Zeguy – recept za bizarni anime

Zeguy pruža relativno jednostavan odgovor na pitanje: „Šta povezuje japansku drevnu istoriju, Leonarda da Vinčija, Terminatora i srednjoškolku sa misterioznim zvoncem?”

Animirani filmovi koji dolaze iz Zemlje izlazećeg sunca neretko obiluju najrazličitijim bizarnostima, s obzirom na to da su japanski animatori skloni spajanju naizgled nespojivih elemenata, kao i pomeranju granica ljudske mašte. Ponekad im je i manje od deset minuta sasvim dovoljno da gledaoca ostave u čudu, a kao dokaz za ovu tvrdnju mogu da posluže epizode ME!ME!ME!Sex And Violence With Machspeed i BUBU & BUBULINA iz omnibus-serijala Animator Expo, (nažalost) okončanog prošle godine. Postoje franšize koje već naslovom opisuju svoj karakter, poput JoJo no Kimyō na Bouken ili, u prevodu, DžoDžove bizarne avanture, gde se možete susresti sa orangutanom koji upravlja „ukletim” brodom i psetancetom koje obožava žvakaće gume sa ukusom kafe. Odlični primeri su i nadrealističke fantazije Nekojiru-sō (Mačja supa), u kojoj Bog radi u cirkusu, i Shōjo Kakumei Utena: Aduresensu Mokushiroku (Revolucionarka Utena: Adolescentska apokalipsa), čija se glavna junakinja pred sam kraj tranformiše u futuristički automobil. Ne smemo ispustiti iz vida ni poslednje ostvarenje neprežaljenog Satošija Kona (1963-2010), naučnofantastičnu ekstravagancu Paprika, odnosno onu raspamećujuću paradu kućnih aparata, žaba-dobošara i porcelanskih lutaka sa jezivim piskutavim glasićima…

Kada nema bazuke, dobar je i koneski top za vatromet. Preuzeto sa Lake Fansub.

Kada nema bazuke, dobar je i koneski top za vatromet. Preuzeto sa Lake Fansub.

I zaboravljeni animei umeju da prirede neobično kitnjasta iznenađenja, a takva je i dvodelna OVA (originalna video animacija – ekvivalent direct-to-video izdanja) Zeguy (1993) ili, u originalu, Unkai no Meikyū Zeguy (Zegaj, lavirint u oblacima). Na prvi pogled, priča o devojčici koja dospeva u paralelnu dimenziju deluje kao još jedna u dugom nizu varijacija na  Alisu u zemlji čuda, ali kada prepoznate uticaj Terminatora, stvari dobijaju drugačiji oblik. Zato krenimo redom sa popisivanjem sastojaka koje je autor Šigenori Kagejama upotrebio za mešenje ovog stimpank čizkejka iz stare kuhinje. (Napomena: slede spojleri!)

  • Protagonistkinja Miki, naivna srednjoškolka, ulazi u prepirku sa najboljom drugaricom Sajakom, zato što joj ova nije spomenula da je učenik na razmeni sladak, da bi se kasnije ispostavilo da je Miki reinkarnacija sveštenice Šamas iz fiktivnog sveta u opasnosti. Na torbi nosi zvonce koje je, bez njenog znanja, važan deo Maske Zegaja, enigmatičnog objekta potrebnog za otvaranje „šintoističke” Kapije Vetrova, iza koje navodno leži moć za kontrolisanje prirode i naše planete. Mikina „spirited away avantura, u koju je uključen i ubrzan kurs iz telepatske komunikacije, trebalo bi da predstavlja metaforu za sazrevanje… ili tako nešto. (Poređenje sa proslavljenom Mijazakijevom fantazijom možda nije baš sasvim na mestu, budući da je ista nastala osam godina kasnije.)
  • Šamanska kraljica Himiko (oko 170-248 n.e.), koja je vladala drevnim Japanom, ovde dobija ulogu predvodnice zlih i ne baš složnih sila koje, kao što verovatno pretpostavljate, žele da se dokopaju moći iza Kapije Vetrova. Tokom obreda, njena nenormalno duga crna kosa oživljava, ona se histerično smeje i budi se mehanički Grifon.
  • General-hipnotizer Šokacurjou Koumei, japanizovani Žuge Liang (181-234), vrhovni savetnik u Kini iz perioda Tri kraljevstva, po Kagejami je Himikoina desna ruka i komandant likantropskih vojnika, koji ne krvare, nego „peskare”, kada budu presečeni na pola.
  • Renesansni genije Leonardo da Vinči (1452-1519), predstavljen kao ćaknuti starac sa marionetom (ili homunkulusom?) po svom liku na ramenu, služi Himikoinim i Koumejevim ambicijama, a među njegovim izumima se ističu dva kiborga-samuraja, koja ispod kože neodoljivo podsećaju na autonomne robote iz Kameronovih filmova.
  • Hiraga Genai (1728-1780), farmakolog, lekar, slikar i izumitelj iz perioda Edo, preobražen je u Da Vinčijevog jedinog konkurenta. Upravlja vazduhoplovom koji pokreće elektromagnetna ruda-hermafrodit, sposobna da se samorazmnožava i greje vodu u provizornom onsenu, nakon što se „uzbudi”. (Ovo je zasigurno vrhunac zegajske bizarštine, a i šire.)
  • Hidžikata Tošizo (1835-1869), vešti mačevalac, drugi čovek policijskog odreda Šinsengumi i vođa vojnih snaga koje su se protivile Meidži obnovi, pridružuje se Genaiju kao zaštitnik Maske i Kapije Vetrova, zajedno sa crno-belim mačkom Jukinodžom, kao posrednikom između Zemlje i Zegaja. Uz pomoć sve trojice, Miki sprečava Himikoin plan.

Ne dajte da vas mitološka „zbrka”, poneki anahronizam i izvlačenje istorijskih ličnosti iz konteksta odbiju, jer Zeguy nije nimalo težak za varenje, naročito ako ste ljubitelj staromodne animacije i muzike osamdesetih (saundtrek malo kaska za vremenom nastanka). Dobro, likovi jesu dvodimenzionalni, premda u nepunih sedamdeset minuta nisu ni mogli da budu produbljeni, i potrebno je suspenziju neverice rastegnuti više nego obično, tj. prihvatiti razorni potencijal džuboksa, a oblake kao groblje misteriozno nestalih aviona.

Leonardo da Vinči u prirodnom okruženju. Preuzeto sa Anime Dimenzija.

Leonardo da Vinči u prirodnom okruženju. Preuzeto sa Anime Dimenzija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *