Džepni klasici: romani za jedan dan

Ovonedeljni džepni klasici vam predlažu interesantne novele – kraće romane književnih velikana, koje možete pročitati u jednom dahu.

Franc Kafka, „Metamorfoza“ („Preobražaj“)

Kada smo pre dve nedelje govorili o Kafki, ovlaš smo se dotakli i ove novele. Međutim, verujemo da ona zaslužuje više pažnje nego što smo joj onda posvetili. Dakle: Gregor Samsa, trgovački putnik, budi se jednoga dana transformisan u džinovskog, čudovišnog kukca. On je zbunjen i uplašen, njegova porodica nije baš najsrećnija, a niko nikada neće saznati zašto se preobražaj desio. Ovo je detaljna studija privikavanja na nadrealnu ličnu i društvenu situaciju, koja preispituje šta je ljudskost i koje je značenje beskorisnosti.
Poslastica za ljubitelje istorije: nemačka reč „Ungeziefer”, koja označava insekta-štetočinu, koristila se kao pogrda za Jevreje – a Kafka je bio Jevrejin, te je ovo njegovo bukvalno shvatanje uvrede. Sa svešću o značenju metafore, čitanje postaje duplo interesantnije.

Henri Džejms, „Okret zavrtnja“

Henri Džejms, preuzeto sa Gardijana

Henri Džejms, preuzeto sa www.guardian.co.uk

Grupa ljudi okupljena oko vatre na Božić zabavlja se pričanjem strašnih priča; naposletku, jedan od njih predlaže da ispriča nešto što je užasnije od svega do tada ispričanog. Na videlo izlazi stara sveska, u kome je njegova bivša guvernanta opisala svoje prvo radno iskustvo – sa dvoje divne dece, i dve grozne zaposedajuće prikaze.
Ovo je priča o duhovima, ili o ludilu jedne žene, ili oba – teoretičari književnosti već više od jednog veka ne mogu da se slože. Bilo kako bilo, u ovoj opčinjavajuće jezivoj noveli čeka vas histerična protagonistkinja, čudna deca i sva klaustrofobičnost izolovanog devetnaestovekovnog engleskog imanja koja se poželeti može. Obratite pažnju na neurotične, neuredne rečenice – možda vam pomogne da donesete sopstveni sud o mentalnom stanju pripovedačice. A ako vam nije stalo – samo uživajte u jezi i nelagodi.

Ivo Andrić, „Prokleta avlija“

Na međi između romana i pripovetke, “Prokleta avlija” je lanac međusobno povezanih priča, te se u celosti može doživeti i kao priča o pripovedanju. Dok je Džejmsova guvernanta zarobljena u sopstvenom umu, a Kafkin Samsa u sopstvenom telu, Andrićev protagonista se nalazi u istambulskom zatvoru, gde susreće plejadu likova koji pričaju svoje priče – ili pak priče drugih, toliko stare da se pretapaju u legende. Andrić, majstor za istančan stil, učinio je ton “Proklete avlije” pitkim i opčinjavajućim, te složena prstenasta struktura pripovedača i njihovih iskaza niže sasvim prirodno, i čita se kao čarobna bajka.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *