Golem iz Lajmhausa – viktorijanski London kao nepresušni izvor morbidnih ideja

Serijska ubistva, muškarci u haljinama i Karl Marks – sve se to može naći u Golemu iz Lajmhausa!

Pre skoro 150 godina u Londonu su istovremeno živeli pisac Džordž Gising, glumac i komičar Den Lino i Karl Marks, koga je verovatno dovoljno predstaviti samo imenom i prezimenom. Ne znamo da li su se ikada međusobno upoznali, ali u filmu Golem iz Lajmhausa fiktivne verzije ove trojice muškaraca imale su jedno zajedničko – sumnjičenje za seriju ubistava.

Elizabet Kri (Olivija Kuk) optužena je za trovanje svog muža Džona (Sem Rid), a dan pre njenog hapšenja London je uzdrman poslednjim u nizu brutalnih ubistava. Počinioca ovih ubistava javnost je nazvala Golemom iz Lajmhausa, a vrlo odgovoran zadatak utvrđivanja njegovog identiteta dobio je inspektor Kilder (Bil Naji). Serijska ubistva ubrzo su dovedena u vezu sa smrću Džona Krija s obzirom na to da je on jedan od osumnjičenih za ista. Ostala trojica su pomenuti Džordž Gising (Morgan Votkins), Den Lino (Daglas But) i Karl Marks (Henri Gudman). Čuvši Elizabetinu tužnu životnu priču o kojoj je svedočila na suđenju, Kilder se ponada da će ubiti dve muve jednim udarcem – istovremeno razotkriti ko je Golem i sprečiti da udovica bude osuđena i obešena.

Golem iz Lajmhausa adaptacija je istoimenog romana Pitera Ekrojda i jedna od retkih, ali i najveća mana ovog filma upravo je to što čak i ako pre gledanja ne znate da priča nije originalna, to vrlo brzo postaje očigledno. Mnogo je detalja ubačenih u scenario van konteksta u kom se nalaze u izvornom materijalu ili su makar scene koje bi taj kontekst dale izbačene iz finalne verzije. Stoga se često čini ili kao da imamo višak informacija koje nikuda ne vode, a prezentovane su kao značajne, ili pak da je nešto preskočeno i nije lako uvideti motivaciju iza postupaka likova. Ovo je naročito problematično u samom kraju kada iako saznamo ko je Golem (mada njegov identitet nije teško pogoditi ni ako pogledate samo trejler za film), ostaje nejasna motivacija ubice za većinu zločina. U vezi sa tim, nema ni objašnjenja povezanosti između ubistava (odnosno čini se da su razlozi za svako ubistvo vrlo različiti), koja ne bi ni morala da postoji da se kroz ceo film ne insistira na tome da je očigledno da su u pitanju dela jednog zločinca. Scenario za film pisala je Džejn Goldman, scenaristkinja, između ostalog, i vrlo loših adaptacija romana Žena u crnom i Dom gospođice Peregrin za čudnovatu decu, pa ovakvi propusti možda nisu iznenađenje, ali je velika šteta što ih ima s obzirom na vrlo zanimljiv izvorni materijal i odličnu glumačku postavu.

A glumci su zaista odradili odličan posao i u velikoj meri nadomestili scenarističke nedostatke. Olivija Kuk u glavnoj ulozi čini film ne toliko predvidljivim (koliko je to uopšte moguće), pri čemu je i vrlo dosledna i uverljiva. Poput Elizabet koja u filmu kao tinejdžerka počinje da radi u pozorištu i uči od velikog Dena Lina, a kasnije postaje i zvezda, čini se da je rođena za glumicu, iako verujemo da je za izvedbe kao što su njene potrebno i mnogo posvećenog rada na tom talentu (ako već niste, obavezno pogledajte film Katie Says Goodbye u kome takođe tumači glavnu ulogu).

Učenica (Elizabet) i učitelj (Den Lino). Preuzeto sa queensfilmtheatre.com.

Daglas But je vrlo upečatljiv kao Den Lino, svojom teatralnošću podsećajući na Titusa Abraksasa koga glumi u filmu Jupiter Ascending. Iako ovo može delovati kao negativno poređenje, takvo preglumljavanje zapravo je vrlo primereno liku kog tumači u Golemu. Den Lino, rođen kao Džordž Galvin, bio je vrlo poznat u Londonu krajem XIX veka kao glumac u muzičkim komadima neretko punim manje ili više suptilno vulgarnog humora i namenjenim širokim narodnim masama. Naročitu popularnost doneli su mu ženski likovi koje je tumačio, pri čemu je kroz komediju ukazivao na, kako kaže Elizabet Kri u filmu, muke kojima podleže ženski pol. Iako u prošlosti nije bila retkost da muškarci tumače ženske uloge, ma koliko komične bile predstave Dena Lina, iza njih je ipak bila i potreba za ukazivanjem na neravnopravnost polova. U njegovom pozorištu svi su bili jednaki i pripadali jednoj velikoj porodici, pa u filmu postoji fin kontrast između, s jedne strane, glumca koji stiče popularnost našminkan i obučen u ženske haljine i, s druge strane, detektiva (pomenutog inspektora Kildera) koji uprkos dobrom obavljanju posla, ne uspeva da napreduje u policiji zahvaljujući tome što je homoseksualac.   

Koja žena ili muškarac ne vole Daglasa Buta? Preuzeto sa imdb.com.

Jedna pozitivna promena u filmu u odnosu na knjigu je upravo to što je znatno više prostora dato liku inspektora Kildera. U početku saznajemo da iako vrlo talentovan detektiv, Kilder nije mnogo napredovao u Skotland Jardu jer se sumnja da je homoseksualac (što i jeste). Stoga je on zapravo postavljen kao žrtveno jagnje jer u Jardu ne veruju da će zaista pronaći Golema, a manja je šteta da se on osramoti pred nezadovoljnim narodom željnim krvi ubice, nego neki „ugledniji“ detektiv. Tako se njegova snažna potreba za oslobađanjem Elizabet Kri za koju veruje da joj je učinjena velika nepravda sasvim razlikuje od motivacije onih koji žele da spasu žene kako bi se osetili kao heroji, za šta i sam Kilder optužuje Džordža Gisinga, književnika i učenjaka koji se oženio prostitutkom.

Partneri samo u istrazi? Preuzeto sa imdb.com.

Sjajni glumci u filmu su obučeni u divne kostime, a i ceo film je vizuelno veoma upečatljiv – od bogate scenografije Linovog pozorišta do grozomornih scena unakaženih žrtava. Sve to u velikoj meri nadomešćuje ne baš uspešno adaptiran scenario i Golem iz Lajmhausa na nas je ostavio ukupan pozitivan utisak, a od prošle nedelje se daje i u domaćim bioskopima, pa mu možete suditi i sami. Takođe, toplo preporučujemo roman Pitera Ekrojda na kom je film zasnovan.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *