Duhovi šume Saše Montilja

Saša Montiljo, čija nas je skorašnja izložba „Duhovi šume“ oborila s nogu, govori nam o prirodi, umetnosti i svojoj večitoj potrazi za lepotom.

„Hiljade duhova u travi pregoreloj od sunca, zloslutna ljuljaška na drvetu koje pleše, vuk samotnjak, crne sove i sablasno kretanje stoletnog drveća u zelenilu novog lišća. Originalan spoj fantastičnog i realnog, magična atmosfera, karakterističan postupak u konstruisanju slike i osoben kolorit. Montiljo je kadar da posmatrača prožme lepotom i strahom, radoznalošću i jezom, maestralno se poigravajući našom maštom, ali i percepcijom. …Jer on je tihi, nasmejani posmatrač sveta prividnih pojava.“

(Tamara Ognjević, književnica i istoričarka umetnosti)

Kultur!Kokoška: Kada se osvrnemo na tvoju slikarsku karijeru, jasno je da si se od malih nogu zanimao za umetnost, a deluje da ti je bilo prilično lako da se usmeriš ka njoj i u svom školovanju. Da li si i u jednom momentu imao sumnje u svoj izbor?

Saša Montiljo: Potrebu da se likovno izrazim imao sam od najranjeg detinjstva. Ne pamtim sebe bez te potrebe. Mislim da se čak sećam i jednog od prvih crteža koji kao da ponavljam i dan-danas kako bih ga usavršio. Uvek je prisutan isti osećaj dok radim na realizaciji slike. U isto vreme je prisutna detinja sreća zbog rezultata i, sa druge strane – preispitivanje, autokritički moment koji mi ne dozvoljava da u toj igri sasvim odlutam.

Paukov most//Spider's Bridge, ulje na platnu, 2010

Paukov most//Spider’s Bridge, ulje na platnu, 2010

Nikada nisam imao sumnje u svoju ljubav prema tom opredeljenju a spreman sam i na veoma skroman način života zarad malopre pomenutog osećaja detinje sreće dok iz Ničega stvaram Nešto. Kao što kaže Krleža: „Iz blata i magle, iz gluposti i kala opet je jedna pesma kao zvezda pala.“

K!K: Koliko misliš da je važno formalno, akademsko umetničko obrazovanje da bi se postigao određeni kvalitet u radu i prešlo u profesionalne umetničke vode?

Saša: Svi smo individue i za svakog od nas važe druga pravila. U mom slučaju se pokazalo da nije važno ali što bi se reklo: „Ne pokušavajte ovo sami kod kuće“.

Vetar, ulje na platnu, 2009

Vetar, ulje na platnu, 2009

K!K: Ukoliko se ne bi bavio ovime čime se danas baviš, šta misliš, koja bi bila tvoja druga, alternativna profesionalna opcija?

Saša: Teško mi je da zamislim sebe van umetnosti. Bio bi to jedan siromašan život u kome ne bih imao svest o tome šta sam propustio…

K!K: Na tvojim slikama provlače se prikazi iz mitologije starih Slovena i oseća specifičan senzibilitet i povezanost sa prirodom. Na koji način umetnost može da doprinese daljem društvenom ekološkom osvešćavanju?

Saša: Staroslovenska vera je bila religija prirode. Zato je velikim delom inspirativna i za moje slikarstvo. Umetnost možda može da doprinese osvešćivanju ako ne izgubi svoj osnovni smisao – lepotu prirode.

Dažbog, 2013

Dažbog, ulje na platnu, 2013

Ako umetnik ume kroz svoje delo da definiše zašto je recimo, jedan cvet veličanstven u svojoj lepoti onda će, zasigurno, približiti tu lepotu i nekom ko je slep da uopšte primeti sam taj cvet i možda će na taj način probuditi svest o očuvanju prirode. Moja je namera da definišem zašto je jedna paukova mreža veličanstvena u svojoj lepoti, zbog čega je slepi miš divna pojava, i uopšte da razbijem predrasude koje postoje kod većine ljudi.

Tragač//Seeker, ulje na platnu, 2012

Tragač//Seeker, ulje na platnu, 2012

Volim jednu belešku Leonarda Da Vinčija iz njegovog traktata o slikarstvu koja je univerzalna mudrost, kako za umetnike, tako i za samo umeće življenja, a ona glasi: „Zapamti, između svetlosti i mraka ima nečeg srednjeg, dvojakog, podjednako srodnog i jednom i drugom, kao neka svetla senka ili tamna svetlost. Traži to, umetniče, u njemu je tajna čarobne lepote!“

Umetnost koja je angažovana na banalan način u smislu kritike društva ne daje rezultate. Ako slavljenje lepote može da bude njen angažman, onda postoji šansa i za doprinos društvenoj svesti. Uzdizanjem duha pravimo lepši i moralniji svet.

lost_steps_by_montiljo-d5xuimy 2013

Izgubljeni koraci/Lost steps; ulje na platnu, 2013; 260 x 80 cm, kliknite za pun prikaz

K!K: Često predstavljaš životinje, od vukova, lavova i hijena, do majmuna, ljiljaka i različitih vrsta ptica. A opet, zapažam da se kao lajtmotiv možda najčešće javlja – sova. Šta ona znači za tebe?

wind's fiance 28 x 18 cm

Verenica vetra//Wind’s fiance

Saša: Oduvek sam bio fasciniran grabljivicama u prirodi. Inteligencija koju poseduju me navodi da ih posmatram kao bića veoma slična čoveku. A nije li i čovek jednim delom zver? Kada bismo realno sagledali sebe možda bismo tek tada uspeli da se promenimo i budemo bolji. Sove su jedina vrsta ptice koja ima oči postavljene u potpunoj ravni lica kao sto je slučaj sa čovekom, a kako je čovek retko kad prisutan u mojoj likovnoj poetici možda su sove tu da popune njegovo mesto.

Oslikane cepanice pretvaraju se u sove

Oslikane cepanice pretvaraju se u ljupke sove

K!K: Paukova mreža se čini da je još jedan dosledni motiv? Ispravi me ako grešim, ali od drveća čini mi se da posebnu pažnju obraćaš brezi, dok je od predmeta to ljuljaška?

Saša: Upravo tako. Paukova mreža osim što hvata insekte, zarobljava i svetlost. Zato mi je toliko interesantna.

Sunce kao plen//Sun as prey

Sunce kao plen//Sun as prey, fotografija

Breze volim zbog toga što dok ih posmatram, one posmatraju mene. Na površini kore obrazuju oblik ljudskog ili božanskog oka, kao da poručuju da nas posmatra neko koga mi izgleda ne uspevamo da primetimo.

Eye of Providence; fotografija

Eye of Providence; fotografija

Ljuljaška kao motiv u moje slikarstvo je ušetala spontano, kao i svi drugi motivi. Uvek sam se oslanjao na intuiciju i na neki način su se motivi sami pojavljivali na mojim slikama. Tek kasnije bih shvatio, verovatno samo delimično, koja je njihova uloga i značaj za mene. Ljuljaška je još uvek motiv koji ni sam ne razumem. Možda se odnosi na prolaznost. Danas se neko u njoj ljulja; taj neko je deo nas samih a već u sledećem momentu kada pogledamo, vidimo samo prazno mesto, ljuljašku koja se i dalje njiše, sve slabije i slabije. Ljuljaška je u stvari naše sećanje, uspomena a intenzitet njenog ljuljanja je proporcionalan svežini te uspomene.

tree_swing_II_by_montiljo 2010

Ljuljaška II//Tree swing II; ulje na platnu, 2010

Galeb/Seagull

Galeb/Seagull; fotografija

K!K: Odnedavno si na svojoj deviantART stranici, osim slikarskih radova, počeo da postavljaš i fotografiju. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Saša: Fotografijom se verovatno nikada ne bih bavio da nisam pre tri godine nabavio psa. On me je izveo u duge šetnje mojim Zemunom, i iz želje da zabeležim čarobne momente čijih sam svedok svakog dana, počeo sam da fotografišem. U prvi mah sam koristio amaterski, a kasnije poluprofesionalni fotoaparat. I dalje ne znam ništa o tehničkom delu fotoaparata, ali uspevam da napravim fotografije za koje dobijam pohvale od profesionalaca. Fotografija može biti dokument ali i vrhunska umetnost, bliska slikarstvu.

K!K: Imao si prilike da čuješ mišljenja od strane mnogih književnika, novinara, profesionalnih likovnih kritičara. Da li ti se neka kritika, bilo pozitivna ili negativna, posebno izdvaja, ili je posebno uticala na tvoj rad?

Saša: O mom slikarstvu su pisali književnica i istoričarka umetnosti Tamara Ognjević i likovni kritičar i teoretičar Dejan Đorić. U oba slučaja sam se pitao kako ću „proći“ ali oni su imali samo reči hvale. Naravno, korisno bi bilo i da je slučaj bio drugačiji jer bi to isto kao i pohvala bilo konstruktivno. Ne postoji delo kome se ne bi mogla naći mana- savršenstvo se može dotaći ali ne i postići.

Mesečar//Sleepwalker, ulje na platnu, 2010

Mesečar//Sleepwalker, ulje na platnu, 2010

K!K: Tvoj rad je okarakterisan kao ,,hiperrealizam i fantastika, magijski realizam, inspirisan ekspresionizmom i romanticizmom”. Kako se tvoj lični pravac iskristalisao u tvojim očima?

Saša: Nikad nisam razmišljao o tome u koji stil bi trebalo da se ukalupim jer to bi u mom slučaju ograničilo kreativnost. Za cilj imam da zabeležim magičnost trenutka i vidim ceo smisao u tome.

K!K: Imaš li neke umetničke ili, pak, životne uzore?

Saša: Imam ih više, to su uglavnom renesansne ličnosti iz prošlosti, a na sreću mogu se pronaći i u našem vremenu. U mlađim godinama umetnik traži identifikaciju sa autoritetima iz svoje oblasti a kasnije bi trebalo da dođe do svog izraza. Ja sam već u godinama kada bi kreativna zrelost morala da dođe do svog ispoljenja.

K!K: Ostvario si profesionalni nivo slikarskog umeća, radiš kao freelance umetnik, imao si prilike da izlažeš samostalno i grupno u klubovima i galerijama, i tvoje se slike prodaju za pozamašnu sumu novca na sajtovima specijalizovanim za prodaju umetničkih dela. Šta od svega smatraš svojim najvećim uspehom u dosadašnjem radu?

Monografija, tvrdi povez, 150 strana: reprodukcija 100 slika, format 28 x 23 x 2 cm

Monografija, tvrdi povez, 150 strana: reprodukcija 100 slika, format 28 x 23 x 2 cm

Saša: Najveći uspeh za mene je kada napravim delo kojim sam zadovoljan. To je veoma retka okolnost. Tada, u većini slučajeva ono biva prepoznato i od strane publike. Tad mi nije bitno da li će se dobro plasirati na tržištu, jednostavno mi je zadovoljstvo da visi na zidu u mom ambijentu. Maštam i o mogućnosti da u tom ambijentu bude mesta i za druge autore, šta više, već sam počeo da pravim svoju kolekciju dela autora koji imaju značaj za mene.

K!K: U aprilu si imao izložbu „Duhovi šume“. Možeš li nam reći nešto o samom konceptu postavke i svojim iskustvima tokom te dve nedelje?

Saša: Drago mi je da je svaka moja nova izložba posećenija od prethodne. Velika je čast kada autor ima pravu publiku, kada su prijatelji i rodbina samo u malom procentu prisutni medju posetiocima izložbe a u mom slučaju je do sada bilo tako.

2014-04-04-1396639263

Sve više je izložbi siromašnog sadržaja, pompezno najavljenih u atraktivnim galerijama. Takvi izlagači su našli recept. Oni otvaranjem svojih izložbi pružaju svojim poznanicima priliku za večernji izlazak a ti poznanici im uzvraćaju svojim prisustvom tj. oni su u tom odnosu lažna publika. Komunikacija se tada svodi na trivijalnosti gde sa dobrim razlogom izostane interesovanje da se napravi osvrt na izložene radove, izostane komunikacija publike sa onim što bi trebalo da bude sav smisao izlaganja. Drago mi je da ne pripadam toj vrsti umetnika.

DSC_9492Saša Montiljo je rodjen 1978. godine u Beogradu.
Završio je Srednju grafičku školu. Slikarstvo je učio kod profesora Aleksandra Lukovića Lukijana.
Član je ULUPUDS-a.

Lični website: www.montiljo.com

DeviantArt: http://montiljo.deviantart.com/

Facebook Art page: https://www.facebook.com/montiljo

 
Samostalne izložbe:
1998. Galerija kluba Andergaund, Beograd
2003. „Ambisi“ – Galerija Radničkog univerziteta, Subotica
2011. „Mreže“ – Ustanova kulture „Vuk Karadžić“
2012. „Svetlost“ – Narodna banka Srbije
2013. „Duhovi šume“ – Radul-begov konak, Zaječar
2014. ‘’Duhovi šume” – Ustanova kulture ‘’Vuk Kardžić”

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *