BeoKon 2015: pohvale, pokude, nade i očekivanja

Fantastična trojka Kultur!Kokoške posetila je ovogodišnji Beokon i spremna je da vam prenese svoje utiske!

Dom omladine Beograda je ovog vikenda bio stecište gikova svih vrsta, pasioniranih ljubitelja stripova, igrica, serija, filmova i članova svih (opskurnih) subkultura koje vam mogu pasti na pamet. Organizatori kažu da je to mesto za proslavljanje svih fandoma, i uglavnom je tako i bilo.  Naravno, !Kokoška se morala naći tamo, pažljivo pratiti sva dešavanja i procenjivati ih svojim strogim okom.

Beokon 8

Foto: Ivana Adamović

Ovogodišnji Beokon je prvi posle dugogodišnje pauze i prvi koji ne organizuje voljeno, ali pomalo inertno, Društvo ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić”. Ekipa iz Sakurabane, udruženja građana za promociju japanske pop-kulture, preuzela je na sebe dirigovanje ovako velikim događajem i osmislila prilično raznovrstan program. Iako smo pribojavali da će zbog tematike kojom se udruženje bavi BeoKon zaličiti na jednu od njihovih standardnih konvencija, nije bilo tako – da ste slučajno nabasali u DOB tog dana, mogli ste naći nešto za sebe jer je program lelujao u raznim pravcima. Bilo je svega, od komercijalnijih priča o Igri prestola, Zvezdanim ratovima, tribine u kojoj su se sučelili DC Comics i Marvel, preko predstavljanja novog animiranog filma Alekse Gajića, pa do razgovora sa čuvenim engleskim ilustratorom Dejvom Mekinom i projekcije njegovog novog filma Luna. Ovo poslednje je posebno obradovalo redakciju Kultur!Kokoške, čiji je deo strpljivo stajao u redu i dobio svoje potpise i crteže na primercima nekih od najdražih stripova.

Mekin potpisuje

Kokoškini primerci

Naši primerci i večita misterija: zašto je na ovom najbližem foto-aparatu (Od signala do šuma) nacrtan potomak Derdevila i Betmena? Foto: Ivana Adamović

Ipak, iako je program ispunio većinu očekivanja u pogledu raznovrsnosti, često smo imali utisak da nije sve dovoljno isplanirano i usmereno. Mnogim tribinama je nedostajao fokus i sa njih smo izlazili sa konstatacijom da nismo ništa novo i uzbudljivo čuli ili naučili. Poruka organizatorima za sledeću godinu: morate računati na to da će publika biti horda odlično informisanih gikova i dobro se potruditi da im pružite nešto novo i da ih oduševite.

Beokon11

Osim toga, ponekad se i na samim tribinama videlo da moderatori i govornici nisu dobro pripremljeni ili su prosto imali tremu. Slajdovi su okej, ali okej je i dobro osmisliti i uvežbati sve što treba reći. Takođe je dobro napraviti strogu razliku između toga šta radi moderator, a šta govornik na nekoj tribini. !Kokoška je nekoliko puta zakolutala očima na moderatorska upadanja u reči gostiju ili njihovo odgovaranje na sopstvena pitanja. Jasno je da su moderatori ushićeni i verovatno fanovi nad fanovima, ali u ovakvim situacijama se valja iskontrolisati i ostati koliko-toliko profesionalan. Naravno, treba uzeti u obzir i to da je Sakurabani ovo prvi put da organizuje ovakav događaj i da za organizaciju nije bilo dovoljno vremena (načuli smo da se sve desilo za samo dva meseca), pa smo sigurni da će sledeće godine biti mnogo bolje, a posebno volonteri koji su ovog puta uglavnom trčkarali okolo, fotkali se sa kosplejerima i kikotali se, što jeste simpatično, ali ne kada se to kikotanje dešava za stolom tonca ili za vreme tribina i projekcije filma, i to filma Dejva Mekina!

Da ne bude da !Kokoška samo kudi, vratimo se na pohvale. Osim raznovrsnosti programa po tematici, tribine su bile raznovrsne i po formatu, bilo je debata, razgovora i promocija, i zaista su brzo proletale. Takođe, gosti su bili odlični. Aleksa Gajić nas je obradovao svojim planovima za novi dugometražni animirani film, Geša Petrovič je verovatno oduvala sve ovdašnje kosplejere, a Dejv Mekin je oduševio sve svojim izlaganjem o radovima budućim i prošlim, Lunom, neposrednošću i strpljenjem – čovek je potpisivao stripove dobra četiri sata i svako je dobio neki crtež.

Beokon2

Foto: Ivana Adamović

Kako je !Kokoška (ili makar jedan njen posvećen član) sedela u zagušljivom Domu omladine od jutra do sutra, red je da malo prozborimo i o pojedinačnim programima:

Tribine: razočaranja, oduševljenja i ono između

Prva tribina koju smo posetili odnosila se na young adult književnost i pomalo nas je razočarala. Naime, iako je pametno dovesti gošće koje predstavljaju ključnu demografiju, još je pametnije potruditi se da one budu dobro pripremljene i sa jasnijim argumentima.
Tribina o Šerloku je bila pravo osveženje, vodili su je ljudi koji su dobro poznavali temu; osvrnuli su se na sve bitne stavke, uključujući i fan fikciju, i (na sreću) sveli su priču o ekranizacijama na najmanju meru, ostavljajući Kamberbičarke razočaranima.

Panel o Pesmi leda i vatre/Igri prestola mogao je biti daleko zanimljiviji da je trajao duže. Voditeljima panela treba odati priznanje što su se držali jedne teme a to je problem ekranizacije i s nje nisu mnogo skretali. Gost Ivan Jovanović nas je upoznao sa istorijatom epske fantastike u Srbiji i time kako je Martin objavljivao svoje knjige. Izašli smo sa utiskom da bismo možda i mnogo više saznali da nije bio konstantno prekidan od strane moderatorke. Istina, govorila je pametne i zanimljive stvari, ali činjenica je da je goste često prekidala.

Buđenje spojlera” je opravdalo svoje ime, i !Kokoška je nažalost saznala šta će se sve desiti u novim Zvezdanim ratovima. Ipak, preživećemo, jer je predavanje bilo veoma zanimljivo: sve teorije o likovima i radnji ispripovedane su uz pomoć scena iz trejlera, kao i koncept art-a za film.

Foto: Ivana Adamović

Foto: Ivana Adamović

A onda je na red došao Dejv Mekin! Uzbuđeno smo seli na svoja mesta i pažljivo ga slušali. Dovođenje Mekina je bio pun pogodak! Govorio je o svojim ilustratorskim počecima, radu na Sendmenu, omotima za muzičke albume, raznim saradnjama i svojim samostalnim projektima. Posebno nas je obradovao početak ovog razgovora gde je Mekin prikazao ono na čemu trenutno radi.

Dejv Mekin i Draško Roganović. Foto: Ivana Adamović

Dejv Mekin i Draško Roganović. Foto: Ivana Adamović

Ako ste propustili ovaj razgovor, izdvajamo nekoliko citata iz njega:

Za početak, hajde da nema Robina. I, hajde da nema scene u kojoj muškarac navlači kostim. (dok je govorio o radu na Ludnici Arkam)
Seks je okej! Uvek mi je drago da u životu imam više seksa!
(o grafičkom romanu Celluloid)
Ovo je moj pravi posao!
(odgovor na večito pitanje dece: „Tata, kad ćeš da se baviš nekim pravim poslom?”)
Jedina zamerka na ovu tribinu je večita potreba publike da Mekina više pita o radu sa Nilom Gejmanom, nego o njegovom radu. To je posebno iritantno kada je čovek koji sedi pred vama umetnik sa toliko raznolikom karijerom, koji i dalje neprestano radi i stvara. 
Mekin, Luna
Nakon razgovora sa Mekinom, usledila je projekcija Lune, njegovog novog dugometražnog filma, psihološke drame koja se bavi pitanjima gubitka i tuge, smeštene u pustu kuću na obali, gde se granice između realnosti i mašte gube i mnoge tajne izlaze na videlo. Iako bi film savršeno funkcionisao i bez ponekad pretenciozne simbolike, ništa drugo se nije ni moglo očekivati od Mekina, i mi smo uživali!
Drugi dan počeo je minutom ćutanja za žrtve tragedije u Parizu i promocijom stripa Tarzan: reke krvi, uz gostovanje autora Igora Kordeja, koji je pričao o svim preprekama na koje je nailazio dok je objavljivao ovo veoma interesantno delo, i prava je šteta što je njegova poseta ostala u senci posete Mekina.
Marvel vs. DC bila je debata koja je imala jako dobru premisu, ali veoma loše izvedena. Timovi su dobijali pitanja i za odgovore su im dodeljivani poeni, ali nijedna strana nije došla dobro pripremljena, a Marvel tim je uporno birao pogrešne likove za obračun (eh da se !Kokoška pitala…), dok DC nije umeo da verbalno odbrani svoje izbore.
Na ovo smo mislili kad smo pričali o pripremljenosti, mada smo se fino nasmejali. Foto: Ivana Adamović

Na ovo smo mislili kad smo pričali o pripremljenosti, mada smo se fino nasmejali. Foto: Ivana Adamović

Beokon 12Posle ove tribine, opet se u sali našao Mekin. Ovog puta razgovarao je sa Milanom Jovanovićem, urednikom iz izdavačke kuće Darkwood i sa Draškom Roganovićem (koji je vodio i razgovor prethodne večeri). Tema su bila Mekinova dela u izdanju Darkwooda, a među njima i Crna Orhideja, koja je izdata taman na vreme za BeoKon. Ovaj razgovor nam se činio malo ležernijim i bolje izvedenim od onog subotnjeg, verovatno i zato što je tema bila uža, pa je bilo više vremena za diskusiju. Jovanović je postavljao zanimljiva pitanja, puštao je Mekina da govori, a osvrnuo se i na Mekinova dela koja još nisu dobila svoje srpsko izdanje. Kada se razgovor završio, publika je pohitala po potpis gospodina Mekina na štand Darkwooda.

Beokon, mekinova izdanja

 

Predstavljena nam je zbirka domaće fantastike koje je izdalo udruženje „Lazar Komarčić” pod nazivom Anomalija 2, najavivši novi konkurs za ilustratore i pisce, a Aleksa Gajić nam je pričao o svom novom animiranom projektu Prorok 1.0. Uživali smo gledajući promenadu kosplejera prijatno iznenađeni velikim brojem odazvanih, kao i kvalitetom njihovih kostima.
Za kraj su nas čekale tribine o Doctor Who-u, na kojoj je publika učestvovala više od moderatora, i koja je nažalost bila prekratka, nakon čega nas je čekao poslednji panel, o radu Nila Gejmana, gde je nažalost ostala samo najupornija publika: počela je u 21č i čak su i moderatori i gosti bili iscrpljeni i jedva govorili. To je možda bila i tribina koja nas je najviše razočarala, s obzirom na odličnu temu i dobru zamisao da se objasni Nil kao pripovedač, ali umor predavača je bio prevladao i nisu mogli da se drže teme. Razumemo ih, ova dva dana na BeoKonu su zaista bila iscrpljujuća.
Iako imamo puno zamerki, !Kokoška se zapravo lepo provela na ovim tribinama. Bile su možda prekratke, ali ne i nedorečene. Na nekima smo čak i uspeli da saznamo nove stvari, utvrdili smo staro znanje i učestvovali u razmeni mišljenja. Verujemo i nadamo se da će program sledeće godine biti bogatiji, kao što nam je obećano. I skidamo kapu za brzinsko organizovanje, odličan kosplej, i još bolje goste!
Ostanite uz !Kokošku za detaljniji prikaz dela na kojima je Mekin radio, a koje je Darkwood izdao i dođite u Leilu u sredu u 19č, ako želite da osvojite jedan primerak „Crne Orhideje”. Hvala Darkwoodu! 
Orhideja

Foto: Ivana Adamović

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *