„Moramo da razgovaramo o Kevinu”, Lajonel Šrajver

Preporuka „Vodiča kroz krvoločnost”: knjiga koja će one koji žele decu naterati da dobro promisle. Uznemiravajuća strana roditeljstva snažno je predstavljena u delu koje je podjednako bitno i deset godina nakon prvog izdanja.

Iako sam van svoje domaće rubrike i Uznemiravanja, i dalje sam na svom terenu jer „Moramo da razgovaramo o Kevinu” je knjiga koja istinski pripada Uznemiravanjima. Iako je fikcija, sa razlogom sam je preporučila prošli put u tekstu o školskim masakrima jer je napisana na brutalno realan način.

Slika preuzeta sa http://www.laguna.rs/

Slika preuzeta sa sajta izdavača

Knjiga je sasatavljena od pisama Eve Kačadurijan njenom mužu, odnosno stvari vidimo iz njenog ugla. U tim pismima opisuje svakodnevnicu nakon „incidenta”, ali se i osvrće na prošlost, doba još od kad je upoznala Frenklina, muža, i pre nego što je dobila Kevina. Glavni obrt radnje saznajemo već pri početku: Evin maloletni sin Kevin je u popravnom domu, a spomenuti „incident” je masakr koji je on počinio u svojoj srednjoj školi. Mediji, roditelji žrtava, Eva – svi se kroz knjigu pitaju zašto, pokušavajući da objasne takvo ponašanje na bilo koji način: biologijom, odrastanjem, psihološki, traumatski. Lajonel Šrajver sjajno postavlja pitanje da li tu zaista postoji nešto sa čime se čovek rađa ili je to posledica odrastanja i vaspitanja, ili, ipak, mešavina oba.

Mi čitamo o užasavajućim scenama koje je Kevin priređivao još kao dete, ali i o Evinoj sumnji u svoj sina i u svoju ljubav prema njemu. Knjiga nam takođe prikazuje sliku masakra iz drugačijeg ugla, iz ugla majke predatora, sve vreme se osvrćući silnu krivicu koju Eva oseća, koliko povodom dela svog sina, toliko i povodom svojih dela. Verovatno ne postoji lik sa kojim ćete se povezati ili ga voleti – svaki je zločinac na svoj način, svi su donekle antipatični. Moguće je uhvatiti sebe u pitanju „A da li ja zaista želim decu?” ili u pitanjima koje je Eva sebi prekasno postavila: „Šta ako mi dete postane (masovni/serijski) ubica?” i „Šta ako ne uspem da volim sopstveno dete?”

Povodom knjige ima i kritika i pohvala. Svakako je privukla dosta pažnje, pa je snimljen i film sa Tildom Svinton i Ezrom Milerom u glavnim ulogama koje su jezivo dobro odigrali. Čak iako jeste pomalo psihološka tortura, ne može se reći da nije vredno toga jer se Šrajverova pri pisanju knjige definitivno posvetila istraživanju i uspela da načini jako kvalitetno delo o modernom svetu i modernim problemima. Pri tome knjiga tera ljude da postave sebi još više pitanja o ovoj itekako uznemirujućoj temi, ali, ipak, uspeva da nam donekle i ponudi odgovore. Koje odgovore? Pročitajte knjigu, saznaćete.

Izdavač: Laguna

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *