Mišljenja smo da muzici treba razmrdavanja. Fabuloznih i retkih instrumenata je mnogo, ali za !Kokoškin paralelni univerzum, biramo svega tri – po žanrovima.
Vaši bendovi su dosadni. Vašim orkestrima nedostaje fantastike. Ukoliko ste već razmotrili i odbacili pirofon ili retrokordio, pogledajmo kakve sve mogućnosti postoje tik izvan naše konvencionalne stvarnosti (1), civilizacije (2) ili navike (3).
1) Sasvim fiktivno: mačiji klavir / Katzklavier
Uzmite između sedam i devet mačaka; stavite ih, htele-ne htele, u kutiju manjeg klavira; uprite po dirkama. Rezultati će sigurno biti milozvučni. U teoriji, Katzklavier muzicira vriskom mačaka u bolu; svaki pritisak dirke zariva ekser u mačiji rep.
Opisan u Muziciana – opisi retkih i bizarnih izuma kao deo parade u Belgiji 1594. (zamislite kako svirate klavir od mačaka vozeći se na teretnim kolima), ovaj klavir ima tu prednost da nije stvaran, niti će ikada biti. Međutim, u vreme objavljivanja nije bilo toliko sigurno da je ova čudnovatost nemoguća, a i bilo je zabavno rugati joj se; otud grafike mačka-klavira po gazetama i prirodnjačkim časopisima. U nekom od paralelnih univerzuma, Muziciana je istorijski tekst i nevesele gospođice sviraju mačke na prijemima.
Ovom strašnom aparaturom bio je inspirisan i odlični animirani film, The Cat Piano, koji iz ugla mačaka posmatra takvu brutalnost.
2) Postapokaliptično: muzika od delova kola
Čuli smo apokalipsu, i pomalo nas je zabrinula. Ukoliko u svetu nestane resursa i volje za izradu tradicionalnih muzičkih instrumenata, može nam se dogoditi da pređemo na maštovitu preradu auspuha, točkova i brisača u vanredno dark fiction opremu i uputimo se po drumovima. Kako bi to otprilike zvučalo, pokazuje nam Car Parts Band, čiji točak-bubnjevi i zavarena-cev gitara mogu i zazvučati dobro dok im se ne pridruži auspuh-trombon.
3) Naučno-fantastično: teremin
Jedini poznati instrument koji tehnologiju deli sa špijunskom aparaturom! Divite se zvuku tužne kabaretske pevačice (naš opis; rani recenzenti opisivali su zvuke teremina kao intenzivniji saksofon) koji proizvode posve nekabaretska elektromagnetna polja. Izumitelj i imenitelj teremina, dvadesettrogodišnji fizičar Leon Teremin, pokušavao je da za rusku armiju proizvede sonarni detektor pokreta; načinio je, pak, muzički instrument, i umešno ga svirao. Grehota za armiju, ali za nas – odlično. Uverite se sami:
A kako to radi? Lagano: na standardnom tereminu stvara se elektromagnetno polje oko dve antene. Pokretima oko duge, uspravne antene kontroliše se ton; horizontalno položena, kratka antena upravlja intenzitetom zvuka. Nakon patenta i komercijalizacije instrumenta u SAD-u 1928, nastale su još brojne varijacije, i danas ćete najverovatnije naći daleko kompaktniju verziju. Original je ipak bio dimenzija pisaćeg stola.
Instrument je očarao, redom: Lenjina; avangardne kompozitore; muzičke urednike naučno-fantastičnih emisija. I danas ljubitelji prvog pravog instrumenta elektronike hodaju svetom; da ga je samo za nijansu lakše svirati, predložili bismo da ga uključite u svoj sledeći bend. Ovako, verujemo da je u paralelnom svetu teremin popularniji od električne gitare, i neretko se svira u duetu sa Katzklavier.
Ako imate vremena i neobjašnjivu potrebu da slušate i gledate čudnozvučne stvari – srećom, postoji plejlista koja će vas zadovoljiti. Uronite.