Filmski festival u senci Oskara, sa filmovima u senci Holivuda. Predstavljamo vam Sandens, najveći festival nezavisnog filma na severnoameričkom tlu! Čitajte dalje, da vidite koje to filmove nećete naći u naizgled neiscrpnom moru torenta najmanje naredne dve godine (a možda i nikad), ali uz malo podrške Fortune postoji šansa da ih ulovite na nekom od domaćih festivala.
Osnovan je davne ’78. kao Juta/SAD filmski festival, da bi trinaest godina kasnije, tek ušavši u tinejdžersko doba, rešio da mu ime ne pristaje i da bi bilo sasvim odgovarajuće promeniti ga u – Sandens. I to ne zato što u Juti januarsko sunce stvarno pleše, zapravo ga ima tek toliko da sve zvezde i zvezdice šetaju sunčane naočare jedino iz „ja sam ovde incognito” razloga. Kad legendarni Robert Redford osnuje festival, onda valjda ima i pravo da mu promeni ime u svog lika iz Buč Kasidi i Sandens Kid (1969). I tako Sandens, odmetnik divljeg zapada postade Sandens, filmski festival.
Ovogodišnji Sandens odžan je od 21-31. januara u Park Sitiju i Solt Lejk Sitiju (oba u Juti – gde januarska temperatura ne prelazi nulu), a filmovi su prikazani u 14 selekcija, od čega je 5 takmičarskih. Iako je isprva festival prikazivao isključivo američke nezavisne filmove, već godinama postoji Svetska selekcija igranih filmova, čije je srce dovoljno veliko za ceo svet, pa i za Srbiju! Da, da, i mi konja za trku imamo! Među 12 neameričkih igranih filmova našao se i rediteljski prvenac Mirjane Karanović – Dobra žena (2016). Film nije bio među nagrađenima, tako da Mirjanu nećemo gledati na skupštinskom balkonu, ali njen film (i nju u glavnoj ulozi, uz Hristinu Popović, Borisa Isakovića, Jasnu Đuričić i druge) možete pogledati na predstojećem beogradskom Festu. No, i sam izbor u selekciju je veliki uspeh i !Kokoška na tome čestita: kokoda! Na ovom mestu valjano bi bilo prisetiti se i srpske Sandens istorije: 2014. boje Srbije u dalekoj Americi branili su Neposlušni, dugometražni debi Mine Đukić, a godinu dana ranije svetsku premijeru u Juti imali su Krugovi Srdana Golubovića.
Glavnu nagradu žirija u selekciji Svetskih igranih filmova ove godine odnela je izraelska drama Sand Storm u režiji debitantkinje Elite Zekser. Nagradu za najbolju režiju pokupio je Belgijanac Feliks van Groningen, za svoj peti film, Belgica. Najbolje su glumili Manolo Kruz i Viki Hernandez, i to sina i majku u kolumbijskom filmu Between Sea and Land, kome je pripala i nagrada publike za najbolji film. U trci za najbolji scenario, pobedu je odneo argentinsko-urugvajski Mi amiga del parque. Specijalna nagrada žirija za jedinstven izgled i dizajn dodeljena je The Lure, filmu o krvoločnim sirenama u doba komunističke Poljske (zvuči kao jedan potpuno jedinstven dizajn).
Osim što prati svetsku scenu nezavisnog igranog filma, Sandens voli i dokumentarce: ovogodišnja pobednica je Sonita, priča o reperki u konzervativnom Iranu, čija muzika provocira ističući nepravdu, strah i seksizam kroz koji prolaze žene Irana.
Sandens ne zaboravlja svoje korene i podržava svoju domaću nezavisnu scenu. Upravo su na ovom festivalu mnogi vaši i naši omiljeni filmovi imali svoje premijere, a njihovi reditelji proboje međ „opasne likove”: Kventin Tarantino sa Uličnim psima (1992); Pol Tomas Anderson sa kratkim filmom Cigarete i kafa (1993) (kasnije: Magnolija (1999), Biće krvi (2007), Inherent Vice (2014)); Daren Aronofski sa Pi(π) (1998) (kasnije: Rekvijem za snove (2000), Crni Labud (2010)). Izgleda da je u Americi i dalje aktuelna tema ropstva, jer je ove godine pobednik selekcije Američkog igranog filma – The Birth of the Nation – baziran na istinitim događajima iz života Neta Tarnera, čoveka koji je poveo najuspešniju pobunu roblja u američkoj istoriji.
Najbolji američki dokumentarac je, kako se priča, bolno smešna priča o političkom krahu epohalnih razmera – Weiner, nazvan po svom glavnom heroju, ili antiheroju, Entoniju Vajneru, pretendentnu na gradonačelničko mesto Njujorka (što je završilo ekspresnom sublimacijom njegovih pretenzija u puste snove). Netrivijalna trivija: U epizodi Any Given Sundance, Lisa Simpson šalje dokumentarac o svojoj porodici za takmičarski program festivala. Da su se iste godine našli u konkurenciji, Lisa bi sigurno pobedila ovog Vajnera. Ako ne na Sandensu, onda bar na izborima za gradonačelnika!
Sandens je ponekad i darežljiv, ali verujte samo ponekad!!! Preostala takmičarska selekcija – selekcija kratkih filmova – nakon završetka festivala biva objavljena na zvaničnom YouTube kanalu Sandensa. Za najbolji ove godine, proglašen je Thunder Road, kome u opisu filma stoji „poručnik Arno voleo je svoju majku”. Poručnik Arno u perfektu, a vi u prezentu – volite svoje majke! I očeve! I sve oko sebe, sad će još malo 14. februar!
Možete možda voleti i nekog ko u džepu ima par hiljada dolara viška da vam kupi kartu za Sandens. Dobro ste pročitali: par. hiljada. dolara. za. kartu. I ne, ta karta ne uključuje avionski prevoz na direktnoj liniji Beograd – Juta, smeštaj u Burj Al Arabu, predratni chardonnay i rezervni par sunčanih naočari (setite se, potrebne su vam). To je samo propusnica za projekcije i propratni program festivala, čija se cena kreće između 5 i 6 hiljada dolara. Dakle, gde je ona Fortuna što nam ove filmove donosi na domaće festivale?
U iščekivanju Fortunine naklonjenosti, !Kokoška navija za četvrtu sreću (kad nas već treća-sreća izdade ove godine) i konačni trijumf srpskog filma na Sandensu 2017!