Vidimo se u Diznilendu: Poslednje poglavlje Noćnog Uhode

Prošlog petka se na kanale kalifornijskih televizija vratilo omraženo lice koje je stanovnike zapadne obale plašilo osamdesetih – Ričard Ramirez, ozloglašeni Noćni Uhoda u 53….

Prošlog petka se na kanale kalifornijskih televizija vratilo omraženo lice koje je stanovnike zapadne obale plašilo osamdesetih – Ričard Ramirez, ozloglašeni Noćni Uhoda u 53. godini preminuo je u bolnici. Komentari su buknuli širom sveta, vest su prenosili svi, uključujući i Celebrity Gossip portal što samo govori koliko je značajan serijski ubica-satanista bio za istoriju američkog zločina. A ono što je bitno za zločin, bitno je i za Vodič kroz krvoločnost, pa se velike vesti moraju obeležiti.

Stvaranje monstruma

Ričardova slika iz detinjstva, preuzeto sa http://wiki.hicksvilleschools.org/

Ričardova slika iz detinjstva, preuzeto sa wiki.hicksvilleschools.org

Ramirez se rodio 29. februara 1960. godine u Teksasu kao najmlađi od petoro dece. U diskusijama o tome da li je psihopatija urođena ili posledica društva i odgoja, Ramirez je dokaz za drugu opciju. Njegovo odrastanje je bilo sve sem srećnog i lakog. Odrastao je uz oca koji ga je tukao i zlostavljao, što ga je nateralo da se ponekad krije na obližnjem groblju. Često se u pričama o detinjstvu navodi i da je preživeo težu povredu glave kad je pao sa ljuljaške koja ga je zatim udarila. U osnovnoj školi je patio od epilepsije zbog čega su mu se drugovi stalno rugali,  pa je rastao kao samotnjak, bez mnogo prijatelja ili podrške porodice. Jedina želja koju je tokom vremena razvio je da postane slavan.

Psiholozi se slažu da je najveći uticaj na njega imao njegov rođak, Majk. Pošto se vratio iz Vijetnama, Majk je bio prepun potresnih fotografija i priča  o tome kako je silovao i ubijao žene i o tome šta je sve video na ratištu. Ove brutalne priče Ričardu ne samo da nisu smetale, nego je Majk ubrzo postao idol u njegovim očima. Sve slobodno vreme provodio je sa njim. Počeoje da puši marihuanu i uči kako da najlakše ubije životinju, kako pištoljem, tako i nožem. Jednog dana, dok je Ričard bio prisutan, Majk se posvađao sa ženom i, bez mnogo razmišljanja, upucao je.  Ričard je kasnije priznao piscu Filipu Karlu da, kad se vratio na mesto zločina, omirisavši krv je osetio povezanost sa mrtvima koja se graničila sa mističnom. Tako je, valjda, sve počelo.

Slika iz srednje škole, preuzeto sa http://www.jitselemmens.com/

Slika iz srednje škole, preuzeto sa The Portfolio of Jitse Lemmens

Događaji koji su ga činili onim što je kasnije posao su se ređali, jedan za drugim. Ričard je ubrzo potom otkrio satanizam, religiju u kojoj se ceni dominacija, kontrola i moć. Koncentrisanjem na ovakve vrednosti mogao je da potisne osećaj slabosti. Majka ga je sa 17 izbacila iz kuće, prestao je da pohađa školu i preselio se u Kaliforniju, u potrazi za prilikama… štagod one bile.  Nije tačno poznato kako je prvih par godina živeo u Los Anđelesu. S obzrom da je preživljavao na brzoj hrani i sa ukradenim automobilima (zbog čega je dva puta hapšen), možemo ipak da pretpostavimo da tražene prilike  nije našao. Ali jeste našao način kako da postane poznat…

Moguće je, da su ga inspirisali porast kriminala i popularnost serijskih ubica tog doba. Ali Ričard je hteo da se razlikuje, pa je svoje zločine začinio satanizmom i karakterističnim sadizmom.

Teror nad Zlatnom državom

Jako dugo se mislilo da mu je prva žrtva bila Dženi Vinkov, koja je nađena u svom stanu 28. juna 1974. brutalno ubijena na spavanju, seksualno zlostavljana i skoro pa obezglavljena. Nauka nam je 2009. DNK analizom otkrila da je tri meseca ranije Ramirez ubio devetogodišnju Mej Leung, čije je telo nađeno u podrumu hotela u kom je Ramirez živeo. Od tad pa nadalje ubistva su postajala sve  krvavija i gnusnija. Ubijao je i mlađe i starije, i muškarce i žene, napadao parove, silovao ženu zatvorivši joj dete u orman, spopadao ljude i na ulici i u njihovim stanovima. Ljude je ova nasumičnost još više plašila jer je svako bio potencijalna žrtva. Roditelji onih koji su u to doba odrastali u Kaliforniji nisu morali da smišljaju priče o babarogama i baucima – stvarnost je bila mnogo gora. U svojoj “karijeri” od godinu i po dana ubio je najmanje 14 osoba, a napao oko 25. Interesantno je i upravo to da nije sve napade završavao ubistvom – neke je, nakon pljačkanja i/ili silovanja ostavio, a neki su uspeli i da pobegnu. Anđelu Barios (u nekim dokumentima navedena i kao Marija Hernandez) spasila je srećna okolnost: ispaljeni metak se odbio o ključeve. Većina nije bila te sreće, poput žene za koju se Ramirez hvalio kako joj je izvadio oči. Zbog zabrinutosti za vašu nesanicu i noćne strahove, neću ulaziti u dalje opise zločina. Ipak, mogu reći je da nije bio organizovan tip ubice, pa je za sobom ostavljao tragove, i žrtve su vrlo lako mogle da opišu visokog Hispanoamerikanca sa dužom tamnom kosom i pokvarenim zubima. Nije imao ni posebnu preferenciju kad je reč o oružju – koristio se svime, od čekića do pištolja. Karakteristika mu je bila da napada noću, obučen u crno, najčešće upadajući u kuću žrtve. Zbog toga je u medijima i dobio prepoznatljivi nadimak “The Night Stalker” – Noćni Uhoda.

Mesto zločina - kuća Malviju Keler i Blenč Vulf. Na zidu se vidi pentagram. Preuzeto sa http://skcentral.com/

Mesto zločina – kuća Malviju Keler i Blenč Vulf. Na zidu se vidi pentagram. Preuzeto sa Serial Killer Central

Tokom napada se takođe starao da iskaže svoju duboko religioznu stranu. Pri napadu na Malviju Keler i njenu sestru Blenč Vulf ostavio je pentagram na zidu i na Malvijinoj butini. Kad je, par meseci kasnije, napao Ines Erikson, naterao ju je da položi zakletvu Sotoni, u više navrata. Nakon uobičajenog sadističkog iživljavanja, uzeo joj je pare, nasmejao joj se u lice, ali ju je ostavio u životu, odvezavši se ukradenim kolima. Broj tablica je prijavljen policiji, kola su brzo nađena i povezana sa dvadesetpetogodišnjim Ričardom Munjosom Ramirezom koji je bio poznat policiji zbog ranijih zločina.

Slike su bile poslate medijima, objavljene na televiziji i u novinama. Predanim i uplašenim građanima nije trebalo mnogo da nađu Ričarda. Besna rulja ga je prepoznala sa poternice, pojurila i opkolila dok je u istočnom Los Anđelesu pokušavao da obije kola. Razjareni narod je toliko nemilosrdno napao Noćnog Uhodu da je policija morala da uskoči i spreči ih, da ga ne bi ubili.

Panika u sudnici

Ričard u sudnici, preuzeto sa http://www.truecrimereport.com/

Ričard u sudnici, preuzeto sa True Crime Report

Ramirez je tužen za 14 ubistava i 31 prestup povezan sa njegovim nizom ubistava, silovanja i krađa. Dobio je poprilično dobre advokate, ali to mu ni to nije previše pomoglo kad je pri samom početku suđenja podigao šaku sa iscrtanim pentagramom i povikao “Živeo Sotona!” Iako je slučaj delovao jednostavno, a Ričardova krivica očigledna, po sudu su se vukli četiri godine, uz opštu paniku svih prisutnih. Kad je u sudnici jednom prilikom nestalo struje, policajci su odmah skočili i uperili pištolje u Ramireza. Postojala je priča da su u zatvoru čuli kako Ramirez planira da upuca tužioca, pa su pred sudnicu odmah postavljeni detektori za metal i uvedena kompletna procedura pretresanja – naravno, ništa nije nađeno. Sve ovo je, očigleno, zabavljalo Ramireza koji je veselo mahao fanovima, raspitivao se za devojke, pokazivao satanističke simbole i tokom suđenja mlatio glavom u ritmu muzike koju je samo on čuo. Još od samog početka stekao je znatnu količinu obožavateljki, od kojih su neke mislile da je nedužan, a druge naprosto da ima ubistvene jagodice. Postao je prava senzacija, mešavina legende i noćne more, pa nije ni čudo što, kad se jedna od porotnika, Filis Singlereri, nije pojavila na suđenju i kasnije bila nađena mrtva svi su odmah pomislili da je Ričard uspeo nekako da to “sredi”. A i kako ne bi pomislili da je reč o nekom kultu sličnom Mensonovom ili ugovoru sa đavolom?

Na suđenju, preuzeto sa www.scpr.org

Na suđenju, preuzeto sa KPCC Southern California Public Radio

Konačno, oktobra 1989. Ramirez je osuđen na devetnaest smrtnih kazni – ništa manje nije bilo pogodno za težinu njegovih zločina. Niko nije bio iznenađen, pa ni sam Ričard. “Jaka stvar!” izjavio je “Smrt je uvek išla sa teritorijom! Vidimo se u Diznilendu!”.

Poslednje poglavlje

Koliko nam je poznato, Ričard nikad nije stigao do Diznilenda. Bio je vrlo sigurno čuvan u zatvoru San Kventin u Kaliforniji. Dane je uglavnom provodio  uživajući u svom imidžu super-zvezde zločina, odgovarajući na pisma obožavateljki, kojih je bilo mnogo. Često je pisao o fimovima i muzici, ali i postavljao devojkama pitanja o tome kada su krenule da im se razvijaju grudi. Najčešći zahtev za ljude koji su mu pisali bio je: “Pošalji slike devojaka u bikiniju” – obavezno da se vide stopala! Putem pisama ga je osvojila Dorin Loj, koja se za njega i udala u zatvoru (ali ne sa zlatnim burmama, jer Sotona ne voli zlato!). O njihovoj romantičnoj ljubavnoj priči sam je na Kokošći ranije bilo reči.

Ramirez u 2007, preuzeto sa http://en.wikipedia.org/

Ramirez u 2007, preuzeto sa Wikipedie

A onda, 7. juna 2013. vesti su objavile da je ozloglašeni Noćni Uhoda umro u Marin General Hospital u Grinbreu, Kaliforniji. Ova vest je mnoge iznenadila, pogotovo one koji su se u to vreme dopisivali sa njim. Nikome nije rekao da ima zdravstvenih problema, a vesti su samo javile da je umro od propadanja jetre – većina veruje da to posledica hepatitisa C, prouzrokovanog prljavim iglama koje je koristio u svojim ranim  narkomanskim godinama. Ramirez je imao 53 godine, od čega je 23 proveo čekajući na izvršenje njegove kazne.

Ramirezovo pismo, preuzeto sa http://serialkillersink.net/

Ramirezovo pismo, preuzeto sa Serial Killers Ink

Upravo zato su poklonici smrtne kazne uzeli njegov primer da ukažu na probleme kalifornijskog pravosuđa – od 1978. do danas, tek je jedanaestoro osuđenih dočekalo  izrečenu smrtnu kaznu. Dvanaest je izvršilo samoubistvo, a trideset umrlo od drugih razloga. Da li je za Ramireza “milosrdno” što je umro prirodnom smrću, pitanje je koje je pokrenulo veliku diskusiju. Neki ljudi su besni, neki radosni, ali ima i onih koji žale i prave dopadljive sličice sa njegovim čudnim izjavama. Te reakcije su upravo i jedna od najinteresantnijih stvari nastalih posle njegove smrti. Bilo da slave ili plaču, svi imaju neko mišljenje o Noćnom Uhodi i njegovom teroru. Čak i bez posete Diznilendu, Ričard Ramirez je ostvario svoj cilj i na kraju ipak postao poznat.

Jedina poznata slika Ričarda u Diznilendu. Preuzeto sa bloga autorke.

Jedina poznata slika Ričarda u Diznilendu. Preuzeto sa bloga autorke.

2 komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *