Florence + The Machine: utapanje, alkohol i slomljeno stopalo

Ostavite svu svoju ljubav i čežnju za sobom, ne možete ih poneti ako želite da preživite nastup Florens i njene mašine u Zagrebu.

Preuzeto sa Guardiana .

Ovogodišnji InMusic festival u Zagrebu imaće tu čast da se na njegovoj bini, između ostalih sjajnih izvođača, pojave Florence + The Machine predvođeni britanskom kantautorkom Florens Velč. Predstojećeg leta publika na jezeru Jarun i njegovim ostrvima biće u prilici da među prvima čuje tonove sa novog albuma How Big How Blue How Beautiful kome je susret sa svetom zakazan za 1. jun 2015. godine. Gostovanje u Zagrebu svakako je jedinstvena prilika za obožavatelje ovog benda iz regiona. Ali, hajde da se podsetimo zašto smo uopšte toliko oduševljeni njihovim dolaskom.

Florens Velč rođena je u Londonu, i naravno, tu njena priča počinje. Ipak, ona se nije prvenstveno bavila muzikom sve do koledža, ako ne računamo opsesiju Diznijevim filmom Mala sirena u detinjstvu,  pevušenje na časovima zbog kojih je dobijala opomene ili pevanje na sahrani sopstvene babe. Non stop je pevušila, što je izluđivalo članove njene porodice, pa je detinjstvo za nju, kako navodi, bilo konstantno slušanje refrena „Ućuti, Florens!”. Upisala je Camberwell College of Arts i jedne noći pijana na žurci odlučila da uzme mikrofon u svoje ruke. Ne verujemo da je taj momenat bio presudan, ali svi znamo da su pijane ideje najbolje ideje. Nakon toga odlučuje da pauzira sa studijama na godinu dana i posveti se muzici, čisto da proveri da li će se nešto desiti sa tim planom. Studijama se nikad nije vratila.

Florenc i Izabela, njena mašina

Florenc i Izabela, njena mašina. Preuzeto sa coup de main.

Ime „Florence + the Machine” nastalo je kao šala, u žurbi pred prvu svirku. Nastupala je sa prijateljicom Izabelom Samers, sa kojom i danas stvara muziku, po manjim londonskim lokalima  pokušavajući da privuče pažnju na svoj rad. Izabeli je nadimak bio Machine, stoga su došle na genijalnu ideju da nadimak spoje sa Florensinim imenom.  Ali sve je krenulo da se razvija tek kada su našli menadžerku. Flo je još jednom došla do sjajne ideje, ne sumnjajte da je opet bila pod uticajem alkohola. Na žurci u jednom londonskom pabu upoznala je Mejrid Neš, iz DJ dua Queens of Noize, kojoj je baš morala da pokaže svoje glasovne mogućnosti i to baš te večeri. Pratila ju je do WC-a i tu joj otpevala čuvenu pesmu Ete Džejms – ‚‚Something’s Got a Hold on Me’’. Mejrid je 2009. godine izjavila za Telegraf da nikada do tad nije čula nekoga sa tako moćnim glasom i odlučila je da je zastupa.

Lungs

Lungs era, preuzeto sa The Book Agency.

Lungs era, preuzeto sa The Book Agency.

Prvi album pod nazivom Lungs izašao je 2009. godine, a doživeo je i drugo izdanje 2010. godine.  Bio je pravo iznenađenje i dobio je izuzetno dobre kritike za prvi album. Sa novim izvođačima koji zaređaju par dobrih singlova kao što je Florens učinila nikad se ne zna, albumi umeju da budu dosadni i neinspirativni. Ipak, riđokosa Britanka nije nas razočarala. Spojila je uticaje Kejt Buš, PJ Harvi i Tori Ejmos sa svojim doživljajem sveta oko sebe, okupila sjajne muzičare kao podršku, na to sve dodala svoj magični glas i dobismo prvi album koji je poništio sva loša očekivanja.

Prvi singl koji je najavio album je pesma „Kiss with a Fist” koju je Flo napisala sa sedamnaest godina dok je provodila vreme sa garžnim pank bendovima. Za pesmu kaže da je metafora za prvu ljubav. Sledeći singl je pesma „Dog Days Are Over”, inspirisan ogromnom instalacijom umetnika Uga Rondiona koju je Florens viđala dok je svakodnevno prelazila Vaterlu most svojim biciklom. Zanimljivo je da je ova pesma snimljena u studiju veličine ormara, bez instrumenata. Usledila su ostvarenja kao što je „Rabbit Heart”, „Drumming Song”, koja je fanovima možda najomiljenija kada je reč o izvođenju uživo, kao  i obrada pesme iz 1986. godine „You’ve Got The Love”. Album je doživeo veliki komercijalni uspeh došavši na vrh britanske liste albuma. Samo u prvoj nedelji prodan je u preko 60 000 primeraka, što ga stavlja odmah iza prvenca Suzan Bojl po broju prodatih primeraka u prvoj nedelji. Moramo zaključiti da je album izuzetno teško pauzirati,  kao i da nama pored silnog preslušavanja i dalje nije dosadio.

Ceremonijalni Ceremonials

Estetika drugog albuma, Ceremonials. Preuzeto sa amazona.

Nakon prvog albuma i turneje, Florens i njena mašinerija su odmah ušli u studio i krenuli su sa snimanjem drugog albuma. Ovaj put je Florens želela nešto što je koherentno i snimljeno odjednom, na jednom mestu. Izabrala je Abby Road, mada se muzički nije organičavala. Ako je Lungs otrgnut sa slike prerafaelitskog bratstva, Ceremonials je grandiozna i glasna secesija. Na njemu se mešaju zvuci elektronike, bubnjeva i orkestra. U tekstovima dominiraju teme duhova, pakla, đavola, raja i, sveukupno, transcendentnog i čudnovatog. Florens je to potvrdila, opisavši album u tri reči kao „raj, pakao i šta god”.

Kao inspiraciju, ona je navela čudno, haotično doba u kome se našla, između 23 i 26 godine kada zaista prestaješ da budeš tinejdžer i „pokušavaš da budeš odrastao, a ne uspeva ti”. Kaže da je želela da bude slobodna, ali i bezbedna, da se stalno borila sama sa sobom, što se sjajno oslikava na albumu. I mada se sve vreme provlače tragedija i tragične heroine kao lajt motiv, oni se ponekad stapaju sa likom Jovanke Orleanke, spremne za napad.

Svaka sličnost sa božanskim bićem je namerna. Preuzeto sa coup de main.

Svaka sličnost sa božanskim bićem je namerna. Preuzeto sa coup de main.

Vrlo je očigledan uticaj i drugih ženskih ikona, pri čemu su najistaknutije Frida Kalo i Virdžinija Vulf. Florens je obema kao omaž spevala pesmu „What the Water Gave Me” koja nosi naziv Fridine slike, ali peva o Virdžinijinom samoubistvu, ulasku u vodu sa džepovima punim kamenja, i davljenju. I mada se pesme poput „Breaking down” pozivaju na tu tugu i raspadanje, za njom odmah sledi pesma „Lover to Lover” za koju Florens kaže da je o „odbijanju da se osećaš osuđivano” i pesma u kojoj jednostavno „govoriš ‘jebi se’”.

Svakako najpopularnije su pesme koje se i dalje mogu svuda čuti: „No Light, No Light”, „Spectrum (Say My Name)” i „Shake It Out”, inspirativna pesma koja je zapravo pisana pod uticajem mamurluka. No, nikako se ne mogu izostaviti one laganije pesme, kao što su „Only if for a Night” koja peva o susretu sa duhom njene bake i plesu na groblju, i „Never Let Me Go”, čiji je spot sniman sa glumcem Džejmijem Kempbelom Bauerom na klizalištu, a Florens se u njemu pretvara u crnu, ljigavu masu. Čak i  u ovom drugačijem agregatnom stanju, ona ostaje zadivljujuća.

Florens je takođe snimila pesme za nekoliko filmova uključujući Snow White and the Huntsmen, The Great Gatsby i Twilight

HBHBHB

HBHBHB

Floina poruka u vezi sa HBHBHB. Preuzeto s Florence + The Machine fan club.

Nakon turneje za Ceremonials, Florens je odlučila da napravi pauzu od godinu dana. Ova odluka se pokazala kao tragična, ne samo za ucveljene fanove u iščekivanju, već i za nju. Po prvi put, ona se preselila iz porodičnog doma, i potpuno odvojena od ljudi koji su je pratili na turneji, živela je sama neko vreme, što ju je dovelo do mnogo partijanja, turbolentne veze sa alkoholom i pregršt emotivnih uspona i padova. Kao posledica i kraj toga, treći album je priča o raspadanju i ponovnom sastavljanju.

Preuzeto sa Rolling Stone-a

Preuzeto sa Rolling Stone-a

How Big How Blue How Beautiful (od milošte u !Kokošci nazvan HBHBHB) je rađen u saradnji sa Markusom Dravsom (koji je radio na Bjorkinom albumu Homogenic), i na njemu se bend vraća sirovim instumentima. Mada ništa manje grandiozan nego Ceremonials, Florens se na ovom albumu ogoljeva još više (i metaforički i bukvalno, kada skine košulju na nastupu). U spotu za pesmu „Ship to Wreck” otvara nam vrata tog svog usamljenog doma po kome su razbacane stvari, čime vrlo slikovito opisuje stanje u kome je u tom momentu bila. Ova pesma se jedva našla na albumu jer je Markus želeo da se Florens konačno okani teme vode i davljenja, ali je ona uspela da se izbori za ovu himnu uništenju. „Čak iako su se sve te katastrofalne stvari desile, iz njih sam izvukla ovu pesmu”, objasnila je na Coachelli. „Šta god da kažete ili uradite, nemojte zažaliti, jer će se nešto dobro desiti na kraju. Samo uživajte u sebi jer sve se reši. A ako se ne reši, možete napisati pesmu o tome.”

Reakcije fanova na dosad objavljene pesme su bile više nego pozitivne – teaser video za album je podigao veliku buku, a „What Kind Of Man” se brzo vinuo na početke muzičkih top lista. Ako ste čuli pesmu, verovatno niste iznenađeni – ona je moćna i sirova, nosi je Florensin specifičan glas, a upotpunjuje fantastična muzika. Pesma zvuči tako da skoro pa poželite da imate neku krajnje tragičnu ljubav u svom životu kojoj biste mogli da posvetite ovu pesmu o agoniji i besu propale veze.

Mada još čekamo da HBHBHB izađe, možemo imati visoka očekivanja. Florence + The Machine nas do sada nisu izneverili, a poznati nam materijal sugeriše da neće ni sada. I čak iako zvuče nešto komercionalnije i modernije, nijedna pesma nije netipična za Florens kakvu je znamo od ranije. Na snimcima sa koncerta se vidi njen ogromni entuzijazam povodom nove muzike, čak i dok sedi na stolici jer je slomila stopalo skokom sa bine (što možda i najbolje oslikava njenu energiju). Stoga imamo svako pravo da budemo uzbuđeni i radosni zbog njenog dolaska u region, ovaj put u bliskom komšiluku na INmusic-u.

I dok čekamo sredinu juna da Florence + The Machine vidimo i čujemo uživo dok (nadamo se) skakuće tradicionalno bosonoga po bini, prosto ćemo nastaviti da vrtimo snimak sa Coachelle iznova i iznova.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *