Četiri jahača švedskog krimića

Nije lako napisati dobar krimi roman, ali čini se da su Šveđani narod posebno nadaren za to: iznedrili su makar tuce odličnih krimića, čitanih širom sveta.

Salander, Lašon, Valander i Mankel samo su neka od imena na koja ste gotovo sigurno često nailazili ovih dana. Ukoliko to pak nije slučaj, čestitamo – izvesno vreme ste krajnje uspešno živeli u izolaciji. Kao što vam je, dakle, verovatno poznato, skandinavski, a posebno švedski krimi romani dospeli su, pre izvesnog vremena, u žižu javnosti zahvaljujući Stigu Lašonu i njegovoj trilogiji Milenijum, i od tada ih nalazimo u raznim izdanjima na još raznijim jezicima. Međutim, kako se ispostavlja, njihova prvobitna svrha sasvim iznenađujuće nije da se ispuni presušeni izvor holivudske inspiracije i umiri njegova iskonska potreba za rimejkovima. O čemu je onda reč?

Kenet Brana kao inspektor Valander | Preuzeto sa themindreels.com

Kenet Brana kao inspektor Valander | Preuzeto sa themindreels.com

Nordic noir, krimi romani, serije i filmovi sa severa Evrope, zaludeli su čitaoce, gledaoce i ostale ljubitelje kvalitetnih ubistava i razrešavanja istih. Pored već standardne popularnosti u svojim zemljama, autori ovih ostvarenja dostižu astronomske tiraže i zadivljujuće prevodilačke brojke i širom ostatka Evrope i Amerike (podacima vezanim za ostale kontinente ne raspolažemo, te ne bismo želeli izreći kakvu kolosalnu glupost). Razlozi za ovakvu popularnost su mnogobrojni, a mi ćemo izdvojiti onaj koji nam se čini najsmislenijim: nordijski krimi sadržaji su realistični. U njima niko ne razotkriva ubicu u roku od jednog i po dana, i to na osnovu jedinstvenog sastava zemljišta zapalog za šav na levoj cipeli kad je onomad išao do meksičkih dilera (uvek ima meksičkih dilera). Ne, oni se bave gorućim društvenim pitanjima koja se tiču svih nas, a kojima se neretko posvećuje nedovoljno pažnje, posebno kad je reč o fikciji. Trgovina ljudima, diskriminacija, mizoginija i šovinizam samo su neke od tema koje bez imalo uobičajenog ulepšavanja obrađuje ovaj žanr.

Šveđani zbog svoje, u odnosu na komšije velike populacije, primetno prednjače u žanru. Iako ostaje krajnje nejasno kako pisci u zemlji sa jednom od najnižih stopa kriminala u realnosti uspevaju da smeste tolike zločine u svet knjiga, njihovo umeće se ne dovodi u pitanje. Začetnici pravca, Maj Ševal i Per Vale (Maj Sjöwall, Per Wahlöö), stvorili su tokom 60-ih i 70-ih svog detektiva Martina Beka, i o njemu zajedno napisali deset romana, čime je započeta uspešna istorija ovog žanra u Švedskoj. Ovim putem su, s uspehom, pošli i mnogi drugi autori, a o njegovom značaju govori i podatak da Švedska akademija za pisce krimi romana jednom godišnje dodeljuje nagradu za najbolje delo. Predstavićemo vam neke od najuspešnijih dobitnika ove prestižne nagrade.

Stig Lašon (Stieg Larsson)

O autoru: Verovatno najzaslužniji za status koji švedski krimi romani imaju danas jeste Stig Lašon. Odrastao na severu Švedske, koji će kasnije biti mesto radnje jednog od njegovih romana, Lašon se seli u Umeo, a potom i u Stokholm, gde se 1979. zapošljava u  TT-u (Tidningarnas Telegrambyrå), novinskoj agenciji u kojoj ostaje dvadeset godina. Paralelno s tim, Lašon se aktivira na polju razotkrivanja i suzbijanja ekstremne desnice, i po uzoru na britanski Searchlight, čiji dopisnik postaje 80-ih, nekoliko godina kasnije osniva magazin Expo. Magazin se i danas bavi istraživanjem rasističkih, antisemitskih, nacionalističkih i ekstremno desničarskih pokreta i organizacija. Usled škakljive prirode gorenavedenih tema i pretnji koje je kao glavni urednk u više navrata dobijao, nakon Lašonove smrti 2004. pojavljuju se neizbežne glasine o ubistvu. Utvrđeno je, međutim, da je uzrok smrti bio srčani udar.

Stig Lašon; preuzeto sa www.expo.se

Stig Lašon | Preuzeto sa www.expo.se

Dela: Pored mnogobrojnih publikacija na temu suzbijanja ekstremne desnice, koji nisu tema ovog članka, te neće podrobnije ni biti objašnjavani, Lašon je u slobodno vreme napisao tri posthumno objavljena romana. Muškarci koji mrze žene (Män som hatar kvinnor), Devojčica koja se igrala vatrom (Flickan som lekte med elden) i Kula od karata (Luftslottet som sprangdes) čine trilogiju Milenijum, čiji se prodati primerci broje desetinama miliona. Priču o Lašonu sličnom novinaru Mikelu Blumkvistu i socijalno neprilagođenoj hakerki Lisbet Salander, koja je trebalo da dobije još nekoliko nastavaka, prekinula je Lašonova smrt. Ali čak i uprkos tome, dobili smo izuzetnu, zaokruženu priču o njihovoj borbi protiv korupcije, trgovine ženama, seksualnom zlostavljanju i zločincima unutar same vlasti. Trilogija je doživela uspešnu ekranizaciju švedske produkcije, kao i neizbežni holivudski rimejk prvog dela.

Zanimljivost: Bio je veliki obožavalac naučne fantastike, toliki da je jedno vreme bio predsednik Skandinavskog društva za naučnu fantastiku.

Hening Mankel (Henning Mankell)

O autoru: Rođen u Stokholmu, Mankel je odrastao na sada već simptomatičnom severu Švedske. S obzirom na to da mu je otac bio sudija, odrastanje u Svegu neretko je dolazilo u dodir sa sudnicom i pravnim sistemom, te je tako jednom prilikom pomoću Heningovih igračaka demonstrirana saobraćajna nesreća. Pored neospornog uticaja na njegove krimi romane, detinjstvo u Svegu je ostavilo traga i na Mankelove dečje knjige, te je tako ovaj grad mesto radnje serijala o Juelu Gustafsonu (Joel Gustaffson). Nakon objavljivanja prvog romana, Mankel odlazi u Afriku u kojoj vidi svoj drugi dom, i gde i danas provodi veliki deo vremena. Život u Africi pružio mu je drugačiju perspektivu, zbog čega se po povratku u Švedsku okrenuo problematici rasizma i društvene nejednakosti.

Hening Mankel; preuzeto sa bookslive.co.za

Hening Mankel | Preuzeto sa bookslive.co.za

Dela: Uprkos velikom broju romana, knjiga za decu i pozorišnih komada, Mankel je široj publici prvenstveno poznat po svojim krimi romanima. Po povratku iz Afrike i odluci da se posveti društvenim i političkim temama, Mankel 1989. stvara Kurta Valandera, policijskog inspektora iz Istada, čije ime maštovito preuzima iz telefonskog imenika. Prvi roman o njemu, Ubice bez lica (Mördare utan ansikte), govori o slučaju mučki ubijenog bračnog para, za čiju se smrt, usled poslednje ženine reči – stranac – krive imigranti i podstiče mržnja prema istima. Delo je Mankelu donelo ogroman uspeh u domovini, a sa izlaskom Bele lavice (Den vita lejoninnan), priče o rasizmu delom smeštene u Južnoafričkoj republici, serijal postaje poznat i van granica Švedske. Od ukupno dvanaest romana, na srpski je, pored dva pomenuta, prevedeno još pet: Psi iz Rige (Hundarna i Riga), Čovek koji se smejao (Mannen som log), Pogrešan trag (Villospår), Peta žena (Den femte kvinnan) i Korak ispred (Steget efter). Serijal je, kao i Milenijum, ekranizovan u švedskoj, a potom i britanskoj produkciji.

Zanimljivost: Mankel je zet Ingmara Bergmana.

Osa Lašon (Åsa Larsson)

O autorki: Ne dajte se zbuniti: dvostruka dobitnica nagrade za najbolji švedski krimi roman 2004. i 2012. uprkos identičnom prezimenu nije u srodstvu sa autorom Milenijuma, sem možda po žanru i kvalitetu dela. Rođena u Upsali, Osa Lašon odrasla je, sasvim neočekivano, na severu Švedske, u Kiruni. Po završetku studija prava živela je neko vreme u Stokholmu, da bi se kasnije preselila u gradić Mariefred u kom danas živi sa porodicom. Sa svojom detektivkom, Rebekom Martinson, deli mesto odrastanja, kao i profesiju. Međutim, Osa je za razliku od Rebeke odustala od karijere poreskog advokata, kako bi se u potpunosti posvetila pisanju.  

Osa Lašon; preuzeto sa www.quotessays.com

Osa Lašon | Preuzeto sa www.quotessays.com

Dela: Prvi roman, Solstorm (Sunčana oluja), predstavlja ujedno i prvo pojavljivanje Rebeke Martinson. Nakon što primi poziv u kom joj javljaju da joj je brat ubijen, Rebeka odlazi u Kirunu da se priključi potrazi za ubicom. Roman je, prirodno, ekranizovan, ovaj put samo u švedskoj produkciji. Pored Sunčane oluje, Lašon je između ostalog napisala i Svart stig (Crni put) i Det blod som spillts (Prosuta krv), kao i nekolicinu drugih romana. U Crnom putu, trećem romanu o Rebeki Martinson, pronađen je smrznuti leš žene, koji policiju odvodi do jedne od najuspešnijih švedskih rudarskih kompanija. Korupcija i beskrupuloznost, česte teme nordijskog noara, prisutne su i u ovom delu. Romani Ose Lašon još uvek nisu prevedeni na srpski, te sve ovde navedene nazive uzmite s rezervom.

Zanimljivost: Ima piliće.

Hokan Neser (Håkan Nesser)

O autoru: Rođen u Kumli, Neser je pohađao tamošnju osnovnu i srednju školu; period svog odrastanja tokom 60-ih opisao je kasnije u knjigama Kim Novak se nikad nije kupala u Galilejskom jezeru (Kim Novak badade aldrig i Genesarets sjö) i a Trg Pikadili nije u Kumli (och Piccadilly Circus ligger inte i Kumla). Po završetku studija društvenih nauka u Upsali zapošljava se kao nastavnik i toj profesiji se posvećuje narednih dvadeset godina, nakon čega daje otkaz kako bi se u potpunosti okrenuo pisanju. Kako sam kaže, sa pisanjem je počeo neuobičajeno kasno, u poznim tridesetim. To ga, međutim, nije sprečilo da između ostalog napiše i dva izvrsna krimi serijala, čiji su glavni protagonisti po popularnosti dostigli čak i Mankelovog Valandera. Neser ima četvoro dece iz dva braka, a sa sadašnjom suprugom se nakon dvogodišnjeg boravka u Njujorku preselio u London, gde i danas živi. Zanimljivo je pomenuti i Neserov stav da su pisanje i čitanje manje-više isti proces, jer se na taj način izlazi iz sveta u kome se zapravo nalazimo i zakoračuje u jedan sasvim drugačiji.

Hokan Neser; preuzeto sa www.decultureleonderneming.nl

Hokan Neser | Preuzeto sa www.decultureleonderneming.nl

Dela: Glavni junak prvog, desetodelnog serijala jeste prvobitno aktivni, a potom i penzionisani glavni ispektor Van Veteren (Van Veeteren). Pomalo namćorast i ciničan, ovaj ljubitelj piva i šaha nakon pezionisanja otvara antikvarnicu knjiga i povremeno priskače u pomoć pri rešavanju zločina (eto kako da vam ne bude dosadno u penziji). Pored zločina kao centralne teme romana, Neser se u velikoj meri posvećuje i razvoju svog lika, te čitaoci postepeno stiču uvid u celokupnu Van Veteronovu ličnost. Nakon što je Slučaj G (Fallet G), jedini u kom detektiv ne uspeva da otkrije počinioca, zaokružio priču o Van Veterenu, Neser romanom Čovek bez psa (Människa utan hund) počinje serijal o inspektoru Gunaru Barbarotiju. Nešto veselije prirode, ovaj švedski detektiv italijanskog porekla glavni je junak tetralogije. Neser je prvi pisac krimi romana kome je čak tri puta uručena gorepomenuta nagrada za najbolji švedski roman: 1994. Borkmanova tačka (Borkmanns punkt), 1996. Žena sa belegom (Kvinna med födelsemärke) i 2004. Sasvim druga priča (En helt annan historia). Nadamo se da ćemo uskoro videti barem neke od njih na srpskom jeziku.

Zanimljivost: Izgleda da voli da živi u gradovima koji u sebi imaju Grinič: u Njujorku je živeo u Grinič vilidžu, a jugoistočni okrug Londona zove se upravo Grinič.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *