Fantastična trojka Kultur!Kokoške posetila je ovogodišnji Beokon i spremna je da vam prenese svoje utiske!
Dom omladine Beograda je ovog vikenda bio stecište gikova svih vrsta, pasioniranih ljubitelja stripova, igrica, serija, filmova i članova svih (opskurnih) subkultura koje vam mogu pasti na pamet. Organizatori kažu da je to mesto za proslavljanje svih fandoma, i uglavnom je tako i bilo. Naravno, !Kokoška se morala naći tamo, pažljivo pratiti sva dešavanja i procenjivati ih svojim strogim okom.
Ovogodišnji Beokon je prvi posle dugogodišnje pauze i prvi koji ne organizuje voljeno, ali pomalo inertno, Društvo ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić”. Ekipa iz Sakurabane, udruženja građana za promociju japanske pop-kulture, preuzela je na sebe dirigovanje ovako velikim događajem i osmislila prilično raznovrstan program. Iako smo pribojavali da će zbog tematike kojom se udruženje bavi BeoKon zaličiti na jednu od njihovih standardnih konvencija, nije bilo tako – da ste slučajno nabasali u DOB tog dana, mogli ste naći nešto za sebe jer je program lelujao u raznim pravcima. Bilo je svega, od komercijalnijih priča o Igri prestola, Zvezdanim ratovima, tribine u kojoj su se sučelili DC Comics i Marvel, preko predstavljanja novog animiranog filma Alekse Gajića, pa do razgovora sa čuvenim engleskim ilustratorom Dejvom Mekinom i projekcije njegovog novog filma Luna. Ovo poslednje je posebno obradovalo redakciju Kultur!Kokoške, čiji je deo strpljivo stajao u redu i dobio svoje potpise i crteže na primercima nekih od najdražih stripova.
Ipak, iako je program ispunio većinu očekivanja u pogledu raznovrsnosti, često smo imali utisak da nije sve dovoljno isplanirano i usmereno. Mnogim tribinama je nedostajao fokus i sa njih smo izlazili sa konstatacijom da nismo ništa novo i uzbudljivo čuli ili naučili. Poruka organizatorima za sledeću godinu: morate računati na to da će publika biti horda odlično informisanih gikova i dobro se potruditi da im pružite nešto novo i da ih oduševite.
Osim toga, ponekad se i na samim tribinama videlo da moderatori i govornici nisu dobro pripremljeni ili su prosto imali tremu. Slajdovi su okej, ali okej je i dobro osmisliti i uvežbati sve što treba reći. Takođe je dobro napraviti strogu razliku između toga šta radi moderator, a šta govornik na nekoj tribini. !Kokoška je nekoliko puta zakolutala očima na moderatorska upadanja u reči gostiju ili njihovo odgovaranje na sopstvena pitanja. Jasno je da su moderatori ushićeni i verovatno fanovi nad fanovima, ali u ovakvim situacijama se valja iskontrolisati i ostati koliko-toliko profesionalan. Naravno, treba uzeti u obzir i to da je Sakurabani ovo prvi put da organizuje ovakav događaj i da za organizaciju nije bilo dovoljno vremena (načuli smo da se sve desilo za samo dva meseca), pa smo sigurni da će sledeće godine biti mnogo bolje, a posebno volonteri koji su ovog puta uglavnom trčkarali okolo, fotkali se sa kosplejerima i kikotali se, što jeste simpatično, ali ne kada se to kikotanje dešava za stolom tonca ili za vreme tribina i projekcije filma, i to filma Dejva Mekina!
Da ne bude da !Kokoška samo kudi, vratimo se na pohvale. Osim raznovrsnosti programa po tematici, tribine su bile raznovrsne i po formatu, bilo je debata, razgovora i promocija, i zaista su brzo proletale. Takođe, gosti su bili odlični. Aleksa Gajić nas je obradovao svojim planovima za novi dugometražni animirani film, Geša Petrovič je verovatno oduvala sve ovdašnje kosplejere, a Dejv Mekin je oduševio sve svojim izlaganjem o radovima budućim i prošlim, Lunom, neposrednošću i strpljenjem – čovek je potpisivao stripove dobra četiri sata i svako je dobio neki crtež.
Kako je !Kokoška (ili makar jedan njen posvećen član) sedela u zagušljivom Domu omladine od jutra do sutra, red je da malo prozborimo i o pojedinačnim programima:
Tribine: razočaranja, oduševljenja i ono između
Panel o Pesmi leda i vatre/Igri prestola mogao je biti daleko zanimljiviji da je trajao duže. Voditeljima panela treba odati priznanje što su se držali jedne teme a to je problem ekranizacije i s nje nisu mnogo skretali. Gost Ivan Jovanović nas je upoznao sa istorijatom epske fantastike u Srbiji i time kako je Martin objavljivao svoje knjige. Izašli smo sa utiskom da bismo možda i mnogo više saznali da nije bio konstantno prekidan od strane moderatorke. Istina, govorila je pametne i zanimljive stvari, ali činjenica je da je goste često prekidala.
„Buđenje spojlera” je opravdalo svoje ime, i !Kokoška je nažalost saznala šta će se sve desiti u novim Zvezdanim ratovima. Ipak, preživećemo, jer je predavanje bilo veoma zanimljivo: sve teorije o likovima i radnji ispripovedane su uz pomoć scena iz trejlera, kao i koncept art-a za film.
A onda je na red došao Dejv Mekin! Uzbuđeno smo seli na svoja mesta i pažljivo ga slušali. Dovođenje Mekina je bio pun pogodak! Govorio je o svojim ilustratorskim počecima, radu na Sendmenu, omotima za muzičke albume, raznim saradnjama i svojim samostalnim projektima. Posebno nas je obradovao početak ovog razgovora gde je Mekin prikazao ono na čemu trenutno radi.
Ako ste propustili ovaj razgovor, izdvajamo nekoliko citata iz njega:
Za početak, hajde da nema Robina. I, hajde da nema scene u kojoj muškarac navlači kostim. (dok je govorio o radu na Ludnici Arkam)Seks je okej! Uvek mi je drago da u životu imam više seksa!(o grafičkom romanu Celluloid)Ovo je moj pravi posao!(odgovor na večito pitanje dece: „Tata, kad ćeš da se baviš nekim pravim poslom?”)