Bez vešanja, molim! – Urbane legende na Noć veštica

„Nastrašnija noć u godini“ podarila je Americi, osim još jednog komercijalizovanog praznika, i niz prikladno jezivih urbanih legendi.

Da biste imali dobru urbanu legendu, bitno je nekoliko stvari: da govori o uvrnutom događaju, za nas zabavi ili upozori, da ima ogroman broj verzija, i da uvek znamo nekoga ko zna nekoga ko je to doživeo. Ipak, one najinteresantnije su po pravilu strašne i povezane sa zlim silama i čudnovatim datumima. Zato nije uopšte čudno što je ogroman broj legendi povezan upravo sa “najstrašnijim danom u godini”, Noći veštica. !Kokoška je na sebe uzela zadatak da vam razbije mitove o Noći veštica i pokaže koje popularne priče su istinite, a koje treba da koristite samo da preplašite pijane goste na žurci.

Priča: Satanistički kultovi muče i žrtvuju mačke tokom Noći veštica.

Nivo istine: Nema dokaza.

Strip o tome kako su satanisti opasnu ljudi. Da, sad smo potpuno uvereni u tu tvrdnju.

Najrasprostranjenija i najjednostavnija verzija priče je da kultisti za Noć veštica uzimaju crne mačke iz azila da bi ih mučili. Osnovna priča se dalje širila, pa naredne verzije kažu da kultisti više ne diskriminišu mačke na osnovu boje krzna, već ih muče bilo da su narandžaste, crne ili sa zelenim tufnama. Ali zašto se zaustaviti tu kad možemo predstaviti kultiste u još gorem svetlu i reći da muče i pse! Legendi su falili jedino (pseudo)istorijski dokazi, pa su novine pisale kako su kroz istoriju ovaj obred praktikovali “razni paganski kultovi” (što je šifra za “zapravo niko, ali zvuči intrigantno”). Stoga, svake godine u Americi se bude mediji koji apeluju na zaštitu životinja od Satanista tokom praznika.

Alternativno rešenje: kostimirajte mačku kao kokošku.

Poučeni prethodnim iskustvom lako dolazimo do zaključka da satanisti nisu krivi za sve ono za šta mediji kažu da jesu. Mada priče o nemilosrdnim kultistima koji ubijaju životinje dolaze iz različitih izvora, postoji jako malo legitimnih dokaza koji bi potvrdili ovu priču. Ako kultisti zaista muče mačke tokom Noći Veštica, onda im moramo priznati da su takođe jako pedantni i uredni jer do sada nisu prijavljeni slučajevi spoticanja preko mrtvih životinja na grobljima početkom novembra. Takođe, kao i svaka dobra urbana legenda, i ova ima previše verzija da bismo je zapravo shvatili za ozbiljno. Kada uzmemo sve u obzir, najverovatnije je da niko zapravo nije mučen, sem eventualno PR-a satanističke crkve na kome ostaje da se još jednom izbori sa suludim glasinama.

Priča: Vidovnjaci tvrde da će masovni ubica na kampusu koledža izvršiti pokolj za vreme Noći veštica.

Nivo istine: Kao i što obično biva sa vidovnjacima, slab.

Preporuča vidovnjacima: potrudite se i sledeći put smislite nešto strašnije od pastirice; možda vam neko i poveruje.

Preporuka vidovnjacima: potrudite se i sledeći put smislite nešto strašnije od pastirice; možda vam neko i poveruje.

Kao što se svakih par godina desi smak sveta koji začudo preživimo, tako se u Amrici na svakih par godina objavi da će sigurno baš te godine neki manijak upasti na određeni kampus i poklati studente. Prvo je rečeno da će sigurno biti pokolja 1968, zatim sigurno 1979. i 1983, a onda je pokolj pomeren za  1991. ili 1992., no izgleda da su zaboravili da obaveste manijaka da treba da se pojavi.  Poslednji put je masakr najavljen 2007., ali se još uvek čeka da se zapravo nešto slično i desi baš na Noć veštica.

Prva sumnjiva stvar kod ove priče je to da su je objavili vidovnjaci u različitim televizijskim emisijama. Ono što je nateralo ljude da možda čak i nasednu je to da su ove priče iznošene kod popularnih, čak i priznatih, voditelja poput Dejvida Letermena, Opre Vinfri i Džoan Rivers. Varijacije se javljaju kad je u pitanju broj žrtava (biće ih od 9 do 20), kostim ubice (mala pastirica ili Vrisak) i oblik kampusa (slova H ili broja 8), a priča svake godine postaje sve nakićenija. No, !Kokoška vas uverava da je masovno opijanje i dalje najjezivija stvar koja se dešava na kampusima tokom Noći veštica.

Priča: Policija je zabeležila slučajeve nasumično davanih otrovnih slatkiša deci za Noć Veštica.

Nivo istine: dva slučaja, ali ni malo nasumična

Ova priča je još jedna od popularnijih i ponavlja se decenijama. Ljudi u nju toliko veruju da čak postoje dugačke kolumne u novinama koje upozoravaju roditelje o mogućnosti da im neko otruje decu ili čak dâ žilet umesto slatkiša.

Novinski članak o Timotiju O'Brajanu.

Novinski članak o Timotiju O’Brajanu.

Oni koji zapravo uništavaju dečiju sreću na ovaj praznik su upravo ljudi koji godinama šire ovakve priče. Ova urbana legenda se toliko proširila da su se pojavili stručnjaci koji su joj traže poreklo i procenjuju tačnost, a Džoel Best sa univerziteta u Delveru se specijalizovao za priče o otrovima podmetnutim za Noć veštica. Proučavajući priče od 1958. do 1983. u novinskim člancima, Best je naišao na 90 slučajeva podmetanja nečega što nije slatkiš bombone, od čega je bilo svega pet opasnih supstanci i dve žrtve.

Ispistavilo se da dva slučaja trovanja na Noć veštica da nisu nimalo nasumična. Prvi je kada je petogodišnji Kevin Toston pojeo ujakov štek heriona 1970. Porodica je probala da zaštiti ujaka rekavši da je heroin bio posut po bombonama, jer će policija svakako poverovati da će neko heroin tek tako razbacivati okolo. U drugom slučaju je osmogodišnji Timoti O’Brajan otrovan cijanidom koji mu je podmetnut u slatkiš. Priča je daleko jezivija od nasumičnog ubistva,  jer je Timotija ubio rođeni otac da bi se dočepao novca od osiguranja. Da bi zločin izgledao kao nesrećni slučaj, Ronald O’Brajan je stavio cijanid u još par slatkiša, ali, srećom, nije bilo više žrtava.

Pouka priče je: deco, nemojte da se plašite onoga što vam stranci daju da jedete; plašite se onoga što dobijete od sopstvenih srodnika.

Priča: Deca su odlučila da se našale za Noć veštica, pa su obezglavili majku i onda se tako slikali 

Nivo istine: veća laž od Bijonsine treće ruke

Ova priča je toliko neubedljiva da nećemo trošiti mnogo vremena na pokušaj da je objasnimo. Naravno da je reč o obradi slike. Manipulacija nije ni nastala da bi ikoga zavarala:  umetnik koji se bavi temom Noći veštica je mislio da je vikotorijanski porodična slika jeziva i u izvornom obliku, ali da bi bila još bolja sa malo dorade. Zato je majci „skinuo“ glavu i postavio je da se klati u sinovljevoj ruci, dok je ćerki dodao sekiru.

Totalno uverljivo, al' za malo.

Totalno uverljivo, al’ zamalo.

Po logici Interneta, kada god imaš jezivi materijal u koji neko može da poveruje, stavi ga u lančani i-mejl i pusti u divljinu da širi paniku. I tako je nastala priča o porodici Bakli, u kojoj su deca zaklala majku kao vid praznične šale i slikala se pored nje. Predlog koji imamo je da ne trošite vreme na laži već pročitate neku priču o pravom sakaćenju roditelja. Takve su mnogo jezivije, čak i bez ispomoći fotošopa.

Priča: Mislilo se da su tela samoubica ukrasi za Noć veštica

Nivo istine: Ubistveno tačno.

Pozorniče, ja zaista nisam serijski ubistca tražen u četrdeset i dve američke države. Ovo je ukras.

“Pozorniče, ja zaista nisam serijski ubistca tražen u četrdeset i dve američke države. Ovo je ukras.

Noć veštica već od svog nastanka nije zabava samo za najmlađe, već za zapadnjake svih uzrasta. Pored ludih kostima i još luđih žurki, popularni su i jezivi ukrasi koji treba da izgledaju realistično. A nagradu za najjezivije dobijaju morbidni prizori koji su se ispostavili kao stvarni.

Videvši telo koje visi na javnom mestu krajem oktobra 2005, komšije su pomislile da se prosto radi o jako originalnom ukrasu. Tek 4 sata nakon što se žensko telo pojavilo na drvetu, policija je zaključila da izgleda malo previše stvarno i skinula ga, shvativši da je u pitanju samoubistvo.  Slično tome, četiri godine kasnije, čovek se u Kaliforniji upucao na terasi, tu i ostao, naočigled cele ulice. Ovoga puta je trebalo da prođe čak nekoliko dana da se slučaj prijavi policiji jer je telo, kako komšija kaže, “izgledalo nerealno”. Pravi leševi očito izgledaju kao jeftina i lažna dekoracija, tako da ih ne preporučujemo kao ukras ove sezone.

Priča: Tinejdžer je probao da izvede zastrašujući štos i obesio se.

Nivo istine: visok.

Viseći ukrasi dozvoljeni samo ako ste sigurni da se objekat nikad nije pomerao sam od sebe.

Viseći ukrasi dozvoljeni samo ako ste sigurni da se objekat nikad nije pomerao sam od sebe.

Ima li šta jezivije od toga učiniš da izgleda kao da si se obesio/la za Noć veštica? Naravno da ima – možeš da se zapravo obesiš! Ovaj scenario se odigrao, i to čak četiri puta. Dva puta je u pitanju bio štos sa lažnim vešanjem koji je trebalo da preplaši prisutne, ali je krenuo naopako. Druga dva slučaja su izazvana kada su se dečaci ugušili pri izmotavanju sa ukrasima u obliku omče. Sva četiri slučaja su se desila od 1990. do 2013. u Americi i u svima su žrtve bili tinejdžeri.

Nećemo iznositi gnusne detalje svakog pojedinačnog događaja; priče su i ovako dovoljno u duhu najstrašnije noći u godini. Samo vas molimo, ako pravite ikakvu proslavu, ustručavajte se od bilo kakvih ukrasa ili izmotavanja sa vešanjem. Neka vam parola bude da je jedina dobra omča – ona koje nema.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *