Juta – gde januarsko sunce pleše

Filmski festival u senci Oskara, sa filmovima u senci Holivuda. Predstavljamo vam Sandens, najveći festival nezavisnog filma na severnoameričkom tlu! Čitajte dalje, da vidite koje to filmove nećete naći u naizgled neiscrpnom moru torenta najmanje naredne dve godine (a možda i nikad), ali uz malo podrške Fortune postoji šansa da ih ulovite na nekom od domaćih festivala.

Osnovan je davne ’78. kao Juta/SAD filmski festival, da bi trinaest godina kasnije, tek ušavši u tinejdžersko doba, rešio da mu ime ne pristaje i da bi bilo sasvim odgovarajuće promeniti ga u – Sandens. I to ne zato što u Juti januarsko sunce stvarno pleše, zapravo ga ima tek toliko da sve zvezde i zvezdice šetaju sunčane naočare jedino iz „ja sam ovde incognito” razloga. Kad legendarni Robert Redford osnuje festival, onda valjda ima i pravo da mu promeni ime u svog lika iz Buč Kasidi i Sandens Kid (1969). I tako Sandens, odmetnik divljeg zapada postade Sandens, filmski festival.

Nosite sunčane naočare kako vam sneg ne bi upadao u uči! Preuzeto sa www.sundance.org

Nosite sunčane naočare kako vam sneg ne bi upadao u uči!
Preuzeto sa www.sundance.org

Ovogodišnji Sandens odžan je od 21-31. januara u Park Sitiju i Solt Lejk Sitiju (oba u Juti – gde januarska temperatura ne prelazi nulu), a filmovi su prikazani u 14 selekcija, od čega je 5 takmičarskih. Iako je isprva festival prikazivao isključivo američke nezavisne filmove, već godinama postoji Svetska selekcija igranih filmova, čije je srce dovoljno veliko za ceo svet, pa i za Srbiju! Da, da, i mi konja za trku imamo! Među 12 neameričkih igranih filmova našao se i rediteljski prvenac Mirjane Karanović – Dobra žena (2016). Film nije bio među nagrađenima, tako da Mirjanu nećemo gledati na skupštinskom balkonu, ali njen film (i nju u glavnoj ulozi, uz Hristinu Popović, Borisa Isakovića, Jasnu Đuričić i druge) možete pogledati na predstojećem beogradskom Festu. No, i sam izbor u selekciju je veliki uspeh i !Kokoška na tome čestita: kokoda! Na ovom mestu valjano bi bilo prisetiti se i srpske Sandens istorije: 2014. boje Srbije u dalekoj Americi branili su Neposlušni, dugometražni debi Mine Đukić, a godinu dana ranije svetsku premijeru u Juti imali su Krugovi Srdana Golubovića.

Glavnu nagradu žirija u selekciji Svetskih igranih filmova ove godine odnela je izraelska drama Sand Storm u režiji debitantkinje Elite Zekser. Nagradu za najbolju režiju pokupio je Belgijanac Feliks van Groningen, za svoj peti film, Belgica. Najbolje su glumili Manolo Kruz i Viki Hernandez, i to sina i majku u kolumbijskom filmu Between Sea and Land, kome je pripala i nagrada publike za najbolji film. U trci za najbolji scenario, pobedu je odneo argentinsko-urugvajski Mi amiga del parque. Specijalna nagrada žirija za jedinstven izgled i dizajn dodeljena je The Lure, filmu o krvoločnim sirenama u doba komunističke Poljske (zvuči kao jedan potpuno jedinstven dizajn).

curkidancingu

Primetite jedinstven dizajn kupatila u The Lure! Preuzeto sa www.sundance.org

Osim što prati svetsku scenu nezavisnog igranog filma, Sandens voli i dokumentarce: ovogodišnja pobednica je Sonita, priča o reperki u konzervativnom Iranu, čija muzika provocira ističući nepravdu, strah i seksizam kroz koji prolaze žene Irana.

Sandens ne zaboravlja svoje korene i podržava svoju domaću nezavisnu scenu. Upravo su na ovom festivalu mnogi vaši i naši omiljeni filmovi imali svoje premijere, a njihovi reditelji proboje međ „opasne likove”: Kventin Tarantino sa Uličnim psima (1992); Pol Tomas Anderson sa kratkim filmom Cigarete i kafa (1993) (kasnije: Magnolija (1999), Biće krvi (2007), Inherent Vice (2014)); Daren Aronofski sa Pi(π) (1998) (kasnije: Rekvijem za snove (2000), Crni Labud (2010)). Izgleda da je u Americi i dalje aktuelna tema ropstva, jer je ove godine pobednik selekcije Američkog igranog filma The Birth of the Nation – baziran na istinitim događajima iz života Neta Tarnera, čoveka koji je poveo najuspešniju pobunu roblja u američkoj istoriji.

Najbolji američki dokumentarac je, kako se priča, bolno smešna priča o političkom krahu epohalnih razmera – Weiner, nazvan po svom glavnom heroju, ili antiheroju, Entoniju Vajneru, pretendentnu na gradonačelničko mesto Njujorka (što je završilo ekspresnom sublimacijom njegovih pretenzija u puste snove). Netrivijalna trivija: U epizodi Any Given Sundance, Lisa Simpson šalje dokumentarac o svojoj porodici za takmičarski program festivala. Da su se iste godine našli u konkurenciji, Lisa bi sigurno pobedila ovog Vajnera. Ako ne na Sandensu, onda bar na izborima za gradonačelnika!

Sonita ućutkuje Vajnera! Preuzeto sa www.sundance.com

Sonita ućutkuje Vajnera!
Preuzeto sa www.sundance.org

fever

Sandens je ponekad i darežljiv, ali verujte samo ponekad!!! Preostala takmičarska selekcija – selekcija kratkih filmova – nakon završetka festivala biva objavljena na zvaničnom YouTube kanalu Sandensa. Za najbolji ove godine, proglašen je Thunder Road, kome u opisu filma stoji „poručnik Arno voleo je svoju majku”. Poručnik Arno u perfektu, a vi u prezentu – volite svoje majke! I očeve! I sve oko sebe, sad će još malo 14. februar!

Možete možda voleti i nekog ko u džepu ima par hiljada dolara viška da vam kupi kartu za Sandens. Dobro ste pročitali: par. hiljada. dolara. za. kartu. I ne, ta karta ne uključuje avionski prevoz na direktnoj liniji Beograd – Juta, smeštaj u Burj Al Arabu, predratni chardonnay i rezervni par sunčanih naočari (setite se, potrebne su vam). To je samo propusnica za projekcije i propratni program festivala, čija se cena kreće između 5 i 6 hiljada dolara. Dakle, gde je ona Fortuna što nam ove filmove donosi na domaće festivale?

U iščekivanju Fortunine naklonjenosti, !Kokoška navija za četvrtu sreću (kad nas već treća-sreća izdade ove godine) i konačni trijumf srpskog filma na Sandensu 2017!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *