Muzički kolaž

Za većinu publike suština mash-upa je da se vokal iz jedne pesme “prelepi” preko muzike iz neke druge. Danas se okrećemo ovom neobičnom žanru i pitamo se može li u njemu ipak biti i izvesne dubine.

Mash-up, odnosno miksovanje elemenata različitih pesama u nove, na prvi pogled, može se učiniti prilično površnom i nebitnom formom. Jer, za većinu publike suština mash-upa je da se vokal iz jedne pesme „prelepi“ preko muzike iz neke druge. Da ne pominjemo da je široka dostupnost materijala i računara omogućila jako velikom broju ljudi da se bave ovime, tako da su rezultati često previše egzibicionistički i na granici smislenog. Ne mora da bude tako jednostavno. Uostalom, čak i u toj, najjednostavnijoj, formi, mash-up ima potencijala da bude slojevitiji od detinjastog copy-paste žanra i spajanja „nespojivog“.

Mash-up je sjajan način da se izlizanim hitovima unese novi život. Naročito su zanimljivi kada ih se dohvate talentovaniji, iskusniji i ambiciozniji autori koji za izazov uzimaju da spoje što veći broj pesama u smislenu celinu. Jedan od čestih pristupa je da mash-up predstavlja pregled određenog perioda nekog žanra.

Osim toga, mash-up otvara i jako bitnu diskusiju o tome šta jeste ili nije pesma – u ovakvoj, kolažnoj, formi „muzičar“ ne mora da odsvira ni ton. Pa ipak, izmena konteksta elemenata koji se koriste može da donese nova značenja i nove poruke – mada su slučajevi bez naročito konceptualnog spoja svakako češći. Drugo ozbiljno pitanje koje se javlja je regulisanje autorskih prava (tj. dobijanje dozvole za upotrebu tuđeg materijala) – maltene je potpuno neizvodljivo, a niko to ne zna bolje nego Girl Talk – mash-up izvođač poznat po tome da za svaku svoju pesmu koristi elemente između deset ili dvadeset drugih pesama. Stoga je mash-up prilično potisnut na margine kroz ilegalna izdanja. Pa ipak, može se reći da muzika uvek ima svoj uticaj, a mash-up samo predstavlja novi način da se ovi uticaji iskoriste – kroz copy i paste. Nameće se pitanje da li ovakvo menjanje konteksta elemenata drugih dela može da se posmatra kao zasebno delo. Upravo ovom problematikom bavi se dokumentarni film RIP: A Remix Manifesto.

Slično remiksima, mash-up ume da bude isprazan stil i da ograniči svoju muzičku vrednost na povremenu žurku. Pa ipak, kada ih prave ljudi sa eklektičnijim ukusima, mash-upovi mogu da postanu zaista uzbudljivi i virtuozni, balansirajući između udaljenih žanrova, era i stilova. I dok sa svih strana slušamo kako je muzika (ponovo) mrtva, možda zapravo upravo prolazi kroz novi preporod.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *