ovog muzičara izaći potpuno zadovoljni sa projekcije, dok će većina ostalih biti oduševljena režijom i pristupom kojim su reditelji odlučili da ispričaju ovu priču. Nekima će možda i to biti previše, jer se može učiniti da je sve suviše savršeno odrađeno, te da film ne odaje utisak dokumentarca: ne obazire se toliko na čisto biografske podatke i ne odiše tom spontanošću kojom bi jedan dokumentarno-biografski film trebao da odiše. Sve u svemu, ako ste veliki obožavatelj Nika Kejva – nećete se razočarati. No, čak iako niste – topla preporuka za pogledati.  Nikada ne znate, možda se i vi zaljubite u Kejvovo stvaralaštvo, a to nikako ne može da bude loša stvar.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *