!KokOskar: skroz pouzdani, detaljni vodič za dodelu Oskara 2018.

Tradicionalno, od još jedne dodjele nagrada Američke filmske akademije očekujemo suze, čipku, mlaki kvazi-aktivizam i poneki transfer blama, te gledamo sve filmove da vi ne biste morali. Da bez pola muke zasjate na svakoj Oskar žurci i pokojoj Fejsbuk raspravi, konsultujte najbolju ikada, !Kokoškinu skriptu.

!Kokoška je već sastavila listu najboljih filmova iz protekle godine, priručnik za valjano FEST-ovanje i predstavila sva mračna, zabavna, i prilično uvrnuta ostvarenja koja su joj grijala srdašce u 2017. To znači samo jedno – vrijeme je za kraj sezone i starog, ne-baš-uvijek-dobrog Oskara. !Kokoška ponavlja i sažima gradivo za one koji su gledali, odgovara na pitanje koje vas je blam postaviti naglas – šta je stvarno smor, šta samo tako izgleda, a šta je i jedno i drugo? i dodaje nadasve stručno tumačenje svih šansi za pobjedu u slučaju da nenamjerno nabasate na neku kladionicu. Krećemo sa kandidatima za najbolji film i svim nezaobilaznim krizama i kontroverzama koje ih inkomodiraju, uz pokoju fensi referencu koju smo našli na guglu, da potpuno izdominirate svaku diskusiju.

Kandidati za najbolji film (Best picture), za veću rezoluciju Open image in a new tab

CALL ME BY YOUR NAME (neprikladnog prevoda Skrivena ljubav)ko je više ja od mene?

U kultnom djelu LGBT i književnosti za mlade, Džanet Vinterson kaže da Pomorandže nisu jedino voće, a Andre Aciman se u romanu Call Me By Your Name o čijoj filmskoj adaptaciji govorimo, očito slaže, budući da nudi kreativne alternative. Ljeta 1983, u svojoj italijanskoj vikendici, mlađahni Elio (preodlični Timoti Šalame, koji je s razlogom na skrinsejveru vaše sestre/djevojke/mame, kao i na listi nominovanih u kategoriji glavnog glumca) provodi dane bivajući prilično smoren na tri jezika i dva instrumenta. Katalizator radnje jeste dolazak Olivera (Armi Hamer, nikad bolji) akademskog asistenta Eliovog oca profesora, koji uvijek, pa i nehotice zahtjeva pažnju, kao otjelotvorenje arhetipa američke buržoazije i naizgled nepokolebljivog samopouzdanja intelektualne elite. Istovremeno bahat i pristupačan, nedorečen ali nikada samo objekat, Oliver je svojevrsni deus ex machina (naročito ako se deus odnosi na „bog seksa“) – najvažniji faktor u Eliovom seksualnom i emocionalnom sazrijevanju.

Ključan za funkcionisanje filma, Šalame je potpuno prirodan i uvjerljiv kao pametni, nadobudni tinejdžer na rubu odraslosti, potpuno nespreman za neizbježne posljedice sudara ljetnje bajke i stvarnog života koji se isprva samo nazire u tragovima. U pitanju je film izuzetno bogate atmosfere; stilsko bogatstvo narativnog romana iz prvog lica u potpunosti je preneseno na filmski jezik, zahvaljujući režiseru Luki Gvadanjinu i scenaristi Džejms Ajvoriju, koji vizuelno predstavljaju kompleksnu emocionalnu srž materijala, bez manipulativnosti ili pretenzije.

!Kokoška, dok se prisjeća svojih ljeta u Italij…šala mala, nisu se desila. Razmišljamo o svim dobrim filmovima koji će biti ignorisani na dodjeli, uključujući i ovaj, izvor IMDB

Pored  beskompromisne erotičnosti i emocionalne neposrednosti u oslikavanju odnosa dva muškarca, snaga filma je u tome što ne morališe, izvinjava se ili upada u raznorazne puritanske zamke (za razliku od američke javnosti, koja je prije same premijere skoro organizovala medijski linč zbog razlike u godinama likova od čak sedam (7!) godina – jedan ima sedamanest), nego  kroz svog nepouzdanog naratora postavlja univerzalna pitanja: Da li smo zaista ono što smo sebi ili drugima? Kako biti roditelj djetetu koje je drugačije? Šta je moguće birati i kako to utiče na druge? Šta je bolje, reći istinu ili umrijeti? Ako ne odgovorite ni na jedno nakon gledanja, u redu je; uživajte u filmu u kome je sve lijepo, čak i kada izaziva oštre kardiovaskularne bolove.

DA LI SMARA: Uopšte ne, mada traje. Ako pokleknete pred željom da provjerite mejlove i !Kokoškin instagram tokom sporijih dijelova, nećete previše propustiti, ali preporučujemo da izdržite.

ŠANSE: Izuzetno velike u kategoriji najbolji adaptirani scenario, gdje do sada dominira, ali i zbog 89-ogodišnjeg Ajvorija kome je ovo četvrta nominacija, pa bi Akademija srca kamena mogla konačno popustiti. Isto važi i za Rodžera Dikinsa i slučaj Blade Runner 2049 s obzirom na to da je čika Rodžer najstrašnije ispaljen čak trinaest puta. Postoje i u kategoriji najbolje pjesme, ali ne bismo se kladili.

This movie contains a very suggestive scene involving a peach 🍑

A post shared by Electra (@electrasinclair) on

Druže Oldmane, mi ti se kunemo. Preuzeto sa bbc.com.

DARKEST HOUR (Najmračniji čas)  – Britanci će spasiti svet

Iako su ovogodišnje nominacije za Oskara generalno prijatno iznenađenje, neminovno je bilo da se u kategoriji najboljeg filma provuče i poneki Oscar bait. Film Najmračniji čas jedan je od dva filma nominovana u ovoj kategoriji smeštenih u vreme Drugog svetskog rata, konkretno, u vreme povlačenja savezničkih trupa iz Denkerka. Za razliku od Nolanovog filma, o kome će više reči biti za nekoliko redova, Najmračniji čas ne bavi se onima koji su rizikovali svoje živote pri ovom poduhvatu, već čovekom koji je bio indirektno odgovoran za mnoge živote izgubljene u prethodnom ratu, Vinstonom Čerčilom. U filmu pratimo Čerčilov dolazak na mesto premijera Velike Britanije i kako, skoro dva mračna časa kasnije, spasava stotine hiljada vojnika.

U glavnoj ulozi Geri Oldman je neprepoznatljiv i maestralan, savršeno oponašajući kako Čerčilovu gestikulaciju, tako i njegovo prepoznatljivo mumlanje. Nažalost, i pored odlične glume, scenografije, kostima, Najmračniji čas je podbacio u jednom od najvažnijih aspekata. Scenario postaje sve gori kako film odmiče dotičući dno scenom Čerčilove prve vožnje podzemnom železnicom i razgovora sa okupljenim narodom. Da postoji Oskar za najboljeg Tita, !Kokoška bi vrlo glasno agitovala da ga Oldman za ovu scenu dobije, a ovako ćemo se samo zadovoljiti jednim za najbolju mušku ulogu uz nadu da film bude ignorisan u drugim kategorijama (osim eventualno šminke i frizure).

DA LI SMARA: Malo smara, malo transferuje blam, a malo i razbešnjava.

ŠANSE: Šanse za Oskara za glavnu mušku ulogu su velike, naročito što je jedina ozbiljna konkurencija Oldmanu Danijel Dej Luis koji je zlatnu statuetu u istoj kategoriji već tri puta nosio kući. Takođe su velike šanse za Oskara za šminku i frizuru. Kada je najbolji film u pitanju, naše predikcije stoje iza Tri bilborda, a čak je i The Post jači kao Oscar bait od Najmračnijeg časa.

Nije Hari Stajls, ali vrijedi ga upamtiti, izvor IMDB

DUNKIRK – Britanci će spasiti svet 2. deo: Povratak otpisanih(?)

Ove godine, u trci za zlaćanog čika-Oskara, imate priliku da gledate dva filma koja se manje-više nadovezuju jedan na drugi što se priče tiče. Drugi svetski rat, nacisti dolaze, Britanci beže sa kontinenta nazad na ostrvo, ali ne – nemaju dovoljno ratnih brodova! Bez brige, Hrabri Obični Englezi (ne žene, jer fuj, to nije za Nolana) pozvani su od strane gore spomenutog Velikog Vođe Čerčila da svojim izletničkim čamcima prevezu desetine hiljada belih Britanaca nazad kućici toploj, taman na vreme za čaj. I sve vreme brunda Hans Zimerova interpretacija otkucavanja Nolanovog ručnog sata koja nagoveštava da će tempirana bomba da opali, ali to su samo vaši živci na ivici pucanja.

Film je dobar, al’ moglo je to i bolje. Pošto je ovo godina kontraverzi, krenućemo od njih. Nolanu se zamera što je imao hrpu uzbudljivog materijala iz stvarnog sveta, a on se odlučio da ubaci prilično neinteresantnu priču za celinu filma koji se bavi Običnim Englezima koji spasavaju vojnike. Takođe, tokom prave operacije žena je bilo što u brodićima koji su išli da spasavaju, što među vojnim osobljem koje je bivalo spasavano, dok kod Nolana njih nema ni među statistama. Zamera mu se i što prilično etnički šarenu vojsku britanskog Komonvelta igraju klonovi Harija Stajlsa.

DA LI SMARA: Muzika Hansa Zimera će se potruditi da mira nemate tokom gledanja filma. Pa opet, prevrnućete par puta očima, možda bljucnuti od sporadične patetike, ali bar ne toliko kao za Najmračniji čas.

ŠANSE: Dok se vodi ljuta bitka između Oblika vode i Tri bilborda, Dunkirk zapravo ima velike šanse da odnese Oskarčića za najbolji film, zahvaljujući sistemu izbora po rangiranju za ovu kategoriju. Ipak, matoriji i zadrtiji članovi će pre izabrati Oj,  Čerčile, jabuko sa grane kao oskarovskiji film. Što se ostalih nagrada tiče, ima šanse u kategoriji montaža, montaža zvuka i možda muzika zbog Zimera, ali to teško.

Kategorija najbolji (donekle) originalni scenario, fotografije IMDB

GET OUT (Beži!) – Pogodi ko dolazi u The Sunken Place

Koliko nam je ovaj film drag mogli bismo ponovo da pričamo o njemu, ali ovi iz režije nam govore da skratimo priču te ćemo odmah preći na stvar.

Beži! je izašao pre tačno godinu dana, što dovoljno govori o pretenzijama koje je imao za grabljenje nagrada. Međutim, film je ostavio dubok trag među publikom i kritičarima, i zaobići ga bio bi greh (jer bi vas svi ispljuvali posle, što se desilo nagradama za Zlatni globus). Zamerki je malo, kontraverzi još manje, a šansi za osvajanje kipića najmanje.

DA LI SMARA: Nikako!

ŠANSE: Horor-komedija u trci za Oskara – šalite se?! Nekoliko matorih članova se izlanulo da se nije ni potrudilo film da odgleda jer nije dovoljno „oskarovski”, šta više reći! Daniel Kaluja je ionako previše mlad da bi osvojio za najglumca (četrdesete su pravo vreme, pitajte Lea), a Džordanu Pilu je ovo prvenac (boja njegove kože možda bude faktor, ali pravićemo se da je to zbog kratkog režiserskog rezimea). Ono gde film ima najviše šansi je originalni scenario.

Gervig i Pil, u pretjeranom ali slatkom editorijalu za Veniti Fer

LADY BIRD – jesu li isto ljubav i pažnja?

!Kokoškina prijateljica Bubamara je već dobila mjesto na listi najboljih filmova godine, hvalospjeve od većine kritičara  i nakratko bila najbolje ocjenjen film na Rotten Tomatoes. Rediteljski debi indi kraljice Grete Gervig svoju izuzetno uspješnu godinu završava sa pet nominacija za Oskara, što diskusiju pomjera u kontekst trke za najbolji film i apsolutne zasluge u poređenju sa drugim, „ozbiljnijim“ ostvarenjima. To je vjerovatno pogrešan način da se posmatra – Lady Bird zna šta jeste i u okvirima coming of age filma potpuno dominira, što joj je istovremeno najveća snaga i najveća mana. Čvrsto se nalazi u mikrokosmosu američkog tinejdžerskog filma, ali mitologija srednjoškolske društvene hijerarhije je toliko puta dramatizovana da su uspostavljena opštepoznata ali i ograničavajuća pravila njenog funkcionisanja, zbog čega film ponekad zapada  u nepotrebne klišee.

Tipično i za njen dosadašnji rad sa Noom Baumbahom, Gervigova koristi brze rezove i vispren dijalog da oslika kompleksne, disfunkcionalne odnose svojih likova, ali ono što Lady Bird čini toliko voljenom jeste što za protagonistkinju bira mladu djevojku koja je u potpunosti sigurna u sebe, čak i kada to nije u skladu sa realnošću – ona želi da se oslobodi svog nasljeđa, klasnih stega i nametnutih identiteta, odbija da dopusti drugima da je definišu bilo čime, pa čak i datim imenom. Upravo odnos Kristin (uvijek odlična Serša Ronan) i njene mame Marion (do sada kriminalno potcjenjena Lori Metkalf) je najvažniji i najoriginalniji dio filma i ključan za njegov uspjeh uz sjajnu glumu veterana, ali i mladih glumaca u usponu, u kombinaciji sa specifičnim političkim momentom. Lady Bird je osježavajuće ostvarenje u kontekstu nagrada jer nikada ne izgleda kao da na njih pretenduje – to je šarmantno, toplo i iskreno ljubavno pismo Sakramentu, odrastanju i ranim 2000-itim, koje će vas ubjediti da je i dalje potpuno okej da slušate Dave Matthews Band. Ko drugi to može?

DA LI SMARA: Nee, traje samo 94 minuta.

ŠANSE: Postoje u kategorijama najbolje sporedne ženske uloge (borba opstaje na Lori Metkalf i Elison Dženi za Ja, Tonja), kao i najboljeg scenarija kao utješne nagrade. Teško da ima značajne šanse u vodećim kategorijama. Velika je mogućnost i da ode praznih ruku.

Možete naljepiti Lady Bird na uzglavlje ako skinete presimpatične postere iz filma sa oficijelne stranice A24

PHANTOM THREAD (Fantomaska nit– ljubav i moda

I pored poznatog i više puta nominovanog reditelja, kao i glumca trostrukog dobitnika Oskara, Fantomska nit se ovogodišnjoj dodeli ipak nekako prišunjala. Nema tu nikakve socijalno angažovane tematike ili zasnivanja na dramatičnoj istinitoj priči, a ponajmanje praćenja holivudskih šablona, što uostalom od Pola Tomasa Andersona i ne očekujemo. Film govori o modnom kreatoru Renoldsu Vudkoku, zakletom neženji koji upoznaje mladu Almu, svoju novu muzu, a i nešto više od toga. Ako početak filma uspeva da prevari da je u pitanju bezazlena romantična drama, već prvi Renoldsov i Almin sastanak donosi slutnje da njihov odnos nije baš zdrav (ovo je bila igra rečima – pogledajte film da biste je razumeli).

Svoje detaljno konstruisane, neobične glavne likove Pol Tomas Anderson suočava sa izazovima odnosa dvoje ljudi kojima je teško da priznaju koliko su jedno drugom potrebni, a ne zanemaruje ni one oko njih na koje takva veza itekako utiče. Od sjajnih kompozicija Džonija Grinvuda koje, uz scenario, kreiraju vrlo napetu atmosferu kroz ceo film, preko prelepih haljina do kompletno odlične i posvećene glumačke ekipe (naravno da je Danijel Dej Luis morao sašiti ceo komad odeće kako bi razumeo svog lika), Fantomskoj niti je teško bilo šta zameriti.

DA LI SMARA: Potrebno je naoružati se strpljenjem i ne očekivati veliko uzbuđenje, ali isplati se.

ŠANSE: Velike u kategoriji glavne muške uloge, kostima i muzike, ali verovatno će biti zasenjen u glavnim kategorijama.

Ne bi li bilo ironično da Fantomska nit ne osvoji Oskara za najbolje kostime? Preuzeto sa imdb.com.

THE POST (Doušnik)– kako Tanjug javlja…

Znate one dobre filmove o novinarima koji rade svoj posao i otkrivaju bitne i potresne priče, poput Svi predsednikovi ljudi, Pod lupom pa i Zodijak, što da ne? E, Doušnik nije dobar novinarski film. Kako je afera o Votergejtu zasenila aferu oko Pentagonskih papira nije nam jasno, ali ovaj film zaseniti druge ne može, pravio ga Spilberg ili ne. Ne pomažu mu ni Henks, ni Stripova. Nakon patetičnog Mosta špijuna, dobijamo još patetičniji film u Doušniku, snimljenom u rekordnom roku u sred drugih režiseovih projekata, samo da bi bio aktuelan u trenutnoj političkoj klimi. Ne štima. Ako čujemo još jedan nadahnuti govor o američkim vrednostima iz Henksovih usta iščupaćemo sebi uši!

Film se inače bavi objavom spomenutih Pentagonskih papira koji su pali u ruke redakciji Washington Post-a, a zaplet se vodi oko toga da li će Post snositi zakonske posledice za to. Mali deo filma se odnosi na samu nabavku papira (hvala ti Bobe Odenkirče!) a ostatak na objaviti ili ne, što se svodi na krupne kadrove neodlučnog lica Meril Strip i Henksa koji joj govori: „Ali ovo je Amerika i mi moramo”. Ozbiljno, to je film, izvinite na spojlerima.

DA LI SMARA: Agonija koja je predugo trajala.

ŠANSE: Bilo koje druge godine bili bismo sigurni u prođu Spilberga i Kompanije, ali ne i ove. Možda su svi oni automatski nominovani zbog statusa u branši, ali neka nova krv je došla u Akademiju i oni bi glasali za drugačije priče. Koliko će matorana da glasa za Doušnika ne znamo, ali kritičari ne daju šanse za osvajanje i jednog Oskara. Pravda!

Tale as old as time, song as old as rhyme… a da, to je drugo. Pardon. izvor IMBD

THE SHAPE OF WATER (Oblik vode) – neodoljiva samo(za)dovoljnost forme

Činjenica da je novi film !Kokoški dragog Giljerma del Tora dobio nominacije u čak 13 kategorija, uključujući i sve vodeće, ne iznenađuje ako znate šta Akademija voli da nagrađuje. Bajkoviti Oblik vode je suštinski dosta sličan Holivudu – neumorno zahtjeva  formalno predstavljanje svih manjina i prividnu raznovrsnost, koja je u konačnici sama sebi svrha budući da nikada nije razrađena niti potpuna iskorišćeno kao tema. Govorimo o nadasve prijatnom filmu –  predivno snimljenom, dobro odglumljenom i režiranom sa odličnom muzikom (sjajni Aleksandr Despla), o filmu koji je vjerovatno imao i dobru namjeru, ali ne uvijek i realizaciju.

Del Toro ne baš suptilno tematizuje drugost u svim njenim pojavnim oblicima, koristeći se obiljem aluzija na stari Holivud, bajke, horor filmove i smještajući radnju u istorijski kontekst Hladnog rata. U Obliku vode svi su baš ono što mislite, a tako se i ponašaju; bliže stereotipu nego arhetipu, dramaturškim odlukama spriječeni da ikada budu više ili manje od onoga kako ih njihov manjinski status ili društvena deprivilegovanost definišu. Ovo ga čini idealnim za potrebe Akademije koja teži banalizovanoj, minimalnoj raznovrsnosti kako bi istovremeno čestitala sebi i izbjegla teške diskusije, priznavanje odgovornosti ili suštinsko ugrožavanje statusa quo na kome opstaje.

DA LI SMARA: Ne može se reći da smara – ugodan, ali predvidljiv. Ljepotica i zvijer sa čovjekom-ribom, La La Lend bez songova, ambicije i Rajana Gozlinga.

ŠANSE: Prašina se podigla nominacijom Oblika u kategoriji najboljeg originalnog scenarija uprkos debelim sličnostima sa postojećim kratkim filmom i romanom, te optužbama za plagiranje pozorišnog komada. Uprkos tome, i iz već pomenutih razloga, ima realno ogromne šanse da pokupi kipić za film ili režiju, a po nekim kladioničarima i oba. Dobro se drži i u kategorijama za originalnu muziku, scenografiju i montažu, a po nekima i fotografiju – nedopustivo pored živog Dikinsa.

Tri bilborda ispred !Kokoškine redakcije, na njima piše „Shape of Water”, „ne treba da pobjedi” i „izvini Giljermo <3”, izvor IMDB

THREE BILLBOARDS OUTSIDE EBBING, MISSOURI (Tri bilborda ispred Ebinga u Misuriju– brutalna razornost gneva

Ko o čemu, !Kokoška o Martinu Mekdoni. Za slučaj da ste nekako uspeli da dosad ne čujete za njegov novi film, Tri bilborda ispred Ebinga u Misuriju, evo kratkog sinopsisa: nakon što joj je ćerka silovana i ubijena, majka koja je besna na nedostatak napretka u istrazi o ovom zločinu odlučuje da se policiji obrati porukama koje postavlja na, pogađate, tri bilborda. Ono što sledi je mučni tihi rat između nje i ne samo policije, već i maltene celog Ebinga.

Ovo ostvarenje je Mekdonin najozbiljniji film dosad, mada mu, što je za ovog reditelja i scenaristu karakteristično, ne manjka humora. Pored odličnog scenarija, njegov najjači adut su glumci, naročito fenomenalna Franses Mekdormand (za koju je glavna uloga i pisana) i Sem Rokvel u verovatno najzahtevnijoj ulozi koju je dosad imao. Upravo zbog te njegove uloge rasističkog policajca koji se na kraju „iskupljuje” i ovaj film prati kontroverza, jer se između ostalog bavi i rasizmom, ali opet je to iz ugla belaca, pa će biti teško za članove Akademije da razluče šta je u ovom slučaju politički najkorektnija opcija za glasanje za najbolji film.

DA LI SMARA: Nimalo!

ŠANSE: Prilično smo sigurni da je Franses Mekdormand zagarantovan Oskar za glavnu žensku ulogu, a Semu Rokvelu za sporednu mušku, a postoje i velike šanse u kategoriji najboljeg filma. Što se tiče scenarija, konkurencija je zaista ozbiljna, pa se tu ne bismo kladili. Muzika Katera Burvela je takođe odlična, ali Despla je ipak miljenik Akademije.

BRZA RUNDA – ostalo:

Nominovani u kategoriji “Najbolji dugometražni animirani film”, izvor slika IMDB

PIXAR i prijatelji

Gore spomenuti filmovi dominiraju u većini kategorija, ali šta je sa ostatkom, pitate se? Što se animiranih filmova tiče, ove godine uvedena je novina pri odabiru nominovanih, te sada svih 7000 članova Akademije može predložiti svog favorita; praksa koja se do sada koristila samo pri odabiru nominovanih za najbolji film. Ovo je jedino objašnjenje koje vam možemo ponuditi kao razlog nominovanja Ferdinanda i Malog šefa. Najveće šanse za nagradu ima Koko, jer Pixar, i nama omiljeni S ljubavlju, Vinsent, animirani film o poslednjim danima života Vinsenta Van Goga, i ljudima oko njega, ručno slikan u stilu njegovih slika. U kategoriji kratki animirani film Pixar opet dominira sa LOU, ali mi navijamo za 30-sekundni film Negative Space. Interesantno je da je u ovoj kategoriji nominovan i košarkaš Kobi Brajant, čiji govor na oproštajnoj utakmici biva pretočen u animirani film Dear Basketball.

Nominovani u kategoriji „Najbolji strani film”, izvor fotografija IMDB

Oskar sa druge planete

Ponuđeni filmovi u kategoriji strani film često budu kvalitetniji nego oni u glavnim kategorijama, ali naprosto previše titlovani da bi se članovi uopšte trudili da ih gledaju, pa na kraju pobjedi najveća šansa za politički stejtment. Ostavljamo prostor za neke promjene, budući da je ovo prvi put da se Akademija dosjetila da članovima pošalje i filmove iz ove kategorije na razmatranje (šta su do sada radili?). Tako, iznenađenje je što In the Fade sa Dajen Kruger prvi put na njemačkom nije pokupio nominaciju, dok se nismo baš šokirali što norveška Thelma nije zainteresovala Akademiju koliko i nas.

Ponuda uključuje odlični, za pobjedu previše bizarni, ali topli i neobični dobitnik Zlatnog medvjeda On Body and Soul iz Mađarske (koji možete pogledati i na Netflixu), ruski Loveless koji je jako prikladno imenovan – težak kao crna zemlja i hladniji od moskovske zime, te libanski The Insult – upečatljiva sudska drama u ulozi obaveznog bliskoistočnog kandidata. Sa najviše pobjeda u trku ulaze kanski šampion The Square švedskog režisera Rubena Ostlunda – načisto spaljena, skandinavski duhovita satira modernog doba kroz prizmu savremene umjetnosti i, čileanski A Fantastic Woman – jako lijep film o transrodnoj ženi pogođenoj gubitkom voljene osobe, koji nosi emocionalni uticaj bez manipulativnosti, ali ponekad biva pomalo predvidljiv. Sudeći prema nagradama, The Square jasno vodi, ali čini se da bi mogao biti ovogodišnja Toni Erdmann film koji je pomeo sve drugo, ali je za Oskara bio previše evropski i dugačak (2 i po sata, mashallah!). U tom slučaju, tipujemo na A Fantastic Woman, ako trenutna drama iz stvarnog života vezana za zabranu libanskog kandidata u rodnoj zemlji ne eskalira dovoljno da bude razriješena pobjedom, kao u slučaju Trgovačkog putnika iz 2017.

The Square Rubena Ostlunda, izvor http://www.filmfesthamburg.de

Ona kategorija koju Akademija takođe ne gleda

Tesno je i u kategoriji za dokumentarne filmove. Svaki priča interesantnu priču, samo je pitanje koja od njih je najbitnija za američke filmske akademce. Poslednji ljudi u Alepu, koje je naša publika mogla pogledati na BELDOCS-u 2017 je favorit, zajedno sa vedrim i emotivnim francuskim dokumentarcem Faces Places, ali priče o ruskom doping skandalu, bankarskim peripetijama posle kraha iz 2008. i transrodnoj crnkinji koja želi da otkrije ko je ubio njenog brata (nešto kao Tri bilborda, samo bez tri bilborda) mogu biti bliža američkim glasačkim srcima. Jer Akademija je tako „#woke”. Što se kratkih dokumentaraca tiče, najveće šanse daju se filmu Heroin(e), o opioidskoj krizi u SAD-u i ženama koje se bore da je reše.

Nominovani za najbolju fotografiju (po prvi put uključuju i ženu – Rejčel Morison za “Madbaund”), izvor fotografija IMBD

Utjeha za gubitnike u vodećim kategorijama

Opskurne tehničke nagrade bi nekako ovako bile raspoređene: šanse u kategoriji miks zvuka imaju zapostavljeni Baby Driver i zasluženo Dunkirk, koji je favorit i za osvajanje montaža zvuka; scenografija za Oblik vode ili Blade Runner 2049, koji pak ima šanse da osvoji i nagradu za najbolje vizualne efekte.  Što se muzike tiče tu niko ništa ne zna. Dežurni kompozitor je tu: Džon Vilijams po ko zna koji put prežvakava temu Zvezdanih ratova i automatski biva nominovan (pozdravio ga drug Spilberg), ali ovog puta glavna konkurencija su mu Džoni Grinvud za Fantomsku nit i Aleksandr Despla za Oblik vode. Još neizvesnije je u kategoriji za najbolju pesmu – tu se prognozeri ne mogu odlučiti, svaka pesma ima jednake šanse.

STUB SRAMA – grehovi Akademije 2018. edišn

!Kokoškino napaćeno srce, godinama šutirano od strane Akademije kuca i za neka nepravedno zapostavljena ostvarenja. Ja, Tonja je odličan film o životu klizačice Tonje Harding, ima nominacije za glavnu žensku (jako dobra Margo Robi) i sporednu žensku ulogu koju Alison Dženi skoro sigurno uzima, ali izostaje iz kategorije najboljeg filma gde zaslužuje da se nađe umesto Najmračnijeg časa ili pak Doušnika. Sličnu tragičnu sudbinu doživeo je i Mudbound, film o veteranima iz Drugog svetskog rata, crncu i belcu, koji se vraćaju u rodni Misisipi i svaki na svoj način preživljava. Film je pre svega odlično odglumljen i skidamo kapu Meri Dž. Blajdž nominovanoj za sporednu žensku ulogu, ali je prava šteta što se nije našao u kategopriji najboljeg filma. The Florida Project dobio je samo nominaciju za sporednu mušku ulogu Vilema Defoa, koji jedini parira Rokvelu u toj kategoriji, ali ovaj interesantan film o detetu koje odrasta u siromaštvu tik pored Diznivorlda definitivno zaslužuje više. Ipak, previše je on „alternativan” za konzervativne matorce Akademije.

The Florida Project, Šona Bejkera, izvor IndieWire

Što se tiče filmova koji su bile previše neoskarovski da bi bilo šta postigli, izdvajamo već pominjani Good Time, zatim sjajni rediteljski debi Kogonade ColumbusThe Meyerowitz Stories u kome Noa Baumbah pravi dobru porodičnu dramediju sa Benom Stilerom i Adamom Sendlerom (nije šala), A Ghost Story Dejvida Loverija koji je trebao biti u igri za makar tehničke nagrade, te novi triler Lin Remzi You Were Never Really Here sa Hoakinom Finiksom. Čudo je i izostanak francuskog 120 Beats per Minute iz strane kategorije, a pominjemo i tradicionalnu ispalu uvek dobrog Džejka Džilenhala koga Akademija hejtuje i kada glumi u istinitim pričama. Valjda ostane neka neiskorišćena istorijska ličnost i za njega kada prebaci četrdesetu, drugačije od kipića ništa. Osim, ako ovogodišnja dodela ne signalizuje da je Oscar-bait pred sporom i bolnom smrću? Možemo se nadati.

Ovogodišnja dodjela održaće se u noći između 4. i 5. marta 2018. Nakon što se podsjetite kako Akademija glasa i zašto je to sranje, spisak nominovanih i službeni listić potražite ovde. !Kokoška obavezno ispunjava svoj, izazivamo vas da pogodite više!

!FotošopKokoška, opet udara, držimo vas na oku Akademijo! Grafička rješenja: Tamara Tica

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *