Kako će Rodžer Voters spaliti Arenu

Sutra u Kombank Areni, sa početkom u 19:30h, Rodžer Voters će napraviti omanji požar, a mi ćemo na tome biti zahvalni.

Odavno se dalo primetiti da redakcija !Kokoške gaji nepatvorenu ljubav prema grupi Pink Floyd. Iako je grupa odavno prestala da postoji, njen mozak operacije, Rodžer Voters, nastavlja da (bukvalno) žari i pali svetom sa velikom turnejom The Wall Live koja, samo par dana pre njegovog sedamdesetog rođendana, stiže i u Beograd.

RW_TOUR_2010___IMG_0247

Većina se pod stare dane zanima šahom ili pecanjem. Rodžer Voters pravi spektakle. Skidamo mu kapu. Preuzeto sa mlk.com

Zid nije samo koncert; Zid je scenski, vizuelni i muzički performans sa snažnom ličnom i političkom porukom. Muzički doživljaj upotpunjuje najveći scenski spektakl na svetu: u Areni će biti postavljene dve ogromne pokretne bine, razdvojene legendarnim zidom čija je dužina 72, a visina 11 metara; izgrađen je od 450 kartonskih cigala, i da, biće srušen pre nego što se fešta završi. Ništa manje megalomanska nije ni pirotehnika, gigantske lutke na naduvavanje koje prikazuju likove standardni su deo nastupa, a prava poslastica je i mali avion koji se obrušava na scenu malo posle početka.

Izvorna The Wall turneja iz osamdesetih bila je toliko glomazna da je, uprkos ogromnoj popularnosti, bendu donela finansijske gubitke. Savremena tehnologija ne samo da joj je omogućila isplativost, već i šansu da postane još veći. 

„Učitelj“, dražesna pojava prisutna u ovoj formi još od osamdesetih. Preuzeto sa Pinkfloydonline.

„Učitelj“, dražesna pojava prisutna u ovoj formi još od osamdesetih. Preuzeto sa Pinkfloydonline.

Izvorno, Zid je i kao album, i kao performans govorio o ličnom otuđenju, inspirisan ispraznim životom rok-zvezde. U sadašnjoj formi, daleko veći akcenat je stavljen na poruke koje su ranije bile u senci: anti-ratne, anti-autoritarne i anti-totalitarističke. Priča kritikuje sistem koji dovodi do nasilja i indoktrinacije, dotičući se svih njegovih institucija: škole, vojske, politike. Glavni junak prolazi put od odbačenog i zbunjenog klinca čiji je otac izgubio život u Drugom svetskom ratu, preko usamljene rok-zvezde, do fašističkog diktatora.

Godine 2010., kada je turneja otpočinjala, Voters je upitan zašto se vraća izvođenju muzike koju je pisao osamdesetih, i izjavio je:

RW_TOUR_2010___636-16SEP10-038

Preuzeto sa mlk.com

„Pre trideset godina, kada sam napisao Zid, bio sam uplašeni mladić (…) Trebalo mi je mnogo vremena da prevaziđem svoje strahove. U međuvremenu mi je palo na pamet da priča o mom strahu i gubicima, uz neizbežne posledice podsmeha, srama i kazne, zapravo može biti alegorija za šire probleme: nacionalizam, rasizam, seksizam, religiju, štagod! Sve te probleme i -izme pokreću isti strahovi koji su pokretali moju mladost. (…) Verujem da imamo šansu da makar stremimo ka nečemu boljem od „čovek je čoveku vuk“ ritualnog pokolja koji je naš trenutni odgovor na institucionalizovan strah jednih od drugih. Osećam da je moja odgovornost kao čoveka i umetnika da iskažem svoj, makar i oprezan, optimizam, i da ohrabrim druge da učine isto.“

Album The Wall biće izveden u celosti, u dva bloka od po 60 minuta, sa pauzom od 25 minuta. Biće mu pridodate i numere „What Shall We Do Now?“ i „The Last Few Bricks”, koje izostaju sa izvornog studijskog albuma, ali su bile izvođene i na turnejama 1980-1981; kao dodatak legendarnoj „Another Brick In The Wall pt. 2“ sviraće se i akustična pesma posvećena ubistvu Žan-Šarla de Menezesa 2006.

RW_TOUR_2010___IMG_7272

Preuzeto sa mlk.com

Na YouTube-u se da naći promotivni video, u kome šou prezentuju njegovi stvaraoci. U prvom minutu klipa se blaženi rokenrol matorci zločesto smejulje na pomisao da je spektakl izvorno bio zamišljen za izvođenje u zatvorenom prostoru; potom, hvale akustiku otvorenog neba – The Wall Live turneja namenjena je, pre svega, stadionima. Podsetićemo se ovde da se u vrline Kombank Arene ubraja i simpatičan krov, te ćemo se ponadati da protivpožarne mere i relativna skučenost neće mnogo uticati na sve ono što spektakl ima da ponudi.

Kao dodatan bonus, Voters voli da, gde god otišao, za izvođenje horskog dela famozne „Another Brick in the Wall pt. 2” uposli lokalne klince. U Beogradu, ta čast je dopala deci iz Prihvatilišta – srdačno im želimo sreću i uživanje.

Preuzeto sa mlk.com

Preuzeto sa mlk.com

!Kokoška nežno umoljava publiku da ne očekuje da čuje Pink Floyd: odsustvo virtuoznog Dejvida Gilmura i rahmetli Ričarda Rajta svakako čini zvuk različitim od albuma i grupnih izvođenja u srećnije dane. Međutim, dosadašnji utisci publike i kritike potvrđuju da Rodžer Voters i 11 fenomenalnih muzičara nisu ni po čemu manjkava muzička postava; ako na to dodamo čuvenu Votersovu megalomaniju, te umeće priređivanja gargantuanskih scenskih doživljaja, sumnjamo da će iko biti razočaran.

„Kada dođete na koncert, ne vadite vaše mobilne telefone, ugasite ih i uživajte. The Wall Live je vrhunska produkcija koja prevazilazi sve do sada viđeno. To je koncert, predstava, film, putovanje kroz vreme, vizuelno i muzičko iskustvo, događaj koji se ne može opisati već se mora doživeti“, poručuje se domaćoj publici.

Zbilja, narode – ne mlatite telefonima u vazduhu. Iritantno je, a snimci će vam ionako biti prejadni.

Zbog svega ovoga, čini se da čak i ako niste voljni da se sutra znojite u Kombank Areni, !Kokoška srdačno preporuuje da se upoznate sa ovim remek-delom tako što ćete makar poletno torentovati  investirati u snimak.

Svi ostali cenitelji dobre muzike i divljih spektakala – vidimo se!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *