Joy Division: epilepsija, depresija i govna sa (ne)srećnim krajem

Umiruća zvezda zvana Ijan Kurtis definisala je post-punk pokret svojim životom i muzičkim stvaralaštvom. I uradila je to za samo 23 godine života. Ko je bio Sveti Velikomučenik post-punka Ijan Kurtis? Omča zna.

Fotografija preuzeta sa grownupbackwards.blogspot.com

Fotografija preuzeta sa grownupbackwards.blogspot.com

Vek stare kanalizacione cevi grada Mančestera su u leto 1979. popustile pod naletom pritisaka vodokotlića i izlile svoj sadržaj uz nezapamćeni miomiris. Paralelno sa smradom govana, na mančesterskim ulicama rušila se laburistička vladavina u Ujedinjenom kraljevstvu, a Margaret Tačer je krupnim koracima grabila ka preuzimanju vlasti i vraćanju postkolonijalnog ugleda i dostojanstva Kraljevine.

Pank je za englesku omladinu bio sredstvo izražavanja nezadovoljstva. Kroz bes i agresiju, britanska mladost je iskazivala sopstvenu nemoć i otuđenost od društvenih centara moći. Mržnjom ovijeno pojanje je potpomogla socijalna situacija koja se ogledala u najvećoj izmerenoj stopi nezaposlenosti u istoriji Ujedinjenog Kraljevstva. Na velikobritanskoj sceni su prašili The Clash, The Sex Pistols, Iggy Pop i drugi. Pank scena usranog Mančestera je bila toliko krcata da je grad dobio nadimak Маdchester. Mnogi su sanjali ugovore sa velikim diskografskim kućama i klepali stihove nezadovoljstva dok su se međusobno žickali za instrumente kako bi uopšte mogli da sviraju u nekadašnjim skloništima od nacističkih bombi.

Joy Division je bio bend koji je uspeo da se izdigne iz jednoličnosti i stvori mitologiju koja je isprovocirala bizarne komentatore: od Bona Voksa koji je njihov glas proglasio „svetim“ i jeromonaha Srpske pravoslavne crkve Jovana Ćulibrka koji je pesmu „Atmosphere“ opisao kao „Sveti Gral muzike“ do kritika o tome da su tinejdž bend i beg za nesnađene adolescente koji ih slušaju sa džointom u ruci i Heseovim sabranim delima na policama.

Muzički udžbenici kažu da je Joy Division oformljen 1976. godine ali bismo se tome usprotivili, Joy Division je ipak rođen 15. jula 1956. Ijan Kurtis je bio Joy Division.

Žitije po Ijanu Kurtisu

Ijan Kurtis je bio neumeren, egocentričan, nesiguran, ljubomoran, sebičan, odlučan, teatralan, darežljiv, duhovit, narcističan, makijavelističan, posesivan, dominantan, slavoljubiv, koristoljubiv, latentni mizogin, odan, inicijativan, tvrdoglav, besan, razmažen, intrigantan, buntovan, emocionalno zavistan narkoman, ekscentričan skot i pride, vokal izgubljene generacije koja više ne postoji.

Rođen nešto pre početka Suecke krize 1956. godine, u ranom detinjstvu se divio Starim Grcima, insolventnom dedi Ircu koji je preživeo Drugi svetski rat, voleo je pažnju drugih i zbog toga je želeo da bude akrobata. Međutim, sa kurcoboljom za formalne institucije obrazovanja, od detinjstva se isticao samo u stihotvorstvu, te je napustio školovanje nakon srednje škole. Tokom tog perioda, zanesen muzikom i svime što ne može da priušti, odlazio je u tržne centre u širokom kaputu i krao ploče na način na koji ti, čitaoče, kradeš preko torrenta. Samo bez kaputa. Valjda. Nadamo se.

U srednjoj školi je razvio i svoje interesovanje za narkomaniju, drogirao se maramicama natopljenim u tečnost za hemijsko čišćenje, antipsihoticima, „prekomerno je uživao u leku za kašalj“, udisao je plin, uzimao valijum… Ovakvo „kreativno shvatanje života“ prikrilo je rane pokazatelje epilepsije koja je eskalirala u nešto kasnijoj dobi. Obavljao je razne poslove, od bebisitovanja dece koja su ga ispitivala „da li spava sa njihovom mamicom“ do toga da je jednom slučajno završio na intervjuu za posao žigola. Na žalost „evropske industrije veselja i zdravlja“, Ijan Kurtis nije želeo da „zabavlja starije dame evropskog kontinenta“.

Uprkos inatu prema „sistemu“ svojstvenom pankerskom mentalitetu, zaposlio se u Zavodu za zapošljavanje i bio jedan od onih „akten od 9 do 5 tašna“ radnika. Sa 19 se oženio školskom drugaricom koja je tada imala 18 i posvetio se muzičkoj karijeri o čemu govore i njegovi reproduktivni ciklusi, ćerku Natali je dobio tek četiri godine kasnije. Epilepsija je eskalirala 1979. godine i, zapavši zbog nje i u tešku depresiju, Ijan se isključivao iz društva želeći da postane muzičar svetskog kova, ignorišući svet oko sebe i koncentrišući se na sebe i svoj „mrak“. Izolovao se od porodice i jednogodišnje ćerkice teživši da prikrije grand mal epileptične napade zbog kojih je indukovao insomniju i kasnije depresiju, a pritom održavajući paralelnu vezu sa ljubavnicom koju je upoznao na turneji u Evropi, Belgijankom Anik Onore. Lečenje od epilepsije je zanemarivao pokušavajući da održi balans između svakodnevnog života i postajanja muzičkom zvezdom, opijao se i drogirao na taj način uletevši u depresivnu epizodu koja mu nikad zvanično nije ni dijagnostifikovana ali iz više izvora se zaključuje da je imao depresivni sindrom. U potpunom nervnom rastrojstvu i na granici realnosti i sopstvene fikcije učestvuje u pisanju dva muzička albuma i nestaje sa muzičke scene samoubistvom već sa 23.

Drama queen, attention whore, militantni antikonformista, germanofil bez pokrića, mangup i ljubitelj Dejvida Bouvija, Lua Rida i Igija Popa – sve se to smestilo u život čoveka koji nije dočekao da uđe u čuveni Klub 27 nego je otvorio svoj Klub 23, obesivši se o žicu za sušenje veša u kuhinji porodične kuće. Iza sebe je ostavio suprugu Deboru, jednogodišnju ćerku Natali, ljubavnicu Anik Onore, četiri godine karijere, kasetu Verner Hercogovog Stroszeka u video rekorderu, iglu gramofona na albumu Idiot Igija Popa i kartu za let ka SAD gde je Joy Division trebalo da održi turneju.

Geneza jednog benda

Sve je počelo tako što su Ijan Kurtis kao vokal, Piter Huk za bas gitarom, Bernard Samner kao vodeći gitarista i klavijaturista i Toni Tabak za bubnjevima osnovali bend koji na prvoj svirki nosio ime Ukrućeni mačići (Stiffed kittens) a koje zatim menjaju u Varšava (Warsaw) po pesmi, a čijoj drugo nego – Dejvida Bouvija.

Nakon pet nedelja i šest odsviranih svirki, nesnađenog Tabaka teraju u majčinu a za set bubnjeva seda Stiv Braderdejl. On je prvo imao nameru da Ijana dovede u svoj bend Panik ali umesto da uspe u svom naumu, Braderdejl postaje novi član kolektiva Warsaw. Nakon niza svađi i neslaganja sa agresivnim i samoljubljivim Braderdejlom – za vreme jedne vožnje, članovi benda ga nagovaraju da izađe iz automobila i proveri pritisak u gumama, a kad je naivni Braderdejl to uradio, punim gasom su se odvezli i ostavili ga u prošlosti da napipava gume drugih bendova.

U bend dolazi treći i kako se ispostavilo poslednji bubnjar – Stiven Moris. Bend konačno dobija svoju formu i menja ime u Joy Division. Naziv preuzima iz dela Kuća lutaka Jehiela De-Nura koje opisuje odred prostitutki-logorašica u koncentracionim logorima koji je imao za zadatak izazivanje lučenja SS sperme u što većoj količini.

Berlinski bordel u kome su se zabavljale glavešine SS-a, razrušen 1942. godine. Fotografija preuzeta sa: http://upload.wikimedia.org/

Čuveni berlinski bordel „Salon Kiti“  u kome su se zabavljale glavešine SS-a, razrušen 1942. godine.
Fotografija preuzeta sa: http://wikimedia.org/

Kurtisov muzički tobogan

Prvi EP (Extended play), An Ideal For Living, Joy Division izdaje 1978. godine, a snimljen je tako što je tada bremenita porodica Kurtis (Ijan i supruga mu Debora) uzela od lokalne banke kredit za trpezarijski nameštaj. Umesto da kupi sto za porodične proslave i prvi rođendan svoje ćerke, porodica Kurtis je 400 funti dala vlasniku studija sumnjivog kredibiliteta da bi pustio Division da snimi četiri pesme. Prisilna provokativnost izražena i na omotu EP koji prikazuje pripadnika Hitler-jugenda kako udara u bubanj im je donela proboj, prvo pojavljivanje na TV-u i prve ozbiljnije gaže.

An-Ideal-For-Living-joy-division

Fotografija preuzeta sa rosvot.fi

Pod uticajem epilepsijom fasovane depresije i urođene melanholije, Ijan Kurtis radi na prvom albumu Unknown Pleasures. Album sa čuvenom ilustracijom radio talasa umiruće zvezde izdaju 1979. godine. Iako je doživeo solidan uspeh, Ijan je ostajao posle snimanja da čisti muzički studio kako bi zaradio dodatan novac.

Fotografija preuzeta sa: http://www.creativeapplications.net/

Fotografija preuzeta sa www.creativeapplications.net

Disorder

Prva pesma ovog albuma počinje rečima koje jesu krik za pomoć u nastaloj situaciji epilepsije, depresije i raspada ličnosti.

I’ve been waiting for a guide to come

Kondom za frigidne i impotentne.

Kondom za frigidne i impotentne.
Preuzeto sa www.pinterest.com

Na drugom i ujedno poslednjem albumu Closer, Ijan radi u atmosferi raspada porodice i potpune utonulosti u depresiju. Isti i biva izdat dva meseca nakon Kurtisove smrti. Closer sa prikazom kipa na nekom renesansnom, đenovljanskom grobu na omotu doprinosi popularnosti benda u Sjedinjenim Američkim Državama, ali Jenkiji nikad nisu dočekali da čuju Kurtisov glas jer je pre ulaska u avion, vrat Ijana Kurtisa ušao u omču.  

Transmission

Well I could call out when the going gets tough.
The things that we’ve learnt are no longer enough.
No language, just sound, that’s all we need know,
To synchronise love to the beat of the show.

And we could dance.

Dance, dance, dance, dance, dance, to the radio.
Dance, dance, dance, dance, dance, to the radio…

Atmosphere

Don’t walk away, in silence.
See the danger,
Always danger,
Endless talking,
Life rebuilding,
Don’t walk away.

S(he’s) lost control

Pojavljivanje u emisiji „Something Else“ na BBC-u je proslavilo Joy Division. Bend je umro kad je Kurtis konačno izgubio kontrolu nad sopstvenim životom rascepljenim između epilepsije, depresije, emocionalnog života i pokušaja da se umetnički pokaže. Na njegovom licu je vidan umor zbog insomnije od koje je patio – jedne od ključnih karakteristika depresivne epizode, a preočigledni su: 1) njegov intenzivan nastup koji je i privlačio publiku i 2) ples koji je bio karakterističan i izdvajao ga od vokala ostalih Madchesterskih izvođača. Sve to je, u pitanju usmerenom ljubiteljima Joy Division-a maestralno sročio Džon Sevidž: „Njegov hipnotičan scenski nastup – mlataranje rukama, stakleni pogled i nekontrolisan, grčevit ples – bili su odraz njegovih epileptičkih napada koje je doživljavao kod kuće i od kojih bi njegove bližnje prožimala jeza. Da li su se ljudi divili Ijanu Kurtisu zbog onoga što ga je u biti uništavalo?“

Love Will Tear Us Apart

Odgovor na ovo pitanje možemo samo da spekulišemo i tražimo, između ostalog i u posthumno izdatoj „Love Will Tear Us Apart“. Ova pesma na kul način zaokružuje raskol emocionalnog života Ijana Kurtisa u odnosima sa suprugom Deborom i ljubavnicom Anike. Naslov ove numere eventualno postaje i epitaf na trenutnoj adresi Ijana Kurtisa – mančesterskom groblju.

Fotografija preuzeta sa:

Fotografija preuzeta sa grownupbackwards.blogspot.com

Epilog, to jest da li je Joy Division imao još nešto da kaže svetu?

Omča govori više od hiljadu reči. Fotografija preuzeta sa: blackamericaweb.com

Omča govori više od hiljadu reči.
Fotografija preuzeta sa blackamericaweb.com

Neumerenost je bila osnovna karakteristika Ijana Kurtisa koja ga je i vodila u melanholično stvaranje koje je misterijom obojilo Joy Division i od benda stvorilo kult. Da se njegova neumerenost i ekstremizam nisu izražavali kako u stihovima tako i u privatnom životu – Joy Division bi danas bio prosečan bend za ubijanje dosade subotnje večeri engleskih penzionera koji nisu uspeli da skupe ušteđevinu za kuću na Kipru već su osuđeni na „Old Traford“ ili „Itihad“, pab kvizove i pikado.

Da ovaj pokušaj samoubistva Ijana Kurtisa nije uspeo, odlazeći laburisti bi morali nešto da preduzmu povodom toga.

Ijana Kurtisa je trebalo obesiti. 

kurtis3

Fotografija preuzeta sa twitter.com

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *