Intervju: Jules Verne i In Absentias

Jules Verne i In Absentias započeli su kao solo projekti svojih frontmenki; danas, ovo su dva benda koja su se našla na Femixeti 5.0 i koja zajedno nastupaju u Batajnici 28. novembra.

Femix

28. novembra se u Pozorištu amatera Batajnice (Ivana Senkovića 11a) održava svirka dva domaća benda, In Absentias i Jules Verne, a koju podržava projekat Femix za promociju ženskog stvaralaštva. !Kokoška je popričala sa Evom (Jules Verne) i Anom (In Absentias) koje su osnivačice ovih bendova, nastalih iz njihovih solo projekata i ljubavi prema muzici.

K!K: Svirku koja se održava 28. novembra u Batajnici podržava i Femix, a oba benda su bila izabrana za ovogodišnju Femixetu; kako ste odlučile da se prijavite za nju?

Ana: Prijavila bih se i da nije bilo samo za ženske stvaraoce, a to je samo plus. Alternativni bendovi su već dovoljno marginalizovani, a pogotovo ženski – to je neka margina margine. I onda smo se prijavili jer smo novi bend i to je super prilika da neko čuje za nas, a i još je kul što se bave time.

Eva: Isto kao što Ana kaže. Mi u principu gledamo da se prijavimo na sve konkurse, to je uvek dobro. I super je što oni ovo promovišu, ima neku težinu.

K!K: Da li vam je izdanje na Femixeti prva kompilacija?

Ana: Meni nije. Ja sam bila na kompilaciji; bila je to kompilacija zrenjaninskih autorskih bendova koja se zvala „Poslednje godine” u organizaciji zrenjaninskog Kulturnog centra i FatFactory produkcije, i to je, čini mi se, bilo pre tri godine. Ali, na toj kompilaciji je bio moj prethodni bend, Alter Deus.

Eva: Nama je letos preko Mixer Double Dare konkursa izašla pesma „Home” na tom njihovom CD-u.

K!K: Obe ste do sad dosta nastupale; da li imate doživljavate neku vrstu transformacije kad izađete na scenu?

Ana: Meni kažu da izgledam drugačije. Uglavnom me prijatelji zezaju da drugačije pričam i pevam, a i inače mislim da imam prosto drugačiji stav na bini. Nekako uđeš u ulogu, mada to nije gluma ali ima i tog dela izvođenja, ali je čudno –  imaš osećaj, barem ja imam osećaj, kao da izađeš iz sebe i neko vreme se osećaš kao da si u  muzici, nemaš tu svest o sebi kao nekome, a istovremeno se osećaš vrlo prisutnim. To je taj neki paradoks.

Eva: Ne znam da li se transformišem, ja to bar ne osetim, ne osećam neku razliku. Možda sam tu, na sceni, najviše ono što sam ja. Kroz život moraš više da se menjaš, a to je ono što sam ja. Šta bi drugi rekli to je više pitanje da li me vide drugačije kad sam na sceni i ovako, nemam tu informaciju.

K!K: Koliko vam znači to kakva vam je publika, da li uopšte gledate u njenom pravcu za vreme nastupa?

Jules Verne na svirci

Jules Verne na svirci

Ana: Ja obično ne gledam, to mi pomogne da se fokusiram na muziku. Ali znači, čak i ako ne gledaš ili si u svom nekom svetu. Oni su tu i tu je uvek neka energija, iako ih ne vidiš; taj fidbek se oseti – to je razmena dijaloga i neka energija koja utiše i na nas. Mislim da je to normalno, ne zavisimo u potpunosti od toga, ali to je kao neko dodavanje lopte – ako postoji neko dodavanje u bendu super je, a ako kruži i u suprotnom smeru s publikom, to je poenta svirke.

Eva: Ja gledam koliko mogu da vidim i koliko stignem da vidim. Vidim tako ljude ispred ako nije mnogo mračno i uvek mi je lepo ako vidim neke poznate ljude, ali isto tako lepo mi je da vidim da im se sviđa, znači mi to da postoji neki fidbek; tako da ja gledam, posmatram.

K!K: Obe pevate na engleskom – zašto, pošto ste ipak bendovi u Srbiji i srpski vam je obema maternji jezik?

Ana: Da ne pričam sad nešto generalno da li treba pevati na srpskom ili engleskom: meni lično to više leži. Na stranu to što predajem engleski, bavim se time, i moja mama je profesorica engleskog tako da mi je to bilo u glavi već od pete godine. Osim toga je i sva  muzika koju sam slušala kad sam krenula da sviram uglavnom bila na engleskom, a i jednostavno tako mi spontano dolazi. Probala sam da pevam i na srpskom, i bukvalno glas mi drugačije zvuči što je interesantno, pevam drugačije; jednostavno drugačije mi izlazi melodija i tu i taj aspekt zvučnosti, melodije koji utiče na to koji ti jezik više leži za pevanje.

Eva: To često pitaju. Ja imam gomilu nekih ličnih razloga. Nemam ništa protiv srpskog, nego je igrom slučaja sva muzika koju sam slušala i volela kad sam bila tinejdžer i mala bila na engleskom i onda sam se identifikovala sa takvim pevanjem. Ima i toga što Ana kaže u tom izgovaranju: kad izgovaraš, engleski je drugačiji, malo je mekši i mnogo je drugačije kada pevaš. Ja prvo pravim melodijsku liniju pa onda tek tekst, i recimo nekad, to sad čisto tehnički, pošto srpski ima suviše nekih glasova koji su drugačiji onda bi morao da menjaš melodijsku liniju, a ovde ovako sve mekanije. I još jedan razlog imam na kraju, a to je da bih volela da naša muzika bude nešto što može da razume više ljudi, da može da me razume i neki Rumun, šta ja znam!

K!K: Ana, da li je i u tvojoj odluci da pevaš na engleskom imalo udela što se tako stiže do šire publike?

Ana: Pa imalo je, da. Meni je više bio taj lični razlog, ali sad kad razmišljam i to je plus. Ali prosto mi to više leži, a i jeste više ljudi će te razumeti.

K!K: Studirala si Opštu književnost; utiče li to na tvoje tekstove? Da li crpiš inspiraciju iz književnih dela?

Ana: Utiče, ali ne toliko sa nekom svesnom, programskom namerom. Rekla bih da više utiče kad ja pišem nešto što nije u vezi sa muzikom, pošto se bavim i time. Ali u muzici, pa ima, recimo, jedna pesma koja je nazvana po Jejtsovoj pesmi; tako da ima nečega, ali uglavnom kada pišem sam tekst retko kad. Možda utiče nesvesno ali tako utiče na osobu sve što si pročitao, kao neki reljef, pečat, svesno ne toliko.

K!K: Eva, šta tebe inspiriše kad pišeš tekstove i muziku?

Eva: Za tekstove, uglavnom neki događaji ili momenti: nije mi recimo jedna pesma jedna cela priča iz mog života, neki događaj, nego zbir različitih momenata koji mogu da se podvedu pod tu jednu priču. Za muziku ne znam šta me inspiriše, možda druga muzika.

K!K: Kako su nastala imena vaših sadašnjih bendova?

In Absentias

In Absentias

Ana: Naše ime je nastalo potpuno slučajno, i bez razmišljanja. Trebalo je na SoundCloud-u da napišem nešto za profil i onda sam, ne znam odakle, izvukla da to in absentia znači u odsustvu, kao na engleskom in absence. Svidela mi se ta ideja nemog prisustva stvaraoca i muzike, nekog ili  nečeg odsutno-prisutnog kao recimo vid muzičkog ghost writer-a. Međutim, to je već postojalo, tako da sam stavila In Absentias, kao neku množinu – mešavinu engleskog sa latinskim. Ali u suštini, u odsustvima. I eto tako je i ostalo, i trenutno je i dalje naziv benda.

Eva: Mi smo seli i razmišljali, a ja volim Žil Verna. Kad sam bila mala čitala sam knjige i to mi je sve bilo tako super, maštovito, avanturistički i ovaj moj basista Dejan ga isto baš voli. I onda smo mislili da muzika dočarava tako neke svetove kao iz njegovih knjiga. Da ne zvuči sad prepotentno, mi dočaravamo svet Žil Verna, ali to nam je bila neka asocijacija.

K!K: Klasično pitanje: koliko je teško mladim bendovima u Srbiji?

Ana: To pitanje je već apsurdno; ovde to više nije ni da si poludeo ako se baviš time, ili da si neki Don Kihot ili nešto. To je prosto, ne znam, apsurdna istrajnost: ti znaš da nemaš ni jaku scenu ili leđa, publika uvek postoji ali mi znamo da uglavnom sviramo za prijatelje, neku užu publiku koja je eto tu… Prosto, ne znam, u jednom trenutku shvatiš da radiš to zbog sebe i posvetiš se tom radu radi rada i radi te stvari koje radiš, a to je muzika. Ovo sve spolja nije da me ne zanima, ali idem sa tim da ne očekujem nešto mnogo. Hoću da radim što ozbiljnije mogu, ali realno nemam nekih očekivanja, prosto situacija je takva kakva je.

Eva: Mislim da je baš teško. Ali, i kad radiš neke stvari sa strane i imaš neki realan život, a imaš i taj pokušaj da se baviš muzikom od koje ne možeš da živiš, onda te samo to što voliš to da radiš tera i to je jedino što ostaje kako vreme ide. Ja ne mogu da zamislim svoj život bez toga da sviram nešto, pokušavam nešto da smislim, i posle ako dođe nešto super, ako ne, onda – šta sad. Tako verovatno i ostali, vole pa rade zato što vole, a ako nešto bude – bude.

K!K: Kada možemo da očekujemo neka izdanja, EP?

Eva: Mi ćemo da probamo da snimimo nešto sa Vladimirom Krakovom iz Presinga, pa će nam on pomoći da uradimo jedan singl na nekom malo više profi nivou od ovih što smo do sada imali. Nadam se da će to da bude oko nove godine; znamo šta ćemo, znamo pesmu sad samo još da snimimo.

Ana: Što se nas tiče, trenutno završavamo miksanje pesama; imamo nekih 4-5 pesama koje smo snimili. Tako da sad postoji opcija, pošto imam nekog prijatelja u Berlinu koji ima izdavačku kuću, moglo bi da se desi uskoro da on to ispromoviše i da izda. U slučaju da ne, onda bismo našli ovde nekog. U svakom slučaju, prioritet nam je da završimo sa procesom produkcije i miksanjem, pa ćemo videti onda šta ćemo kako ćemo.

K!K: I za kraj, šta da očekujemo na svirci 28. u Batajnici?

Ana: Nama je to prva svirka sa ovom postavom, tako da mi očekujemo da prosto vidimo kako sve to zvuči i da imamo neko iskustvo za dalje i to je to. I, naravno, da uživamo. A drugi mogu da očekuju da čuju premijerno nove pesme I da uživaju uz dobru muziku.

Eva: Mi smo prvi put u Batajnici, tako da očekujem da vidim kako je tamo, da čujemo In Absentias i da bude lepa atmosfera. Jedan deo svirke, meni bar, je uvek stres, a drugi uživanje – čudan spoj!

Ako vam nije dosta muzike ovih odličnih bendova, kliknite na ove linkove: In AbsentiasJules Verne. Možete ih zapratiti i na njihovim Facebook stranicama (ovde i ovde) za više informacijama o narednim dešavanjima.

Hvala Sari Tomić i Veri Cvjetković na pomoći u realizaciji ovog intervjua.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *