Kulturno uslovljeni poremećaji

Mentalna bolest se javlja u svim kulturama, ali pitanje je koje će ponašanje u kojoj kulturi biti okarakterisano kao poremećeno.

Jedna od mnogih teškoća shvatanja i definisanja mentalnih poremećaja je njihova neodvojivost od shvatanja samog pojma normalnosti. A šta je to „normalno”? Kratak odgovor je: „ono što je normativno u određenoj kulturi i vremenskom periodu”. I zaista, problem mentalne bolesti je nemoguće razmatrati nezavisno od samog konteksta u kom se javlja, u šta se možemo uveriti kada se osvrnemo na tuce dijagnoza prevaziđenih samo u poslednjih 100 godina .

Iako se mentalna bolest javlja u svim kulturama, šta će biti okarakterisano kao mentalna bolest je dosta relativno, što se ogleda u činjenici da se ista ponašanja koja su „normalna” za našu, u drugim kulturama mogu smatrati od malo šašavim do sasvim poremećenim.www.photoforbeginners.com Recimo, osoba koju mi doživljavamo kao ekstravertnu, stalno raspoloženu, srećnu i sklonu provodu, kod Dobuanaca u Melaneziji bila bi doživljena kao – luda. I obrnuto, stanja i ponašanja koja naše društvo smatra nenormalnim (paranoja, trans, napadi i slično) često imaju status normalnosti u drugim kulturama, a čak i poželjnosti u okviru prakse šamanizma.

Mentalni poremećaji koji se javljaju samo u jednoj specifičnoj kulturi, zajednici, ili geografskoj regiji, ali van koje ne postoje i ne dijagnoziraju se, nazivaju se kulturno uslovljeni poremećaji i u priručniku DSM (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) zauzimaju poseban odeljak. Za ukazivanje na važnost kulture i njeno uključivanje u procenu mentalnih poremećaja psiholozi mnogo duguju antropolozima.

Krenimo od istoka ka zapadu:

Japan je po mnogo čemu veoma specifična zemlja, pa ne čudi da se veliki broj specifičnih poremećaja vezuje upravo za njega. Poznato je da Japanci više od ijednog drugog naroda provode sate u prekovremenom i neplaćenom radu; u isto vreme su jedan od naroda sa najvećom stopom samoubistava u svetu. Slučajnost? Nikako.

Većina ljudi je čula za čuveni karoši – smrt od srčanog udara usred preteranog rada. Međutim, mentalni napor može dovesti do podjednako tragičnih posledica po psihu: karojisatsu je fenomen kad zbog preteranog stresa i iscrpljivanja na poslu dolazi do iritabilnosti, gađenja, nervoze, teške depresije i, konačno, samoubistva. Ogroman je broj Japanaca koji su sebi na ovaj način oduzeli život, uglavnom između 20. i 35. godine starosti. Popularno mesto za samoubistvo je Aokigahara, prelepa i neuobičajeno tiha šuma u podnožju planine Fuđi, gde se svake godine pronađe oko 100 obešenih tela. Kako bi sprečila masovna samoubistva, vlada je čak ispred šume i svuda po drveću pokačila natpise koji nesrećne Japance mole da se predomisle, da misle na svoje porodice, ili da pozovu hotline za prevenciju samoubistva.

Šta reći kada je u Japanu već godinama unazad bestseler knjiga „Kompletni priručnik za samoubistvo”

Šta reći kada je u Japanu već godinama unazad bestseler knjiga „Kompletni priručnik za samoubistvo”

Taijin kyofusho je posebna vrsta socijalne fobije karakteristična za Japan, u kojoj se osoba užasava da bude u prisustvu drugih ljudi, iz straha i stida da je neprijatna drugima svojim izgledom ili telesnim mirisima. Dakle, ljudi sa taijin kyofusho izbegavaju socijalne situacije do granica potpune izolacije, jer se boje da drugima njihovo lice, telo, ponašanje, ili čak njihova sama pojava izaziva odvratnost. Ovaj poremećaj je često praćen paničnim napadima sa gušenjem i ubrzanim radom srca, a od njega pati 10% Japanaca, mahom muškog pola.

Treba primetiti da se ova socijalna anksioznost bazira na snažnoj usmerenosti na druge, temelju kolektivističkog društva, što je potpuno suprotno u odnosu na usmerenost na sebe koja je uobičajena u individualističkoj zapadnoj kulturi.

U Kini, shenkui je strah od „gubljenja semena”, koje nastaje kao posledica preterane masturbacije ili lošeg seksa. Ovde je zanimljivo primetiti kako se shvatanje mentalnog poremećaja prepliće sa snažnim spiritualnim verovanjima. Naime, „gubljenje semena” po Kinezima predstavlja ozbiljan nedostatak yang-a, iliti, maskulinog principa. Posledice su nesvestica, malaksalost, insomnija, bol u leđima, seksualne disfunkcije i preokupiranost sopstvenim seksualnim učinkom. Ne znamo koliko Kineza od njega pati, ali možemo da nagađamo.

ChakrasVažna ulogu koju qi (či – životna energija) igra u mentalnom životu Kineza vidi se u poremećajima kao što je henjingshuairuo, u kom nestašica qi-ja dovodi do disfunkcije pet najvažnijih yin organa (srce, jetra, slezina, pluća, bubrezi). Još jedan poremećaj  je zou huo ru mo (u bukvalnom prevodu: „požar izazvan ulaskom demona”) u kom, usled nepažnje i pogrešnog praktikovanja joge, meditacije ili kata u borilačkim veštinama, dolazi do opasne i nekontrolisane fluktuacije či-ja. Posledica je upadanje u psihotičnu epizodu, praćenu paranojom i halucinacijama.

Hwabyeung (u bukvalnom prevodu „vatrena bolest”) je mentalni poremećaj specifičan za Koreju. Odnosi se na „raspad sistema” koji se dešava kao posledica dugogodišnjeg potiskivanja i akumulacije besa. Bes na ovaj način „narušava ravnotežu pet elemenata u telu” i dovodi do simptoma poput panike, insomnije, depresije, i različitih psihosomatskih tegoba poput nesvestice, migrene, mučnine, gušenja, naglih toplotnih promena i naglog mršavljenja. U korejskoj kulturi se veliki značaj pridaje održavanju dobrih međuljudskih odnosa, pogotovo u porodici, zbog čega se bilo kakvo direktno izražavanje ljutnje smatra potpuno neprihvaljivim ponašanjem. Zbog ovoga ne čudi da je hwabyeung srazmerno čest poremećaj: čak 35% zaposlenih Korejaca u nekom momentu svog života doživi ovu bolest.

womenIpak, najčešće se javlja kod žena nižeg socio-ekonomskog statusa i žena srednjih godina, u menopauzi. U tradicionalističkom društvu kao što je Koreja, od žene se očekuje da se odriče svojih želja i stavova, ćutke podnosi svoju tugu i razočaranja, dok u isto vreme na nju pada sav teret održavanja harmonije u porodici i dvorenje njenih članova. Naravno da će, kad u nekom momentu konačno „pukne”, biti prozvana mentalno poremećenom i da će je zabrinuta porodica hitno poslati na lečenje.

Hi-wa itck je poremećaj koji se javlja u plemenu Mohave Indijanaca, a dešava se posle napuštanja od strane ljubavnika. Zanimljivo je napomenuti da su uglavnom u pitanju stariji muškarci napušteni od strane svojih mnogo mlađih nevesta. Jadni bivši usled hi-wa itck-a pate od insomnije, depresije, gubitka apetita, a pojedine nesrećnike ovaj poremećaj dovodi čak i do samoubistva.

Bolest duhova (ghost sickness) je poremećaj raširen među plemenima severnoameričkih Indijanaca, a posebno kod Navaho Indijanaca. Nakon nedavne smrti člana kolektiva, osoba počinje da se ponaša neuobičajeno, gubi snagu i apetit, doživljava nesvesticu, noćne more i halucinacije, preplavljena je osećanjima zbunjenosti i bezrazložnog straha usled čega doživljava česta gušenja. Poremećeni pokazuje opsesiju prema smrti i pogotovo prema preminuloj osobi, što se tumači time da ju je duh ove osobe zaposeo.

Ono što je najuočljivije kada se razmatraju kulturno uslovljeni poremećaji jeste njihova povezanost sa tabu temama poput polnih uloga, seksa i smrti. Zbog toga su predmet žučne debate u naučnim krugovima, a posebno se razmatra uticaj koji imaju tradicija i čitavi sistemi verovanja na način mišljenja zajednice i pojedinca.

A na Zapadu ništa novo

Verovatno najoštrija kritika koja se upućuje čitavom odeljku kulturno uslovljenih poremećaja jeste to da nisu ništa drugo do puki odraz toga da se sva psihološka istraživanja vode iz jedne jedine perspektive – i to perspektive bogatog, belog zapadnjaka. Komentari se takođe upućuju na račun naziva, jer su SVI mentalni poremećaji na svetu pod uticajem kulture, a ne samo oni koji se razlikuju od kulture iz koje potiče većina istraživača. Tako se u poslednje vreme sve više naglašavaju specifičnosti „kulture prvog sveta” i shodno tome prepoznaju poremećaji specifični za zapadnu populaciju.

Neki od tih poremećaja su bulimija i anoreksija nervosa, u kojima možemo najjasnije videti kako zapadni kulturni ideali lepote (mršavost) utiču na stvaranje ozbiljnih mentalnih poremećaja. Anoreksija ima najvišu stopu smrtnosti među svim drugim mentalnim poremećajima, višu čak i od kliničke depresije i šizofrenije.

Kod bolesti zavisnosti se uz razvitak tehnologije javljaju nove, doduše kontroverzne kategorije, kao što su zavisnost od interneta ili mobilnog telefona.

FOMO www.amitsahoo.com

Uz njih se javlja i novi oblik socijalne anskioznosti: paničan strah od propuštanja informacija i događaja (eng. fear of missing out) Ukratko, strah od propuštanja informacija i događaja je kompulsivna zabrinutost da se nešto propušta (vest, interakcija, izjave prijatelja) u momentima odsustva sa socijalnih mreža, zbog čega ljudi koji pate od ove anksioznosti neprestano i bez obzira na uslove u kojima se nalaze konstantno proveravaju svoje mobilne telefone, mejlove, društvene profile, kako bi uvek bili u toku i da se ne bi osećali isključeno iz društva. Ukoliko to ne učine, dobijaju snažne napade anksioznosti. Za više informacija, pročitajte sjajan tekst na sledećem linku.

Za još kulturno-vezanih sindroma, pogledajte preglednu listu ovih poremećaja u DSM-IV.

Za sličnu vrstu poremećaja, tzv. city-bound syndromes, koji se javljaju samo kod turista i to kad posećuju samo određene gradove, poput Jerusalima i Pariza, pratite sledeći link. Možete nam se zahvaliti kasnije.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *