Will they Nomi now?

70te godine je obeležila fascinacija vanzemaljcima. Apokalipsom. Hedonizam, svi su živeli svoje dane kao da su poslednji, ne samo za njih nego i za čovečanstvo. Eksperimentisalo se kako sa supstancama tako i sa autentičnim formama izraza. I tako se, 1978, u nekom zadimljenom klubu u Njujorku odvijao četvorodnevni događaj na kome su nastupali underground anonimusi i poluanonimusi po imenu “New Wave Vaudeville”. Te večeri, iz oblaka dima izronio je intenzivno našminkan čovek u providnoj plastičnoj kabanici koji je pevao ariju Kamij Sen-Sansa. Neko u publici je, umesto “ko je ovo”, pitao “šta je ovo”. Bio je to – Klaus Nomi.

Ovo vam je samo udica iz 1981., sad premotavamo film par godina unazad pa sve lagano 😉

nomijapan2Mogli bismo danima da pričamo o svim revolucijama koje su se desile u Njujorku krajem 70tih. Avaj, nisam to detaljnije analizirao – ali činjenica je da je Njujork često bio (a i danas je) the place to be što se subkultura tiče. Naprosto, tu su uvek bile dozvoljene bizarnije i eksperimentalnije stvari nego drugde. Mnoge od njih su bile neverovatno kratkotrajne i efektne, a opet do danas neponovljene. Klaus Nomi je neko za koga verovatno niste čuli a opet, paradoksalno, neko čija karijera nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

70te godine je obeležila fascinacija vanzemaljcima. Apokalipsom. Hedonizam, svi su živeli svoje dane kao da su poslednji, ne samo za njih nego i za čovečanstvo. Eksperimentisalo se kako sa supstancama tako i sa autentičnim formama izraza. I tako se, 1978, u nekom zadimljenom klubu u Njujorku odvijao četvorodnevni događaj na kome su nastupali underground anonimusi i poluanonimusi po imenu “New Wave Vaudeville”. Te večeri, iz oblaka dima izronio je intenzivno našminkan čovek u providnoj plastičnoj kabanici koji je pevao ariju Kamij Sen-Sansa. Neko u publici je, umesto “ko je ovo”, pitao “šta je ovo”. Bio je to – Klaus Nomi.

Nomi je ubrzo imao bend. Čuvao je svoju enigmatičnost, a nastupao sa brojnim obradama kako klasične muzike tako i pop muzike 60tih. Krajem ’79-te, jedan od najvećih kameleona rok muzike je saznao za njega i pozvao ga u pomoć, i zajedno su izveli verovatno najefektniju verziju jedne od njegovih pesama.

http://www.vimeo.com/3970155

Klaus Nomi

Premda je saradnja sa Bowiejem bila kratkog veka, bila je dovoljna da obezbedi Nomiju ugovor sa izdavačem. Osim toga, Bowiejev kostim iz gornjeg nastupa je inspirisao Nomija da osmisli svoj kultni kostim (vidi levo). U ovo vreme, Klaus je stavio svoje avangardnije i ambicioznije zamisli na stranu (između ostalog i zbog sukoba sa pratećim bendom, zbog kog je Klaus završio kao solo izvođač), okrenuvši svoju muziku u (u to vreme i više nego dovoljno komercijalnom) pravcu New Wave-a. Njegov vokalni raspon i ekscentričnost su se savršeno uklopili u ovo. Na njegovom prvom albumu, iz 1981., sa kog je i pesma sa početka posta, našlo se mesta i za jednu od Sen-Sansovih kompozicija – ariju iz Samsona i Dalile, kao i za Parselovu Cold Song, ali većina muzike je u pop usmerenju, a Klausove interpretacije i jednog i drugog su veoma originalne. Pa ipak, publika (a naročito američka) se nije primila.

Evropljani su pozitivnije reagovali na Nomijevu ličnost, tako da je tokom ’81. i ’82. Nomi bio na velikoj evropskoj turneji, tokom koje je u Francuskoj snimio i objavio svoj drugi album – Simple Man, umnogome sličan prvom.

Nomi zapravo nikada nije odustao od svojih ozbiljnijih i ambicioznijih planova. Na žalost, oni su ostali neostvareni. Tokom 1982 Klaus je počeo da biva sve slabiji i bolešljiviji, i sve teže je nastupao. Lekari nisu umeli da mu pomognu – u to vreme je njegova bolest još uvek bila suviše nova i neistražena. U leto 1983. Klaus Nomi je umro od posledica AIDS-a. Naglo kao što se i pojavio, vanzemaljac je otišao natrag na svoju planetu.

p.s. Alex je pre par godina takođe napisala post o Nomiju, koji sadrži nešto više biografskih detalja, a i još Nomijeve muzike, a možete ga pročitati ovde.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *