Marsovac: spasavanje Meta Dejmona… opet

Posle Spilbergovog Spasavanja redova Rajana i Nolanovog Interstellar-a u bioskope nam stiže još jedan film o pokušaju lika, kojeg igra Met Dejmon, da se bezbedno vrati kući. Kao i u prethodnim izdanjima, i u ovom filmu cena poduhvata nije bitna, ljudski životi su zanemarljivi, samo da nam Met bude živ i zdrav!

KOKOSKA-u-bioskopu-Marsovac

Kokoška u bioskopu

Žanr: naučna-fantastika, avantura

Režiser: Ridli Skot

Glumačka postava: Met Dejmon, Džesika Čestejn, Majkl Pena, Džef Denijels, Kejt Mara, Šon Bin, Kristen Vig, Čuitvel Edžiofor, Sebastian Sten, Donald Glover, Mekenzi Dejvis, Benedikt Vong

Sinopis

NASA-in svemirski program istraživanja Marsa sa ljudskom posadom je „stara vest“, te na početku priče zatičemo posadu treće misije „Ares“, kako po crvenoj planeti skuplja kamenčiće i bezbrižno čavrlja o svakodnevnim temama. Ovu spokojnu atmosferu narušava vest o peščanoj oluji koja im se približava i koja predstavlja opasnost po opstanak misije, te komandirka naređuje opštu evakuaciju i preuranjeni odlazak kući. Međutim, tokom ukrcavanja u modul koji će ih vratitii nazad u svemir, astronauta Marka Vatnija pogađa krhotina nošena olujom i on nestaje van vidokruga ostatka tima. S obzirom na to da im je vreme isticalo, a senzori na Vatnijevom odelu nisu potvrđivali da je on živ, posle kratke potrage komandirka Luis je dala naređenje da se on proglasi mrtvim i nastavi sa evakuacijom.

Članovi posade "Aresa III" (preuzeto sa dailymotion.com)

Članovi posade „Aresa III” (preuzeto sa dailymotion.com)

Međutim, dok je ceo svet oplakivao njegovu smrt, Vatni je zapravo preživeo oluju sa manjim povredama. Nakon povratka u montiranu naseobinu koju je posada koristila tokom istraživanja, shvata da je oluja uništila sistem komunikacija i jedinu šansu koju je imao da pozove svoju posadu da se vrati po njega. Bez kontakta sa Zemljom, sa ograničenim resursima u vidu hrane, vode i kiseonika, Mark Vatni odlučuje da ipak ne želi da umre.

Ne prepuštajući se očaju, panici i samoći, Mark svu svoju pažnju posvećuje načinu da uspostavi kontakt sa NASA-om, pravilno rasporedi namirnice da bi mu što duže trajale, ali i da sam uzgaji krompir koristeći sva svoja znanja koja poseduje kao botaničar. U slobodno vreme gleda serije i filmove koje je posada ostavila za sobom, i vodi video dnevnik svih svojih avantura kao i planova koje ima za svoj mogući povratak kući.

Za to vreme na Zemlji, NASA otkriva da je Vatni živ i kreće u veliku (i veoma skupu) akciju spasavanja.

Ljubavna priča Marsa i NASA-e

Marsovac je još jedan u nizu filmova posvećenih svemiru u poslednjih par godina (Gravitacija, Interstelar), čija namera je da nas ponovo natera da pogledamo u zvezdano nebo. „Svemirska trka“ Amerike i Rusije se davno završila, a zanimanje običnog čoveka za nova naučna otkrićia svemira nestalo je davno pre gašenja programa svemirskih šatlova. NASA već godinama kuburi sa sredstvima i sa nostalgijom gleda na neka davna, srećna vremena kada su deca sanjala da budu astronauti. Američka vlada odvaja mizerne sume za svoju svemirsku agenciju, ali ona se bori svim moćima da povrati nekadašnji prestiž i vrati se u svemirsku trku 21. veka, kojoj se u međuvremenu pridružila i Kina. Za razliku od svojih konkurenata, NASA na svojoj strani ima vernog saveznika – Holivud.

Ne zaboravimo na tužnu priču pravog, usamljenog Marsovca (preuzeto sa xkcd.com)

Ne zaboravimo na tužnu priču pravog, usamljenog Marsovca (preuzeto sa xkcd.com)

Naučnici ove agencije godinama pomažu (probranim) filmskim projektima, dajući sve potrebne naučne informacije ne bi li film učinili verodostojnijim. Međutim, posebnu pažnju NASA je posvetila filmu Marsovac, s obzirom na to da se okosnica priče poklapa sa trenutnim NASA-inim zanimanjima u vezi sa ovom planetom. Pre tačno 3 godine uspeh spuštanja „Kjuriositi“ rovera na Mars je nakratko privukao pažnju javnosti na NASA-u, i svet je ponovo počeo da sanja o budućem koloniziranju ove planete.

Pošto i dalje kuburi sa parama, NASA se svojski potrudila da Marsovac bude što bolji i realniji film, ne bi li iskoristila ovu priliku da još jednom skrene pažnju na svoj „marsovski“ program. Još po izlasku istoimene knjige po kojoj je film rađen, agencija je pohvalila pisca Entonija Vira i njegovo prilično verodostojno viđenje preživljavanja na pustoj planeti, a saradnju sa filmskom produkcijom iskoristila je ne bi li dopunila „naučne“ rupe ili dodala po još koji uzbudljivi detalj. Na primer, NASA-in modul „Orion“ i lend-rover kojim se Vatni vozika po Marsu su već završeni projekti koji su danas u fazi testiranja, spremni da se koriste za misije sa ljudskom posadom (pod uslovom da se skupe novci, naravno), pa videti ih uposlene na ekranu daje nadu da poseta Marsu nije tako daleko.

Ono najinteresantnije je i to da je na NASA-inom veb sajtu ovom filmu posvećeno mnogo pažnje, a „šlag na torti“ je i vest koja je obišla svet 28. septembra, par dana pred premijeru filma: veliko otkriće tečne vode na Marsu! Da li je to slučajnost, da se iste nedelje pojave i film i ova vest?! Zapravo nije – s obzirom na to da je NASA uzela na sebe deo promocije filma, oni su obaveštenje o ovom otkriću čuvali za ovu specijalnu priliku. Jer pravi trenutak je pravi trenutak!

Zašto vam ovoliko pričamo o NASA-inom mešanju u ovaj film? Pa…

!Kokoškin sud

… Film se svojski trudi da prikaže NASA-u, njene čelnike i naučnike kao „dobre momke i devojke“. Naime, nešto što nas je najviše mučilo tokom gledanja ovog filma je nerealna posvećenost, požrtvovanost i odlučnost agencije da vrati JEDNU osobu kući. Ako bismo upoređivali prethodne spasilačke misije Meta Dejmona, one imaju smisla: u Spasavanju redova Rajana, vladi ovaj redov treba da služi u propagandne svrhe, dok u Interstelaru opstanak čovečanstva zavisi od znanja koje poseduje Dejmonov lik. Međutim, svet će ostati isti i bez Marka Vatnija. Nije kao da bi bio prvi astronaut koga je NASA izgubila (*kah-kah Kolumbija, *kah-kah Čelendžer). Čak i kad je NASA saznala da je preživeo logičnije bi bilo ili ignorisati ovo otkriće ili ga objaviti i oplakivati, a ne trošiti milijarde dolara i živote ostatka posade zarad jedne jedine osobe.

Kako da sačuvate razum? Bavite se povrtarsvom! (preuzeto sa foxfilm.com)

Kako da sačuvate razum od usamljenosti? Bavite se povrtarsvom! (preuzeto sa foxfilm.com)

Pre nego što pomislite da smo hladokrvne koke koje bi pre pustile čoveka da umre nego potrošile neki dolar za njegovo spasenje, pogledajte film i uverićete se da ovo „bode oči“. Toliko da je pomalo smešno. Međutim, ako zanemarite to i udubite se u ostatak priče poverovaćete da je svet pun magije i dobrih ljudi koji jašu jednoroge i piju sok od duge, što je zapravo jedna od iznenađujuće osvežavajućih osobina ovog filma. Godinama smo okruženi pričama u kojima se dobri momci bore protiv zlih ljudi, dok u ovom filmu negativci ne postoje. Čak ni Mars nije prikazan kao negostoljubivo mesto koje drži našeg heroja zarobljenim, več kao veličanstveni svet koji sanjamo da posetimo (pored toga što se svojski trudi da nas ubije).

Zahvaljujući spomenutoj posvećenosti NASA-e, kao i dobrom timu ljudi iza kamere, na čelu sa Ridlijem Skotom, vremešnom režiseru koji ovim filmom okajava prethodne grehe (*kah-kah Prometej), ovaj film je uzbudljiv, napet i prijatan za gledati. Doduše, ima nekoliko mana. Dijalozi, koji se ne bave naukom ili rešavanjem problema mislije su trapavi, patetični i jednolični. Prikaz međuljudskih odnosa je sveden na najjednostavniju moguću meru, da se ne bi mnogo odvraćala pažnju i film pretvorio u dramu u kojoj svi osećaju posledice stresa i bespomoćnosti koje se očekuju kod ovakve situacije – emocije su zapravo sačuvane samo za lik Marka Vatnija. Ovo je još veći greh uzevši u obzir listu odličnih glumaca koji su učestvovali u ovom filmu. Scenario nije sam po sebi loš, ali stiče se utisak da ga je pisao neko ko nikad nije imao kontakt sa drugim ljudskim bićem, ali zato drži fiziku u malom prstu.

Ipak, pored svih navedenih mana, iz bioskopa ćete izaći zadovoljni i nadahnuti. Ono kroz šta prolazi Vatni usamljen na Marsu, ne dozvoljavajući sebi da ga očaj parališe i izludi, jedna je od tema filma. Sutra, svako od nas se može naći u sličnoj situaciji (kako je krenulo, neko i na samom Marsu – ko zna?!), izgubljeni u divljini, na pustom ostrvu, daleko od ljudi i spasa. Umesto da se prepustimo beznađu trebalo bi, kao Vitni, da uključimo sve svoje vijuge i iskoristimo sva znanja i veštine koje posedujemo ne bi li pronašli izlaz iz neprilika koje su nas zadesile. Iako ovaj film spada u sferu fikcije, Vatnijeva sudbina nije nestvarna. Kroz istoriju su zabeleženi slučajevi neverovatnih načina na koji su ljudi uspevali da prežive na negostoljubivim mestima, dokazujući snagu ljudskog nagona za preživljavanjem, čak i ako vas natera da se okrenete kanibalizmu (način na koji su preživeli putnici srušenog urugvajskog aviona na Andima 1972.godine).

Jedini čovek na planeti (preuzeto sa comingsoon.net)

Jedini čovek na planeti (preuzeto sa comingsoon.net)

Završna reč

Ako ste bar jednom u životu pogledali u nebo i poželeli da istražujete beskrajnost svemira – ovo je film za vas! Ako pak niste, i dalje vam preporučujemo da ga pogledate jer vam nebo posle kojeg vam nebo više neće delovati nezanimljivo. Ovaj film će se dopasti pre svega ljubiteljima drame nalik Apola 13 pre nego onima koji vole jezivu Odiseju u svemiru 2001. Takođe, sličnosti sa Interstelarom postoje samo u glumačkoj postavi – Marsovac je daleko više naučno potkovan i ne ulazi u sfere teoretske fizike, niti traži odgovore na neka dublja, filozofska pitanja. Nakon izlaska iz bioskopa razumećete svako dete koje bez trunke dvoumljenja izrazi želju da bude astronaut kad poraste, a neki od nas će osetiti kajanje što nisu obraćali više pažnje na časovima fizike i astronomije u srednjoj školi. Dodatne poene film dobija i što nam je pružio priliku da vidimo mrtvog ozbiljnog Šona Bina (koji za divno čudo ne umire u filmu) koji prisustvuje raspravi drugih likova oko toga zašto se dotični tajni sastanak vodi pod šifrom „Elrond”, tokom kog u detalje opisuju događaje s istog. Takođe, pesme Dejvida Bovija koje ste čuli u filmu nećete moći da izbacite iz glave par dana nakon gledanja. Što je zapravo plus, zar ne?!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *