FEST 2017: biografije, Korejci i animirana Tikvica

Od biografskih, preko horora do animiranih filmova, i ove godine na FEST-u smo mogli pogledati najrazličitije filmove. Sabrali smo utiske, pa pročitajte šta mislimo o ovogodišnjoj ponudi!

NEVIDLJIVI FAKTORI

Preuzeto sa theatlantic.com

Napraviti film koji govori o socijalnoj nepravdi i prevazilaženju prepreka teška je rabota ako želite da izbegnete sve klišee i patetiku. Nevidljivi faktori su u tome uspeli. One nisu pomerile granice filmske umetnosti, šta više prilično je neoriginalno prenesene na veliki ekran; viđali smo mnoštvo takvih inspirišućih ostvarenja tokom godina. Ali, prava vrednost ovog filma je u ispričanoj priči. Ketrin Džonson i kompanija su ključ uspeha NASA-inog svemirskog programa; iako smo gledali milion filmova i dokumentaraca o „svemirskoj trci”, do sad nismo videli lica „trkača” i „trkačica”, niti smo čuli njihova imena. Zato vas gledanje ovog filma zatiče i dotiče.

Nema patetike, iskamčenih suza, glumatanja ni praznog hoda. Likovi u priči se, sa dostojanstvom i snagom, bore sa kulturnim i socijalnim barijerama, ali sem malo besa, kao gledalac osećate samo ponos, i iz bioskopske sale ćete izaći sa „ja-mogu-sve” stavom (ili ćete osećati grižu savesti zbog prokrastinacije tokom spremanja ispita). Nekad je i to oličenje dobrog filma.

MESEČINA

Preuzeto sa nerdreactor.com

Zbrka koja je nastala pred proglašenje ovog filma za najbolji od strane Američke filmske akademije je gotovo simbolična. Ovaj mali, tihi film uspeo je da se izbori sa velikima, i u sred američkih rasnih i klasnih previranja, uzme Oskara filmu koji u tamošnjim medijima optužuju da je previše beo (La La Land). Ono što razlikuje Mesečinu od drugih filmova kojim Akademija pokušava da pokaže da ne diskriminiše crnce, jeste intimna priča o dečaku koji preispituje svoju seksualnost, odnos sa bliskim ljudima i svoju ulogu u svetu – tema koja je bliska širokom spektru mladih ljudi, bez obzira ko su, odakle su i koje boje im je koža. Ta priča je univerzalna i pravo je osveženje prikazati je iz ugla marginalizovanih. Redak filmski prikaz rase, seksualnosti i samoće.

Beri Dženkins je uradio maestralan posao režirajući ovu intimnu dramu koju ne možete izbaciti iz sistema kada se film završi. Upravo tišine kod Dženkinsa govore sve, nema grandioznih govora, vriske i mlataranja rukama, samo lica fantastičnih glumaca i njihov emocionalni naboj.

LIČNI KUPAC

Preuzeto sa fest.rs

Interesantna premisa ovog filma, i pomešane kritike navele su nas da mu damo šansu. Jedino dobro iskustvo koje je proisteklo iz gledanja Ličnog kupca, je što ostali filmovi izgledaju bolje u poređenju s njim. Kada provedete sat i 45 minuta mučeći se i cokćući na loš scenario i dijaloge, počnete da cenite one filmove koji se malo potrude oko toga šta likovi izgovaraju i kako se ponašaju.

Nismo sigurni da li je ovaj film trebalo da bude horor. Ima par sablasnih scena koje, moramo priznati, uteruju strah u kosti. Ali to je to – par scena. Ostatak filma dobijate vikipedijska objašnjenja medijuma i spiritualnosti, toliko banalna da se čini da su namenjena predškolcima. Tu su i scene razmena SMS-ova koje su toliko duge i toliko glupe da stvarno nemamo reči da objasnimo. Bukvalno smo ostali bez teksta.

Predložak filma je interesantnan, ali izgleda da scenarista nije znao šta da radi s tim. Film deluje kao da je on bio ljut što mora da ubacuje duhove i SMS razmene u scenario, te se slatko osvetio reditelju i producentima. Glumce i njihovu umešnost ne možemo komentarisati jer smatramo da nije fer ocenjivati ih kad su morali da izgovaraju tu gomilu gluposti.

VOZ ZA PUSAN

Preuzeto sa fest.rs

Ono zbog čega posebno volimo FEST je što nam daje priliku da se upoznamo sa kinematografijama zemalja koje nemamo priliku da viđamo po bioskopima. I to ne samo sa nekim vanserijski dobrim ostvarenjima, već i onim zabavnim, u ovom slučaju uzbudljivim i stravičnim. Voz za Pusan je zombi akcioni horor južnokorejske produkcije, koja nam je poslednjih decenija pružila mnoštvo dobrih filmova različitih žanrova, te je vreme došlo i za jedno zombijačenje.

Bilo bi fino kad bi holivudski ogranak koji štancuje horore za Noć veštica, pogledao ovaj film i naučio par stvari, ako ništa bar da se priseti svog pređašnjeg sjaja i onog što pali kod publike. Prvo – izgradnja likova. U ovom filmu pratimo grupu ljudi koja pokušava da preživi brzošireću epidemiju hodajućih mrtvaca, i gledajući njih možemo ih jasno zamisliti kao osobe od krvi i mesa (čak ni zombići u filmu stim nemaju problema). Njihove motivacije su jasne kao i razvoj njihovih likova tokom ove jurnjave, i sve to bez viška scena, taman koliko je potrebno. Drugo – nekad je dobro ostati u žanrovskim okvirima. Ovaj film je prilično šablonski odrađen, ali da li nas je to razočaralo? Naravno da ne, moramo priznati da smo sedeli na ivici stolice tokom većine filma. To je poenta horora.

OSNIVAČ

Preuzeto sa fest.rs

Ova biografska drama govori o putešestvijama Reja Kroka, čoveka odgovornog za brendiranje i franšizovanje Mekdonaldsa. Uortačivši se sa braćom koja su revolucionirala restorane brze hrane i dali ime kompaniji, Krok brzo shvata da želi više, brže, jeftinije od svojih kolega, te ako ste ikada pogledali na Bikipediji kako je Mek nastao znate kuda ide ova priča, ako ne – pa, nije prošlo slavno za braću Mekdonalds. A film?

Moglo je biti bolje. Glumačka postava je zavidna, film je u tehničkim poljima dobar, ali nešto nije štimalo. Prvo, svako skretanje na Krokov privatni, odnosno ljubavni, život delovalo je usiljeno i jeftino. Kliše „mene moja žena ne razume pa ću naći novu” je toliko bedno prenesen da je Krok više ispao kao jezivi matorac nego neko sa kime ćemo saosećati u ljubavnim jadima. Film ima svetle trenutke, uzbudljive čak, ali škrgutali smo zubima svaki put kada bi se teatralno predstavio neko na čije ime bi trebalo reagovati sa „Vau!”, što bi možda palilo da se desi jednom ili dva puta, ali dešava se bar 7-8 puta i dotle smo u fazonu da bi bilo zanimljivije da smo isčitali brošuru o počecima Meka pre gledanja ovog ostvarenja. Takođe, film nije znao gde treba da drži pažnju, da li na samom Kroku? Na odnosu braće Mekdonalds i Kroku? Na samom Mekovom istorijatu? Takođe, da li treba da navijamo za Kroka ili braću Mekdonalds? Krok je loš momak, zar ne? Iako je priča vrlo interesantna, bilo bi je bolje gledati kao dokumentarac, a ne kao igrani film.

PO CENU ŽIVOTA

Preuzeto sa fest.rs

Dva brata, pljačkaša banaka, protiv šerifa – kratak je siže ovog filma i dovoljan uvod u moderni vestern. Ovaj žanr je jedan od najneisplativijih u Holivudu, verovali ili ne, a ipak sinonim je za američku kinematografiju. Dejvid Mekenzi je uspeo da ga osveži, koristeći žanrovske klišee u modernom svetlu i prikazujući nam da odlike ovih filmova itekako mogu biti primenljive u savremenom dobu. A opet, nije sve tako crno-belo, ne možete razlikovati negativce od pozitivaca samo po boji njihovih šešira. Ove likove prepoznajemo kao stvarne osobe, sa racionalnim motivima i ničim posebnim u vezi sa njima samima. Čak do kraja filma nema potrebe da se navija za jednu ili drugu stranu – navijate za najbezbolniji ishod ovakve drame.

Najbolji filmovi su oni u kojima prosečan gledlac ne nađe mane ili ono što ne štima. Loš scenario, režija ili montaža su prvo što se primeti ako posao nije dobro urađen. Međutim, ima filmova čiji pojedini aspekti briljiraju i izdvajaju se od ostatka. U Po ceni života scenario je taj koji odskače od proseka. Dijalozi su uvek na mestu, nema praznog hoda, sve ima smisla, sve radi. Pohvale idu i kostimima i šminci -–skoro smo mogli osetiti koliko likovi zdibaju na znoj, koliko su prljavi i masne kose. Takođe, glumačka i postava je odlična.

PORICANJE

Preuzeto sa fest.rs

Film je zasnovan na istinitom događaju, odnosno parnici između Debore Lipštad, proslavljene istoričarke holokausta i Dejvida Ervinga, koji isti poriče. Studiji vole ovakve priče te su požurili da Deborin knjiški predložak pretvore u igrani film, nadajući se dobrom prođom tokom sezone dodele nagrada, međutim u godini koja nam je donela Mesečinu, La La Land i pregršt drugih odličnih ostvarenja, nije bilo mesta za ovako prosečan film. Zapravo, film je prosečan čak i za BBC TV ostvarenje. Iako nije dovoljno patetičan da nas tera na autobljuckanje, opet nije dovoljno emotivan da nas bude briga za likove. Posle Šindlerove liste ili Pijaniste, sve je bledo i smešno. Priča je interesantna, ali za TV film ili mini seriju.

NOŽ U NAŠIM LEĐIMA

Preuzeto sa imdb.com

Katlerovi, kao i nekoliko članova pridruženih porodičnoj bandi, godinama se izdržavaju pljačkanjem. Međutim, glava porodice, Kolbi Katler (Brendan Glison) počinje da gubi osećaj za savršeno planiranje zločina i dok mu je jedan sin u zatvoru, drugi pokušava da pobegne od dominantnog oca. Nepismenog Čeda Katlera (Majkl Fasbender) brine uticaj koji Kolbi ima na svog unuka i svim snagama se trudi da sopstvenoj deci obezbedi obrazovanje koje sam nije imao, što je jedini način da izbegnu Čedovu sudbinu. Da bi pobegao od Kolbija, a u krajnjem slučaju i života u zatvoru, Čed mora zabosti nož u leđa svog oca što nije lak zadatak.

Posle nekoliko blokbastera, osveženje je gledati Fasbendera u jednom tipično engleskom filmu. Iako zapletu filma možda nedostaje originalnosti, njegova, kao i gluma sjajnog Brendona Glisona, daju najviše vrednosti Nožu u našim leđima – ne morate biti nepismeni kriminalac da biste osetili empatiju prema čoveku koji posle toliko godina pod lošim uticajem pokušava da se promeni i izmigolji iz stiska patrijarhalnog oca koji ne zna za bolje.

FRANC

Prvi svetski rat je završen, a Anin (Paula Ber) verenik je poginuo dok se borio u Francuskoj. Ona svaki dan odlazi na njegov grob i ubrzo shvata da nije jedina koja ga posećuje. Upoznaje se sa Adrijanom (Pjer Nini) koji se predstavlja za prijatelja njenog pokojnog verenika Franca Hofmajstera. Nakon početne netrpeljivosti od strane Francovog oca prema Francuzu, Adrijan se zbližava sa Hofmajsterovima i Anom koji ne slute pravi razlog njegovog dolaska u Francusku.

Ovo nije prvi put da Fransoa Ozon predstavlja svoje novo ostvarenje na FEST-u i, s obzirom na prethodna dva filma ovog poznatog francuskog reditelja (U kući i Nova prijateljica), od Franca smo očekivali mnogo, a nažalost dobili vrlo malo. Misterija mladog Francuza rešena je već na pola filma i ostavljeni smo sa još sat vremena mlake priče o nemogućoj ljubavi, dok dosadu razbija jedino pokušaj da se dokuči kako je odlučeno koje će scene biti snimljene u crno-beloj tehnici, a koje u boji.

MOJ ŽIVOT KAO TIKVICA

Ikarova majka alkoholičarka umire i on je primoran da živi u domu za nezbrinutu decu. Umesto sivila, tuge i zlih staratelja, skoro nezaobilaznih u filmovima sa ovakvom tematikom, njega u domu (nakon početnog podsmevanja nadimku Tikvica kog ne želi da se odrekne u uspomenu na majku koja ga je tako zvala) po prvi put u kratkom životu očekuju prijateljstvo, ljubav i podrška. Tikvičini novi drugovi i drugarice potiču iz podjednako disfunkcionalnih porodica, i sa svojim problemima se bore na najrazličitije načine – od Beatris koja se nada dolasku majke svaki put kada neko pokuca na vrata sirotišta do Kamij koja po svaku cenu želi da ostane da živi u domu umesto sa svojom sebičnom tetkom.

Iako su većina protagonista u filmu deca, Moj život kao tikvica nije prvenstveno namenjen sedmogodišnjacima. Sa crnohumornim elementima, kao i zaista deprimirajućim, ali i toplim i raznežujućim momentima, iz ovog kratkog animiranog filma mnogo mogu naučiti (ili se podsetiti) i odrasli. Iako samom Tikvici ne nalazimo bitne mane, iskoristili bismo priliku da uputimo apel domaćim distributerima da ne sinhronizuju baš svaki animirani film jer sinhronizacija može pokvariti utisak o filmu ili ohrabriti roditelje da na isti dovedu svoje preplašene četvorogodišnjake koji bi verovatno radije po ko zna koji put gledali Kung-fu pandu.

Preuzeto sa imdb.com.

DRUGA STRANA NADE

Vikstrom je ostavio svoju ženu, napustio posao prodaje košulja, osvojio novac na pokeru i kupio restoran sa troje radnika – kuvarom, konobaricom i vratarom. Kaled, izbeglica iz Sirije, na teretnom brodu iz Poljske dospeva u Finsku gde procenjuju da opasnost u njegovoj rodnoj državi nije tako velika i odlučuju da bude deportovan. Vikstromov i Kaledov put se susreću i Sirijac počinje da radi na crno u Finčevom restoranu, nadajući se vestima o sestri koja nije uspela da pređe mađarsku granicu sa njim.

Iako tematski vrlo sličan Kaurismakijevom prethodnom ostvarenju, Avr, Drugu stranu nade ne treba olako odbaciti kao već viđen film. Ozbiljnoj i aktuelnoj temi slavni finski reditelj prilazi sa za njega karakterističnim crnim i apsurdnim humorom, ne prelazeći granicu posle koje bi film postao neozbiljan. Lakonsko izgovaranje replika i pričanje priče više postupcima nego dijalogom vrlo su efektni i film istovremeno zabavlja i podseća na krizu koja je tek počela.

SLUŠKINJA

Sluškinja je još jedan od nekoliko korejskih filmova koje smo imali priliku da gledamo na ovogodišnjem FEST-u. Nakon Stokera koji je prošao relativno nezapaženo, Čan-vuk Park, verovatno najpopularniji savremeni korejski reditelj (Oldboy, Joint Security Area), svojim najnovijim ostvarenjem vraća se na velika vrata.

Suki dolazi iz porodice falsifikatora i sitnih lopova i dobija zadatak da radi kao sluškinja gospođice Hideko koja u velikoj kući živi sama sa svojim bogatim tečom. Osim da se brine o svojoj gospodarici, glavni Sukin posao je da je natera da se zaljubi u grofa Fudživaru kako bi je on oženio, a zatim poslao u ludnicu i nasledio njeno bogatsvo.

S obzirom na to da je film smešten u vreme japanske okupacije Koreje, moguće je da postoje detalji koji promiču onima koji nisu govornici japanskog ili korejskog jezika, ali i pored toga Sluškinja ostavlja jak utisak. Impresivni kostimi i scenografija drže vas prikovane za platno u prvom delu filma kada se čini da priča mnogo obećava, a malo toga daje. Međutim, kako film odmiče, sve je jasnije da je to definitivno Park koji vas povlači u svoj uvrnut i povremeno apstraktan svet. O scenama eksplicitnog seksa između dve devojke, potrebi za istima i njihovom značenju, moglo bi se naširoko diskutovati, ali one ne narušavaju utisak koji film ostavlja, već ga verovatno očekivano samo pojačavaju.

Preuzeto sa imdb.com

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *