Grad neupadljive svetlosti: londonski film noar

Kišni London je k’o stvoren za jedan dobar film noir – a Riz Ahmed je njegov Bogart.

Sinopsis

Tomi Aktar je privatni detektiv kakvog očekujete u film noaru – puši, pije, druži se sa sumnjivom bagrom i muče ga problemi iz prošlosti. Jednog kišnog, londonskog dana (a kakav bi drugi i bio) u kancelariju mu ulazi prostitutka (što bi rekli – sa srcem od  zlata) i unajmljuje ga da pronađe njenu nestalu cimerku, takođe prostitutku. Tomi zadatak prihvata i istog trenutka ukopava sebe u gomilu govana, jer slučaj nije nimalo naivan. Mafija, terorizam, CIA, bivši najbolji ortak – sve se nekako kao kajgana smeša u ovom slučaju, koji našeg protagonistu tera da puši i pije još intezivnije, ali ga i vraća u prošlost koju bi da zaboravi.

preuzeto sa contactmusic.com

!Kokoškin sud

Film je pristojan; ne postoji ništa katastrofalno loše niti briljantno u njemu. Osim nekoliko usiljenih rečenica dijaloga, scenarista Patrik Nit (i pisac knjige po kojoj je film rađen) dobro je odradio svoj posao. Slučaj je intrigantan, komplikovan (ali ne previše), golica maštu i nije preterano očigledan. Takođe, misterija junakove prošlosti je isto tako zagonetna, ali možda film odvlači ka melodramatičnom tonu, te su tu mogli malo da olade s flešbekovima. To je možda i najslabija karika ovog ostvarenja – sećanja protagoniste ponekad ne odgovaraju atmosferi scena koje im prethode ili slede, te u par navrata film opasno naginje ka sapunskoj operi, pre nego noar žanru. Ipak, ove scene su potrebne priči, lepo odvijaju zaplet i dopunjuju rasplet slučaja, ali možda im se moglo prići na drugačiji način, ili ih skratiti u minutaži.

Spomenuto skretanje u melodramu je najlošija stvar koju možemo reći o Gradu neupadljive svetlosti. Što se tiče svetlih tačaka filma na prvom mestu je glavni glumac – Riz Ahmed. U poslednje vreme čovek je svuda! Gledali smo ga letos u HBO-ovoj mini-seriji Kobna noć (The Night Of), zimus u Odmetniku-1 (Rogue One: A Star Wars Story) i Netfliksovoj seriji OA. Kritičari polažu velike nade u ovog mladog britanskog glumca pakistanskog porekla, a ovaj film se pokazao kao dobra odskočna daska, mesto gde je pokazao svoj raspon i sposobnost da nosi film u glavnoj ulozi.

preuzeto sa imdb.com

Druga svetla tačka Grada neupadljive svetlosti je odličan prikaz savremenog Londona i njegove šarenolikosti. Glumica Bili Pajper, femme fatale ovog neo-noara, izrazila je svoje oduševljenje scenarijom i primetila kako retko koji film i serija iz britanske ili američke produkcije uspe da pokaže sve strane ovog grada, čime se gubi na njegovom šarmu i reprezentativnosti. Tomi jeste poreklom Pakistanac, ali to nije presudno za razvoj njegovog lika. On je pre svega Londonac, kao i svi drugi likovi u ovom filmu (sem par američkih agenata za koje nismo dobili najjasnije objašnjenje ko su tačno, ali preživećemo). Treba spomenuti i pristojnu režiju Pita Travisa, koji nam je prethodno doneo kultni naučno-fantastični film noar Dredd. Nije mu bilo teško da zameni distopiju modernim Londonom, jedina mana koja mu se pripisuje je preterano oslanjanje na žanrovske klišee (sa sve naracijom glavnog junaka), te kritičari opasno zameraju filmu da previše liči na klasik Duboki san (The Big Sleep), a Tomiju da je kopija Bogijevog Sema Spejda iz Malteškog sokola.

U suštini, film je lak za gledanje, interesantan je i drži pažnju. Možda je malo razvučen u nekim momentima, ali nije dosadan. Možda ne pomera granice filma kao umetnosti ali je idealna zanimacija tokom kišnih dana, kada vam se gleda pristojan britanski krimić.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *