Festival najboljeg prijatelja – BFF

Završeno je još jedno izdanje Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma i !Kokoška je puna utisaka. Pročitajte koji su nas filmovi oduševili, koji zbunili, a koje vam preporučujemo da zaobiđete.

Kao revnosni posetilac domaćih filmskih festivala, !Kokoška se našla i na 63. Beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma. Raznolika ponuda festivala razvrstana je u nekoliko kategorija – kratkometražni igrani, animirani i dokumentarni film, pri čemu su u svakoj od ovih kategorija prisutne selekcije domaćih, regionalnih i međunarodnih filmova, a posebna kategorija je i dugometražni dokumentarni film. Našu pažnju naročito su privukli filmovi kratkog metra, pa smo pripremili kako pohvale, tako i nezanemarljive pokude ovogodišnjih kratkometražnih ostvarenja.

Igrani film

!Kokoška voli da se igra, a od svih igrarija omiljen joj je igrani film! Ovogodišnji Beogradski festival kratkog i dokumentarnog filma dao nam je dosta prostora za igru, sa čak tri selekcije kratkog igranog filma: domaćom, regionalnom i međunarodnom. U svakoj selekciji prikazano je šest filmova, ali kako je !Kokoški Majka priroda podarila svega dva oka, ona je stigla pomno da isprati samo regionalnu selekciju i odatle vam šalje kratak izveštaj!

Rumunski film Fragmenti Gabi je diplomski rad mladog belgijskog reditelja Žara Minea, koji je bio i jedan od autora prisutnih na samom festivalu. Prema njegovim rečima, pokušao je da prikaže problem nedovoljne emancipovanosti mladih žena Rumuniji, no čini se da je uspeo jedino u prikazivanju sveopšteg rumunskog sivila. Iako glavnu, a ujedno i jedinu junjakinju filma, Gabi, prate veoma zanimljivi kadrovi, gde kamera kao da je krišom posmatra, ostaje nejasno šta se time pokušava reći, kao i šta sama Gabi pokušava da kaže. Dosta je toga zamućenog u ovom filmu, no navijamo za mladog Minea i njegovu budućnost u filmu atmosfere!

S druge strane, nimalo zamućen i svakako ne nejasan bio je film Cvijeće, zagrebačke autorke Judite Gamolin. !Kokoška joj ovom prilikom čestita na filmu i naročito na izboru teme – univerzalna priča koja pogađa svakoga makar jednom tokom bitisanja – poseta bolničkoj postelji. Šta reći nekome ko u njoj leži? Da li je jedno „sve će biti u redu“ iole legitimno? I naposletku, kako se oseća osoba koja sasvim sigurno zna da ništa neće biti u redu dok sluša to? Ako igde naletite na ovaj film, obavezno ga pogledajte – možda više pitanja postavlja, nego što daje odgovora (uostalom koji još dobar film daje mnogo odgovora?!), ali vešto prikazuje kako je to kada trivijalnostima pokrijete tugu, kao i kako tuga pokriva trivijalnosti.

Bolnička soba. A tu je i Cvijeće. Preuzeto sa www.zagrebfilmfestival.com

Bolnička soba. A tu je i Cvijeće.
Preuzeto sa www.zagrebfilmfestival.com

Crnogorski film Dvorišta reditelja Ivana Salatića, odličan je podsetnik da ponekad samo lepo nije dovoljno. Film je prikazan i na Filmskom festivalu u Veneciji, ali nažalost se ne bismo složili sa prestižnim selektorima ovog prestižnog festivala. Nakon filma ostaje se potpuno zbunjen, a čitanjem sinopsisa možete samo još više da se zbunite. Ko su ovi ljudi, šta rade ovde, kakva dvorišta? Da ima ramena, !Kokoška bi sada slegla njima.

Pobednik regionalne selekcije kratkog igranog filma je Piknik, hrvatskog autora Jureta Pavlovića. Film prati odlazak sina u posetu ocu, koji služi zatvorsku kaznu. Emotivna priča, sa par zanimljivih opaski i finom dinamikom, koja se na trenutak prekida očevim pitanjem „Kako je ona?“. Ipak, nije must-see.

Predstavnik Makedonije u ovoj selekciji bila je Karma, film Vladimira Mitrevskog. Karma je tu da prikaže kako je to baviti se ozbiljnim temama na neozbiljne načine, uz pokušaj privlačenja simpatije publike jeftinim šalama. Za ovo poigravanje ozbiljnostima !Kokoška baca Karmi jedan mrki pogled.

Drugi crnogorski adut, Biserna obala, Dušana Kasalice, znatno je uspešniji od prvog. Gotovo svaka od scena iz kampa za mršavljenje je simpatična, a ako vas ne nasmeje, sigurno će vam bar saviti usne u polukrug. Međutim, nedostaje kohezivnosti između prijatnih kadrova, lepih boja i slatkih pošalica – kao da je svaka od tih simpatičnih scena (vrlo, vrlo kratki) film za sebe.

Uz obećanje da će sledeće godine ispratiti više igrarija, i uz nadu da će ih ispratiti u vašem što brojnijem društvu, !Kokoška vam još poručuje da je pobednik domaće selekcije igranog filma Tranzicija autorke Milice Tomović (pogledajte samo koji sve glumci igraju ovde i odmah ćete želeti da ga vidite na platnu!), a međunarodne poljski film Ono što želim, reditelja Damiana Kočura!

Animirani film

Selekcija kratkometražnog animiranog filma koju smo revnosno ispratili ponudila je ove godine neka sjajna ostvarenja, žanrovski i stilom vrlo raznovrsna. Na festivalu su predstavljena dela od vrlo mračnih i surovih, preko poučnih, apsurdnih, pa do izuzetno naivnih i simpatičnih – ova raznolikost je posledica činjenice da je kratki animirani film forma koja dozvoljava da se lagodnije i slobodnije prenesu neke ideje koje bi bilo daleko teže izvesti u igranoj formi. Iako imamo žarku želju da vam opišemo svaki film ponaosob i analiziramo šta nam se u njima, više ili manje, svidelo – imamo mesta da se osvrnemo samo na mali broj.

Iskon Anima Aeternam, preuzeto sa facebook-a festivala

Iskon Anima Aeternam, preuzeto sa facebook-a festivala

U domaćoj takmičarskoj selekciji su najupečatljivija bila dva filma Mihajla Dragaša, bliska po animaciji i poetici. Žiri je očigledno razmišljao slično kao mi, pa je njegov film Iskon Anima Aeternam odneo Grand Prix za najbolje kratkometražno ostvarenje. Ovaj film bi bilo najbolje opisati kao jednu mračnu metafizičku bajku, a možda je najsmislenije čitati ga vrlo subjektivno, poput dobre poezije. Atmosferom provejavaju osećanje sete i žudnje, potreba da se prevaziđu ljudske slabosti i suoči sa teškoćom, dok su na vrhuncu filma dostignute izuzetna emocija i drama. Drugi Dragašev film Vis Dubium, koji je pobedio u kategoriji domaće animacije, prati život anonimnog ribara – ali sada više nismo u domenu ljubavi. U večitoj borbi sa zverima i sa samim sobom on provodi dane na metalnoj konstrukciji na okeanu, bez kopna na vidiku, a Dragaš nam prenosi neumitnost jednog mučnog života bez ikakve nade i razrešenja. U oba filma nestalna, ekspresionistička animacija podseća na senke koje odbijaju da budu uhvaćene, dok sjajna muzička podloga izrazito doprinosi atmosferi.

U selekciji regionalnih animiranih filmova pobedio je film Tajni laboratorij Nikole Tesle Bruna Razuma. Ovo delo prati usamljeni život jednog robota, svojevrsnog modernog Frankenštajnovog čudovišta – mehaničkog ali ništa manje ljudskog – koje žudi za partnerkom, pa uzima stvar u svoje ruke i sam je pravi. Najjači utisak na nas je u ovoj kategoriji ostavio film Čoban Matije Pisačića, sjajna animacija koja prati jednu čudnu priču o ljubavi i vernosti čoveka i njegovog psa. Ovo ostvarenje ima toliko slojeva, detalja i uglova da bi posle jednog gledanja bilo teško sve ih primetiti i objediniti, ali vam savetujemo da ga obavezno odgledate ako vam se ukaže prilika!

Tajni laboratorij Nikole Tesle, preuzeto sa facebook-a festivala

Tajni laboratorij Nikole Tesle, preuzeto sa facebook-a festivala

U kategoriji međunarodnog animiranog filma prikazana su najraznovrsnija ostvarenja, a pobedu je odnela Politika Borislava Šajtinca, jedna dobra ali možda isuviše montipajtonovska satira društva. Zapravo, ovo je kategorija u kojoj nam je bilo najteže da imenujemo favorita jer se više filmova istaklo u različitim aspektima! Jedan od impresivnijih je film Piotr Dumala Nilski konji, minimalističke izvedbe ali snažne emocije, koji nam prikazuje kako bi izgledao svet životinja ako bismo ga predstavili ljudskim obličjem. A izgledao bi surovo, vrlo surovo. Zapravo deluje nam da je ovo jedini animirani film koji je izazvao muk u publici, te je prošlo nekoliko dugih sekundi nakon njegovog završetka pre nego što je dobio aplauz. Iskopali smo na internetu link gde ga možete pogledati, ali upozoravamo da nije za sve – koliko god da ono što prikazuje bilo prilično prirodno.

Nilski konji, preuzeto sa polishshorts

Nilski konji, preuzeto sa polishshorts

Dokumentarni film

!Kokošku je vrlo interesovalo šta ove godine festival ima da ponudi u kategoriji filmova koji uključuju obe odrednice iz naslova – kratkometražni dokumentarni filmovi. Čini se da je ovo vrlo zahvalna forma za mnoge teme koje se u dokumentarnim filmovima obrađuju – rečeno je sve što ima da se kaže, a publika ne zeva. Nažalost, !Kokoška se uverila da nije baš uvek tako, ne jednom osetila je poriv za zevanjem i to ne zbog neispavanosti. Međutim, izdržali smo do kraja, a upornost se delimično isplatila, stoga vam predstavljamo ostvarenja koja su na nas ostavila najjači utisak.

Jedan od filmova koji nisu dozvolili da interesovanje splasne pre kraja je Ja mogu da govorim Mirze Skenderagića. Nakon što odluči da se obrati logopedu kako bi rešio svoj problem sa mucanjem, mladi reditelj pronalazi i četvoro drugih ljudi koji dele (ili su nekada delili) njegovu muku, između ostalog, ni manje ni više, nego jednog glumca! Zajedno se vraćaju u vreme kada su počeli da mucaju i prisećaju uzroka koji su do toga doveli. Kroz njihove vrlo različite priče vidimo kako je takav problem moguće rešiti ili sa njim živeti, a i da nažalost može mnogo uticati na tok nečijeg života. !Kokoška pozdravlja ovaj emotivan, ali nikako patetičan film, i nadamo se novim Mirzinim ostvarenjima.

On može da govori. Preuzeto sa facebook stranice festivala.

On može da govori. Preuzeto sa facebook stranice festivala.

Pobednik u kategoriji regionalnih kratkometražnih dokumentaraca je hrvatski film Ana trg rediteljke Jelene Novaković. Iako smo mnogo simpatija poklonili gorepomenutom kandidatu iz Bosne i Hercegovine, ostalo je dosta i za Anu. Ona godinama (celih 40!) ispred crkve u Zagrebu prodaje brojanice, kalendare i slične religijske predmete, a mi svedočimo njenom odnosu sa konkurentkinjom Zorkom. I pored njihovog rivalstva u kojem kao glavno oružje koriste naizmenično spuštanje cena, nazire se priča o prijateljstvu i nematerijalnim motivima zbog kojih Ana nastavlja da se bavi istim poslom, pa je Ana trg svakako još jedna preporuka.

Sa velikim odobravanjem pozdravljamo pobednika u međunarodnoj selekciji kratkometražnih dokumentarnih filmova – Poznat u Ahmedabadu. Nagrađeni Hardik Mehta vodi nas u Indiju, grad Ahmedabad i to u vreme festivala puštanja zmajeva. Pored puštanja zmajeva, zadatak učesnika je i da pokupe što više onih čiji su konci prekinuti, kako bi ih ponovo vinuli u nebo, a pravi majstor u tome je jedanaestogodišnji Zaid. On i njegovi drugovi znaju da je terasa na krovu banke najbolje mesto za ostvarivanje ovog cilja, ali planove im osujećuje kako konkurencija, tako večito namrgođeni čuvar banke. Preslatki Zaid jednog momenta razoružava osmehom i posvećenošću, a već u sledećem se transformiše u agresivnog branitelja svoje teritorije, zmajeva i reputacije. Topla, živopisna priča koju prvom prilikom morate pogledati!

Zmajevi u Ahmedabadu. Preuzeto sa facebook stranice festivala.

Zmajevi u Ahmedabadu. Preuzeto sa facebook stranice festivala.

Počasno pominjanje: Kurzfilmtage

U okviru revijalnog programa predstavljena je selekcija filmova sa Kurzfilmtage festivala u Švajcarskoj, koji je po konceptu relativno blizak beogradskom, odnosno – kraće je bolje. Preporučujemo da ga obavezno posetite ukoliko se u novembru nađete u Vinterturu. Ako nemate vremena, možete i nas da pošaljete i rado ćemo izvestiti o dešavanju!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *