Elephant In The Zoo: intervju

!Kokoška intervjuiše Aleksandra Hadžića iz benda Elephant In The Zoo i neprestano klikće repeat slušajući njihove pesme. Na ovom otkriću zahvalite nam se kasnije; uživajte!

Aleksandar Hadžić sa šesnaest godina uzima gitaru u ruke i izlazi na ulicu, postajući jedan od prepoznatljivijih uličnih svirača Beograda. Imali ste prilike da ga slušate u Čika Ljubinoj ulici i u Nušićevom prolazu, a sada ga možete čuti kao glavnog vokala i gitaristu sjajnog novog benda Elephant In The Zoo.

————————————————————————————————————————–

Kultur!Kokoška: Zanimljiv izbor imena za bend- zašto ste Slonovi i kako ste se okupili?

Aleksandar: Kako se slonovi osećaju u zoološkom vrtu… recimo da se i mi ponekad tako osećamo. A kako smo se našli, pa, mi smo još u detinjstvu počeli da se bavimo bluz muzikom i svirali zajedno u jednom bendu. Tu je bilo dosta kantri, folk i rok primesa, ali, faktički, to je bio bluz bend.

U jednom momentu smo prekinuli rad u tom bendu i rešili smo, Dule (gitara) i ja, da oformimo Elephant In The Zoo. Tome je prethodilo naše putovanje po Evropi gde smo svirali kao baskeri, ulični svirači, po barovima i klubovima. Tada smo obišli Nemačku, Holandiju, Belgiju, Francusku… Rešili smo da oformimo nešto novo, ali da nam bluz i dalje ostane baza, temelj našeg rada, dok se s druge strane okrećemo nekoj drugačijoj, modernijoj muzičkoj formi.

Elephant in the Zoo;  fotografija: Jovan Erčić

Elephant in the Zoo; fotografija: Jovan Erčić

U međuvremenu nam se pridružuje Tomislav Ilić (bas gitara), inače basista benda ZAA, i pošto smo imali par sjajnih jam-sesija i shvatili da se uklapamo, onda se zaista oformljujemo kao bend. Na kraju se pridružuje i bubnjar Aleksandar Mihajlović. To je sadašnja postava Elephant In The Zoo.

K!K: Izgleda da niste imali problema da se muzički uklopite. Na koji način svako doprinosi nekim svojim muzičkim opredeljenjem?

A: U suštini svako od nas sluša drugačiju vrstu muzike, s tim što se Dule i ja družimo i sviramo zajedno već 10 godina, pa nam je i muzički senzibilitet donekle sličan. A privatno slušamo svašta, od panka do džeza. Ali smo se, eto, svi našli oko ove ideje.

K!K: A šta je ideja Elephant in the Zoo? Često nailazimo na opis ,,muzičko oslikavanje poezije”, ali šta biste rekli da to vama konkretno znači?

A: Stavljamo akcenat na tekstove, kojima posvećujemo dosta pažnje i koji su nam podjednako važni kao muzika. Ono što je bitno da naglasimo jeste da smo rešili još na samom startu da neke poeme, koje su večne, ali možda pomalo zaboravljene, pokušamo da vratimo u život. Tako je naš singl „We wear the Mask“ Pola Lorensa i nastao. Između ostalog tu su Vilijem Blejk, Volt Vitmen, itd. Trudimo se da se zadržimo na svemu onome što nam se u momentu čini da dobro opisuje naša osećanja.

K!K: Pesma Volta Vitmena „Stranger“ u originalu se sastoji od ukupno dva stiha, ali vi ste joj dali posebni lični pečat. Možeš li nam nešto reći o tome i ko je među vama zaduženi tekstopisac?

A: Za početak voleo bih da spomenem da mi nismo prvi bend u Srbiji koji je pozajmio stihove Volta Vitmena. To je uradila pre deset i više godina grupa Vroom, doduše na našem jeziku. A što se tiče naše „Stranger (To You), ona se odnosi na ono što se može primetiti i u svakodnevnom životu – ljude koji ne gledaju jedni u druge, nezainteresovane, zadubljene u svoje telefone. U stvari, hteli smo da nam to bude prvi singl koju ćemo izbaciti, međutim, eto, ipak je ispao drugi. A pored pesama iz književnosti na predstojećem albumu će se naći i pesme u kojima sam opisivao neka svoja iskustva i osećanja.

K!K: Da li ste razmišljali da obradite nešto od domaće poezije?

A: Meni se lično sviđa Dis, ali još uvek nažalost nemam ideju na koji bih način mogao da ga interpretiram, a da to zvuči zaista dobro koliko njegova poezija zaslužuje.

K!K: Možeš li izdvojiti neke umetnike i pesme koji su na tebe i na vas kao bend posebno uticali?

A: Naravno, tu je mnoštvo bluz pesama, ali ono što se meni ponajviše dopalo jesu počeci folk muzike, taj oblik bunta, borba za pravdu, izrastao iz teške materijalne situacije u kojoj su živeli. To oslikavaju mnoge pesme tog vremena. Mislim da su ta muzika, teme i tekstovi tih pesama izvršili ogroman uticaj na pank. Prvenstveno se izdvajaju tekstovi Boba Dilana i Nila Janga, koji su svakako izvršili veliki uticaj, što poetski, što muzički. Od Dilana bih odmah izdvojio „Blowing in the Wind“, a od Janga „Rockin in the Free World. Po mom mišljenju, to je možda i najveća pank pesma ikada.

Na koncertnom repertoaru nam se uvek nađe i nekoliko pesama koje su na nas ostavile izuzetan uticaj. Prošle godine je preminuo veliki umetnik Džej Džej Kejl i mi uvek volimo da odsviramo par njegovih pesama. Posebno nam je drag jer njega nikad nisu gledali kao nekog ko piše fantastičnu poeziju, već više kao čudaka kog su drugi obrađivali, poput Erika Kleptona koji je drugi period svoje karijere izgradio svirajući Kejlove pesme. Njegovi tekstovi su potpuno sjajni – neki od mojih omiljenih su „Artificial paradise“ i „Money Talks“. To su zaista veliki tekstovi.

Svirka KC Grad, fotografija Jovan Erčić

Svirka KC Grad; fotografija: Jovan Erčić

K!K: Imaš li da nam preporučiš neke od domaćih aktuelnih bendova, koje posebno voliš da čuješ?

A: Imamo mi dosta dobrih bendova, a ovom prilikom bih još izdvojio grupu Wooden Ambulance iz Subotice, naš dragi ZAA, kao i Anu Ćurčin, koja je predvodnica Amerikana scene u Srbiji i u čijim svirkama zaista uživam. Naravno, uvek volimo da čujemo i neke starije bendove poput Partibrejkersa.

K!K: Dakle, koji su trenutni planovi Elephant In The Zoo?

A: Sad trenutno radimo na našem prvom albumu, koji će izaći do kraja godine, decembar najverovatnije. Dve pesme su snimljene u studiju Sweepunk u Kruševcu, uz pomoć prijatelja iz benda ZAA kojima smo veoma zahvalni, posebno Zoranu Vasiću i Zlatku Petkoviću, koji je odsvirao bubnjeve. Sad, u sledećih par nedelja, snimamo opet video materijal ovde u Zemunu, kod producenta i tonskog snimatelja Milana Barkovića Bareta.

Promo  fotografija Jovan Erčić  (6)

K!K: Za kraj, s kojim izazovima ste se do sad susretali u svom radu? Kako se, iz tvog iskustva, tretiraju muzičari u našoj zemlji?

A: Ne tretiraju se dobro, toliko nam je svima očigledno. Ima tu puno problema oko nalaženja mesta za koncerte, oko tehničkih stvari, i tako dalje. Da bi se bavio profesionalno muzikom zaista je potrebno uložiti celog sebe, a mnogi muzičari tretiraju muziku kao da im je to samo hobi, tako da je deo krivice i na njima samima.

Uglavnom, veoma je bitno naći ljude koji će da pruže podršku, kao što je nama Bare pomogao i otvorio vrata svog studija. Osim toga, Bare je uvek tu da pomogne što konstruktivnim i dobronamernim savetima, tako i ogromnim znanjem i iskustvom koje je sticao godinama unazad. Takođe smo imali podršku izdavačke kuće Nova Poetika, koja nam je pomogla u marketinškim poslovima, u smislu promocije, upravo jer im se svideo ceo koncept i ideja našeg benda. Svima njima želimo još jednom, na ovaj način, da se posebno zahvalimo.

K!K: Hvala i tebi na intervjuu, a mi ćemo s nestrpljenjem očekivati vaš album dogodine. A sada pozivamo čitaoce da pruže svoju podršku dobroj muzici i zaprate Slonove na njihovoj facebook stranici, kao i na njihovom Soundcloud profilu.

10553611_326550444174134_3969410341746529346_n

Posebno hvala Bojani Samardžiji za ideje pri smišljanju intervju pitanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *