10 i po najlepših grobalja Evrope

Evropska groblja imaju tendenciju da fasciniraju svojom morbidnom lepotom, a !Kokoška je izabrala ona koja to rade najbolje.

Ako već morate na jednom mestu da provedete večnost, najbolje je da budete u društvu poznatih umetnika na prelepom groblju, izuzetne prirode!

Hajgejt, London

Hajgejt je jedno od takozvanih Sedam veličanstvenih grobalja Londona koja su otvorena u 19. veku ne bi li olakšali problem nedostatka mesta za sahranjivanje – groblja su bila pretpana, a tvrdoglavi ljudi su nastavili da umiru. Stoga, od 1830-ih godina, počinje se sa otvaranjem ovih sedam mesta za večni počinak na ivicama tadašnjeg Londona. Kako su Viktorijanci bili oduševljeni svime što je u vezi sa morbidnošću, smrt i pogrebne običaje su shvatali jako ozbiljno i svojski su se potrudili oko Hajgejta. Iako je godinama bilo zapušteno i uništavano divljom vegetacijom, groblje Hajgejt je zadržalo svoju veličanstvenost. Sastoji se iz Istočnog i Zapadnog dela, pri čemu se drugi danas može posetiti samo u okviru turističke ture. Na Hajgejtu počivaju mnoga velika imena, poput Daglasa Adamsa, Džordža Eliota i Karla Marksa. Posebno je poznata takozvana Egipatska avenija, nastala pod uticajem egiptomanije koja je harala Engleskom. Kao što je za očekivati, postoje brojne priče o duhovima i vampirima na Hajgejtu, ali Kokoška bitnijim smatra to da je lepota ovog groblja inspirisala razna književna dela poput Knjige o groblju Nila Gejmena, Palih anđela Trejsi Ševalije i Bliznakinja sa Hajgejta Odri Nifeneger.

Jevrejsko groblje, Prag

Nije nimalo čudno što je ovo groblje obavezni deo turističkih vodiča za Prag – ono predstavlja važan istorijski spomenik praške jevrejske zajednice i jedno od najlepših grobalja na svetu. Nije sigurno koliko je samo groblje staro, ali najstariji datum uklesan na ploči je 1439. Jevrejsko groblje je svoje kapije mrtvima zatvorilo 1787. i danas služi kao spomenik u okviru Jevrejskog muzeja. Postoji oko 12 000 grobova, načičkanih jedan uz drugi, i, po jevrejskog tradiciji, na njima nema ljudskih likova već su ukrašeni reljefima biljaka, životinja, muzičkih instrumenata i slično. Kako je prostor koji groblje zauzima jako mali, tela su sahranjivana jedno na drugo, te na nekim mestima postoji čak po 10 slojeva grobova!

Veselo groblje, Sepansa

Ako veselo groblje zvuči kao oksimoron, samo pogledajte ove slike! Smrt nikad nije bila toliko zabavna! Ovi drveni ručno rađeni krstovi koji se nalaze u omanjem rumunskom selu su svi unikatni i oslikavaju se tako da slave život osobe koja leži ispod njih. Poruke su pisane u prvom licu, kao da se pokojnik obraća prolazniku, i variraju od tragičnih, pa da morbidno zabavnih poput: Gori u paklu, prokleti taksisto/došao iz Sibinja./Od svih mesta u velikoj Rumuniji/nisi mogao da nađeš drugo da staneš/nego ispred moje kuće, ne bi li me ubio? Simpatično, priznaćete, kao i različite sličice na grobovima koje su urađene u istom maniru kao i natpisi. Drvene ploče su plave jer je to bolja slavlja – ovo celo groblje pothranjuje ideju da je smrt deo života i da treba da na nju gledamo kao prelazak u nešto bolje.

Per Lašez, Pariz

Groblju Per Lašez nije ni potrebno posebno predstavljanje jer je svakako jedno od najpoznatijih svetskih grobalja. Ovde su smeštene mnoge velelepne grobnice i upečatljive statue i, čak iako se nalazi u samom gradu, groblje predstavlja svojevrsnu oazu morbidne lepote. Ako vas sahrane na njemu, bićete u dobrom društvu – ovde počivaju mnogi velikani, počev od Sare Bernar, preko Marije Kalas, Oskara Vajlda i Isidore Dankan, pa sve do Džima Morisona! Ipak, nemoje se nadati njihovom društvu dok kao duh plašite posetioce groblja jer su šanse da ovde budete sahranjeni skoro pa nepostojeće – postoji podugačka lista čekanja za sahranjivanje na Per Lašezu, a na njoj se mogu naći samo oni koji su živeli ili umrli u Parizu, i koji ovde već imaju grobnice.

Šumovito groblje, Stokholm

Ako odete na zvanični sajt ovog groblja naći ćete sliku tri nasmejane dame i verovatno se zapitati je li to stranica groblja ili Diznilenda? Skogskyrkogården, kako glasi švedsko ime ovog groblja, je više od mesta za počinak – to je kulturna baština, istorijski spomenik, turistička destinacija i šuma. Sve je počelo od prirode, početkom 20. veka, kada su dvojica mladih arhitekata odlučila da naprave groblje u sklopu šumarka, ali tako da ga ne oštete, već da groblje prilagode samoj okolini. Tada su groblja bila posmatrana kao „Bašte mrtvih” – i zaista na slikama ovo mesto više izgleda kao bašta ili park. Mirno, prostrano i u nedirnutoj prirodi, ono izgleda kao mesto gde biste rado došli na piknik, ili možda na njemu večno pravili piknike.

Monumentalno groblje Stanjela, Đenova

U Italiji ne možete pogrešiti ako posetite bilo koji kulturni spomenik, a tako je i sa grobljima. Teško je stoga izabrati jedno i ne pretrpati listu italijanskim večnim odmaralištima, ali đenovsko groblje okruga Stanjela je izabrano zbog izuzetnih statua koje se verovatno ne mogu videti ni na jednom drugom groblju u svetu. Mnogi istaknuti vajari izrađivali su statue na grobovima bogatih porodica: između ostalih i Santo Varni, Đulijo Morteverde, Leonardi Bistolfi i Agusto Rivalda. Monteverdeov anđeo na grobnici porodice Oneto je postao simbol ovog mesta. Kako je Đenova  u 19. veku bila pod jakim engleskim uticajem, to se vidi i ovde, mada i dalje možete naći uticaje i sa drugih mesta, poput kopije rimskog Panteona. Nije ni čudno, stoga, što su Niče, Mark Tven, carica Sisi i Mopasan svi pisali o posetama ovome groblju. Ako nemate para za ulaznicu u galeriju, ovo je skoro pa isto.

Karaimisko groblje, blizu Bahčisaraja

Zabačeno u šumi kod Bahčisaraja, ovo groblje naroda Karaima izgleda kao dobro mesto ako tražite gde da smestite radnju svog hipsterskog horor romana. Savijeno drveće, mahovina, nerazmuljivi natpisi na hebrejskom, slomljene ploče i uplakani anđeli su samo deo ambijenta koje bi svakako vredelo posetiti. Za razliku od mnogih drugih grobalja sa ovog spiska, ovo je malo poznato i stoga je skoro potpuno mirno i tiho u bilo koje doba dana – savršeno da niko ne čuje i ne primeti ubistvo protagoniste vaše predstojeće novele.

Rasu, Vilnjus

Još jedno hipstersko mesto, nepoznato čak i najvećim ljubiteljima grobalja, nalazi se u prestonici Litvanije. Ovo groblje je najstarije i najpoznatije u Vilnjusu, a takođe je jako bitno za poljsku istoriju jer je na njemu sahranjeno oko 160 poljskih vojnika. Mada postoji i ne-tako-impresivni noviji deo groblja, pažnju treba usmeriti na stariji deo, koji izgleda kao gomila grobića pobacanih i zaboravljenih na brdašcetu.

Groblje Svetog Marka, Beč

Mada je u Beču i Centralno groblje vredno posećivanja, za ovu listu biramo groblje Svetog Marka koje se koristilo do kraja 19. veka. Ovo je i mesto počinka Volfganga Amadeusa Mocarta, s tim što je slavni kompozitor bačen u masovnu grobnicu i ne možemo biti sigurni gde se tačno nalazi njegov grob (ali tu je negde, to je bitno), mada je on obeležen verovatno nekom nasumičnom metodom dedukcije. Kako se ovde više ne sahranjuju ljudi, ovo groblje više predstavlja park, a tako je i kategorizovano na sajtu uprave grada Beča. Ako posetite ovo mesto počinka samo da biste bili relativno blizu mesta gde je Mocart sahranjen, preporučujemo da prošetate malo i uživate u romantičarski jezivoj atmosferi, prelepoj prirodi i širokom izboru nezaobilaznih statua anđela svih položaja i veličina.

Mirogoj, Zagreb

Ovo groblje iz regiona se često nalazi na listama lepih groblja i na listama znamenitosti koje treba obići u Zagrebu. To nije iznenađujuće jer ono zaista jeste muzej na otvorenom i može parirati ostalim lepim evropskim mestima za počinak. Na samom ulazu je stari deo groblja gde se nalaze bogati grobovi koji podsećaju na one iz zapadne Evrope. Na Mirogoju počivaju poznati hrvatski pisci poput Marije Jurić Zagorke, Miroslava Krleže i Ivane Brlić- Mažuranić.

Novo Groblje, Beograd

Mada Novo Groblje nije internacionalno poznato kao ostala sa ove liste, i njegov stari i novi deo su vrlo čudno uklopljeni, dodajemo ga kao „i po” jer svakako zaslužuje da se nađe ovde, makar zbog istorijskog aspekta. Nekada na samom obodu grada, a danas na ivici samog centra, ovo groblje se formiralo krajem 19. veka i izvedeno je po uzoru na druga evropska groblja. Tokom celog 20. veka ono se širilo i menjalo, prateći tok istorije i poslednje trendove u svetu spomenika! Od istaknutijih mesta na njemu izvajamo stare parcele iz 19. veka, vojna groblja, jevrejsko groblje, ruske parcele, Aleju velikana i dečije groblje, čiji je deo skoro prekopan. Novo groblje danas posmatramo i kao muzej, te je uvršteno i u turu Noći muzeja, a 2004. je postalo članica Udruženja kulturno značajnih grobalja Evropa (ASCE).

2 komentara

  • Dejvid says:

    Videh u prolazu, ne tako davno, drugi tekst o grobljima (onim izvan Evrope) na ovom sajtu ali ga ne pročitah nego ga ostavih za neka druga vremena (internet kazaljke su skupe, jbg). O ovome bi valjalo razmeniti par utisaka. Pre svega, fino je videti da se neko dosetio da obradi ovako kurioznu temu s obzirom na prosečnu balkansku tabu percepciju i siromaštvo domaćeg interneta (ne u smislu uključivanja blasfemije nego gajenja bilo kakve vrste ljubavi prema ovim oazama mira i krasote). Šta reći o navedenim grobljima? Rumunski predstavnik deluje suviše infantilno a pri tom i slabašno u odnosu na druge aktere teksta. Kapiram da je nekome bilo zanimljivo da razbije konvencionalne metode i pokaže svoj neobični smisao za humor širem auditorijumu, kapiram i onu poruku o prelasku iz jednog dela života u drugi ali moglo je to pak sa više stila da se odradi. Ovako dobismo neku vrstu eurodensa među grobljima (da ne upotrebim neku grđu komparaciju). Švedski predstavnik deluje suviše uglađeno, fensi, monotono (moglo bi se čak reći i uštogljeno) a pri tom i vrlo prazno. Otprilike kao fensi ženka koju po svim mogućim karakteristikama ocenjujemo desetkom – opravdano, osim po karakteru, jer nema duha (ovo nema za cilj i ne sme da zvuči patetično). Karaimisko groblje je suviše devijantno da bi ga čovek strožih preferenci uzeo za ozbiljno, hipstersko mesto zvuči kao sasvim adekvatan opis (mada nisam baš sjajno upoznat sa navedenom kulturom). Baltički pandan malo pre pomenutom mestu jeste opskuran ali je prihvatljiv za razgledanje, valjda jer nije toliko haotičan i devijantan, kako se gore izrazih. Mirogoj i Novo Groblje samim svojim postojanjem deluju/zvuče najblaže rečeno iznenađujuće (mada je možda stvar i u mojoj neupućenosti s obzirom da se tek negde od sredine prošle godine interesujem ovim vrstama odmarališta), iz razloga što baš i nisu nastala u skorije vreme jer XIX vek zaslužuje da bude svrstan u starije doba. Kad je u pitanju NG živeh u uverenju da je Aleja velikana zapravo Beogradski predstavnik volšebnih evropskih grobalja a ne samo segment nekog većeg kompleksa. Oba mesta deluju fino i zanimljivo mada u isti mah odaju utisak suviše mirnih i dosadnih grobalja a ono što dodatno kvari sliku su betonske staze. Beograd se u mnogim kontekstima i na skoro svaki pomen dovodi u vezu sa betonom, ovde je to pak suvišno. Jevrejsko groblje u Pragu je već viši deo lestvice. Ne bih ovde prepisivao faktografiju navedenu u tekstu kao prosečni YT komentator, svaki podatak je prilično fascinantan, mada… Kako nešto ne prepisati/kopirati/ponoviti uživo ako se radi o mestu na čijim su zdanjima najmlađi natpisi oni iz XVIII veka a najstariji oni iz XIV. I 10 slojeva grobova na određenim mestima, ej 10! Jedino što ovde doprinosi minusu je laka dostupnost i guranje ovakvog mesta u mejnstrim tokove. Hajgejt – o ovome već nije lako biti sasvim jednoznačan. Oduvek bejah ljubitelj engleskog fudbala i brit popa kao i humora poreklom sa navedenog prostora ali ne mogu reći da su me klima i tamošnji reljef privlačili. Hajgejt deluje kao mesto koje bi prosečni autsajder mogao zavoleti posle nekog vremena jer pored opskurnosti odiše kraljevskim mirom (bar ovako imaginarno…), građevinska dela su ovde vrlo skladna u odnosu na okruženje u kom se nalaze, neko je vodio računa da ne ostavi koloristički cirkus budućim pokolenjima ili je to tako majka priroda udesila, sve u svemu – dijamant. Groblje Svetog Marka – Opet jako skladno, čisto evropsko mesto (ne u fašističkom kontekstu), pa još iz perioda Austrougarske. I ovde je neko izgleda razmišljao o uklapanju boja između prirode i spomenika. Neodoljivo podseća na Kerepeško groblje u Budimpešti (o kojem ću dodati neku reč na kraju) pa stoga zaslužuje visoku ocenu. Poput Hajgejta, deluje “defanzivno” što ga baš kako reče autorka čini romantičnim i vrednim dužeg boravka na njemu. O Per Lašezu (ili Lašejzu?) sam još i pročitao osnovne stvari prošle godine ali ne imadoh priliku za neko dublje upoznavanje sa istim. Fakat je da je ovo groblje sa verovatno najviše poznatih “stanovnika” od svih grobalja na svetu, bez obzira na moje površno ili nikakvo poznavanje istih. Prosečnom mislećem mladom čoveku željnom dubljeg upoznavanja umetnosti ovo deluje kao “must visit” na čemu bi se valjalo i zaustaviti. Graditeljima kao i u dva prethodna slučaja odati respekt za usklađenost u idejama i realizaciji. Đenovsko groblje – E, ovde već dolazimo do tačke kad pažljivo treba birati svaku reč jer bi i jedna pogrešna mogla biti u službi blasfemije. Prosto mi je žao što nisam dovoljno načitan čovek ne bih li mogao naći adekvatne izraze kojima bi se ovaj raj mogao opisati a s obzirom da je skoro pa 5 ujutru ne mogu baš mnogo ni da mislim. Prvo što bi čoveku moglo pasti na pamet kad pogleda ove slike je – seksipil. Perfekcija seksipila. Što možda i nije bukvalno prikazano u finalnom proizvodu (spomenicima) ali sigurno da je bilo prisutno u glavama autora istih. I mada je u tekstu pomenuto da je prisutan engleski uticaj, prva realistična asocijacija na viđeno bi bila mistična Italijanka u letnjoj haljini (negde na obali države o kojoj govorimo) koja naizgled defanzivnim hodom i držanjem nema ambiciju da privuče/pokosi/uništi mušku populaciju u blizini ali ih ipak ostavlja u tišini i razmišljanju, dugom razmišljanju… (zaista se trudim da minimiziram patetiku). Izlišno bi ovde bilo govoriti o nekom imaginarnom osećaju koji je prisutan kada se ovo mesto poseti s obzirom da to nisam učinio, ali verujem da nisam daleko sa pređašnjim opisom. E da, ako budeš/budete pravili neku sledeću listu evropskih grobalja ne izostavljati pomenuto Kerepeško (koje je do sada jedino velelepno mesto ovog tipa koje posetih, i to sasvim slučajno, ali tako valjda počinju sve prave ljubav kako narod voli reći) ili Farkasréti (nisam siguran da postoji prevod na srpski za ovaj naziv). Sa ovog drugog postoji mesto sa pogledom na dobar deo Budimpešte ali ne bih to linkovao imajući u vidu da mi je komentar svakako maratonski. Toliko za ovu priliku, sumnjam da ću u skorije vreme nešto komentarisati jer je to svakako atipična radnja na ovom sajtu za koji na kraju valja napomenuti da spada u moja top 3 na srpskom internetu, što verujte, nije mala stvar. Za kraj izvinjenje za verovatno predug, možda na momente i redundantan i gramatički udaljen od savršenstva komentar ali jbg, nadam se da ćete naći dovoljno dokonog vremena da ga pročitate. Lep pozdrav i nastavite da održavate princip – kvalitet iznad kvantiteta.

  • V says:

    Krasan clanak! U svakom gradu, ako imam vremena, volim posjetiti groblje jer je ono cesto odraz drustva i kulture. Drago mi je da jos netko vidi ljepotu u tome.

    Ovom popisu bih svakako dodala i groblje Ohlsdorf u Hamburgu.

    Park i suma u kojima iza stabala i zbunova mozes zaviriti na malene proplanke s grobicima. Svi su sahranjeni u zemlji, a nadgrobno kamenje je jednostavno. Cvijece raste na humcima umjesto mramornih grobnica. Poneki kipovi su ukusno uklopljeni u park. Mali zeceki i pticice pretrcavaju preko humaka, jezerca ugoscuju male patkicr 🙂

    A carsko groblje u Becu odise mirom i dostojanstvom. Tamo sam zavrsila sasvim slucajno jer nisam imala 15 € za zooloski vrt pa sam drustvo pricekala u ovom predivnom gaju i mislim da sam vise vidjela za 0 € 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *