Čovek životinja na otvaranju HADŽI-ja

Donosimo vam utiske sa otvaranja novog mesta u gradu – galerije/ateljea/bara HADŽI. Pročitajte šta ste (verovatno) propustili i šta možete očekivati u budućnosti.

HADŽI, enterijer, preuzeto sa facebook-a

HADŽI, enterijer, preuzeto sa facebook-a

HADŽI je novootvoreni kulturno-ugostiteljski objekat na Vračaru, stvoren sa idejom da pomaže u afirmisanju mladih umetnika, prvenstveno autora i ideja koje ne spadaju u mainstream kulturu i stoga možda teže dopiru do veće publike. Smešten u autentnično i elegantno rekonstruisanu kuću sagrađenu početkom dvadesetog veka, ovaj prostor sadrži nekoliko celina; prva i verovatno najvažnija je galerija koja će biti ustupana na po nedelju dana umetnicima kako bi mogli da izlože svoja dela – dok će akcenat dešavanja biti stavljan na sama otvaranja izložbi. Pored izlaganja umetnosti, biće organizovani i muzički nastupi, projekcije filmova i različiti tematski događaji. Takođe, u okviru objekta postoje dva ateljea koji će se na osnovu konkursa dodeljivati mladim umetnicima ili studentima umetničkih akademija na period od tri meseca. Konačno, kako bi sve ovo funkcionisalo i kako bi projekat mogao da bude samoodrživ, značajan činilac u funkcionisanju HADŽI-ja je upravo njegov ugostiteljski potencijal, to jest bar.

No, iako je veselo pokljucala klopu i piće, klatila se uz muziku i popričala sa raznim mladim entuzijastima (sve ovo, morate priznati, zvuči kao uobičajen reportoar koji bi se očekivao na ovakvoj vrsti događaja), !Kokoški je najviše maštu zagolicala akcija crtanja uživo koju je izveo Goran Stojčetović, svestrani umetnik i osnivač grupe Art brut Serbia, koja je ovo otvaranje svakako odvojila od mnogih drugih.

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Na podlozi sačinjenoj od listova hartije zakačenoj na zid, iznad glava posetilaca (čitaj: stojeći na klupi) Stojčetović se pozabavio javnim stvaranjem crteža u akciji koju je nazvao Čovek životinja. Ovo je kratak opis iz najave:

Potreba bića 21. veka da deluje u odnosu na zidove koji ga okružuju. Stav naspram kolena. Akcija naspram statike. Reč, komentar, diskusija. Angažovana, aktivna, pre svega – prisutna publika.

Retko publika, a i sami pisci o umetnosti, imaju priliku da posmatraju ceo proces nastanka jednog umetničkog dela – ovde, naravno, ne mislimo na koncept performansa koji predstavlja delo po sebi, već stvarnog likovnog dela iako ono, ovako izvedeno, svakako ima performativni karakter. Od pripreme podloge i prvih linija, preko prepravki i promišljanja, pa sve do poslednje intervencije na delu – akcija poput ove daje interesantan uvid u likovno stvaralaštvo. Rešen posmatrač može pratiti umetnika u svim fazama njegovog rada – odluke o tome na kom će delu crteža raditi u kom trenutku, kakvi su mu potezi rukom – energični ili oprezni, na koje detalje će se posebno koncentrisati (što će još rešenijeg posmatrača navesti da se zapita zašto se baš na njih koncentriše, a možda zatim i iznedri odgovor).

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Ono što je posebno interesantno i značajno kod ovakve akcije je trenutak učestvovanja publike. Zanima vas da li je ona ovom prilikom bila, kao što je gore rečeno, angažovana i aktivna, ili samo prisutna? Naše zapažanje je da je, generalno gledano, publika bila zainteresovanija za piće i kanapee (koji su, u odbranu, bili neodoljivo dekorativni) nego na delo koje je nastajalo pred njihovim očima. Iako možda ne koncentrisana u svakom trentuku, sa sigurnošću možemo zaključiti da je publika svakako bila prisutna, povremeno je komentarisala javno ili među sobom, a hrabri pojedinci su se odvažili da se umetniku pridruže na višoj poziciji (ovo možete čitati figurativno ili bukvalno). Uzevši slikarev alat u ruke, oni su doprineli nastanku ili promeni dela. Ovaj doprinos je uglavnom bio vrlo, u umetničkim terminima, naivan ali to svakako ide uz ideju Art brut-a, pokreta nastalog još nakon Drugog svetskog rata u delima Žan Dibifea.

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Art brut (umetnost ružnog, zvana i outisider art) bio je zasnovan na ideji bavljenja neelitnom i neakademskom umetnošću. Inspiracija za novu umetnost bila su dela koja stoje van klasičnih normi estetike, prvenstveno ona koju stvaraju marginalizovane grupe poput dece, psihičkih bolesnika, zatvorenika , neobrazovanih – ili jednostavno laici. Ideja je bila da postoje slike koje žive u svakom čoveku, ali koje retko prelaze prag svesti, dok se u nesvesnom mogu pretvoriti u čistu poetsku metaforu. Upravo ove slike postaju polje istraživanja u Art brut-u i pojavljuje se težnja da se takve prakse uključe u umetnički život. Dakle, grupa iz Srbije je svojevrsni nastavljač ove tradicije, a publika koja staje rame uz rame uz umetnika i dodaje svoje detalje je savršen element događaja obuhvaćenog pod terminom Art brut-a. Doprinos publike tokom akcije Čovek životinja je, iako zapažen, ipak bio stidljiv i skroman – ovi „stvaraoci“ su se uglavnom koncentrisali na rad na pozadini oko centralne figure, ili na njenim magrinalnijim delovima i detaljima. Deluje da su, makar na podsvesnom nivou, osećali nelagodu da se angažovanije uključe u uobičajeno zatvoreni svet umetnosti.

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Akcija: Čovek Životinja Gorana Stojčetovića, fotografija vlasništvo autorke teksta

Crteži nastali u HADŽI-ju plene svojom fluidnošću – umetnik kroz određeni vremenski period menja delo po sopstvenom nahođenju, ili se ono menja aktivnošću publike. Tako je, na primer, jedna od životinja počela kao nešto što je delovalo prilično bezazleno, a zatim je svoje postojanje kristalizovala u zver zjapećih čeljusti. Važno je, s obzirom na uslove nastanka, i to da ovakva akcija otvara i pitanje završenosti dela. Šta zapravo određuje kada je jedno umetničko delo gotovo? Utisak pred nama kao posmatraču, neobaveštenom o tome šta se dešava iza kulisa ili u umu umetnika, ostaje taj da delo može biti u svakom trenutku završeno. Da li kraj dolazi promišljeno (postoji prvobitna zamisao o konačnom izgledu dela)? Da li on dolazi sticajem okolnosti (jer, zbog rada u javnosti, umetnik ima određeni vremenski period u kom delo mora da privede kraju)? Ili je kraj pitanje trenutka inspiracije (To je to! Ne pipaj više!)?

Akcija: Čovek životinja Gorana Stojčetovića, preuzeto sa facebook-a umetnika

Goran Stojčetović, nastanak dela, preuzeto sa facebook-a umetnika

Celokupno otvaranje galerije-bara, zajedno sa performansom koji je išao uz njega, bio je vrlo interesantan i inspirativan događaj i sigurni smo da ćemo u budućnosti na sličan način moći da uživamo u delima novih umetnika i prijatnoj atmosferi HADŽI-ja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *