Performans i umetnost uznemiravanja

Kad se umetnost poduzme buđenja svesti, aktivizma i torture, neretko stradaju tela umetnika i umovi prolaznika.

Tekst je preuzet sa stranice TheRichest, gde stoji pod originalnim nazivom “10 Most Disturbing Acts Committed In the Name of ‘Art'”. Stavovi i tvrdnje autora teksta prevodom su ostavljeni, nažalost, koliko-toliko netaknuti.

Umetnost postoji da bi ostavila utisak. Njen oblik i poruka se razlikuju ali ono čemu uvek stremi jeste da skrene pažnju. Bilo da to čini da bi podigla političku svest, izvela kritiku društva, izrazila emociju ili dala glas onima koji ga nemaju, umetnost se oslanja na neobično i novo da bi prenela svoju poruku. Nadgrađujući tipična sredstva, umetnost performansa koristi telo i njegove sposobnosti na nove i neretko provokativne načine. Tabu je bespredmetan tu gde je sve otvoreno hirovitosti kreativnosti, dokle god telo to može podneti.

Ali šta čini umetnost? Nema jednostavne definicije, i poput definisanja „omiljenog jela”, to pitanje je prepušteno ličnom ukusu. Umetničko delo nešto iskazuje, bilo da se s njegovim iskazom slažemo ili ne. Ali kako iskazati nešto što će zaista ostaviti utisak? Neki umetnici, čini se, smatraju da delo mora da nas zagolica gde ne volimo, ili na mestu koje ne bismo voleli da osetimo.

Šta god da delo izjavljuje (i bez obzira na to da li se to može jednostavno razumeti), umetnost stremi da izazove naše razumevanje. Umetnost performansa taj pojam dovodi do ekstrema. Naš samoizražaj, kao kreativnih bića, ne poznaje granice – pa budite upozoreni da će performansi što slede biti uznemiravajući, ekstremni, i apsolutno šokantni.

10. Kris Burden, Trans-fixed, 1974.

drive

Američki umetnik Kris Burden prikucan je za volksvagenovu Bubu i nekoliko minuta se njome naokolo vozio u svom performansu 1974. godine. Ovaj bolni i zbunjujući čin dogodio se u periodu kada se ogromno nasilje razgorelo u ratu u Vijetnamu, kršeći iluziju mira i pretenziju pravde i ravnopravnosti u SAD-u. Burden je smatrao Bubu „automobilom naroda” i uporedio svoje Hristoliko razapinjanje sa samooslobođenjem kroz demistifikaciju užasa i nasilja takvog čina uz istovremeno predstavljanje ljudskog tela kao istinski slobodnog od zakona. Tri godine ranije, Burden je stao pred napetu pušku i upucan je u ruku za još jedan ekstremni performans, adekvatno nazvan Pucaj.

9. Marina Abramović, Ritam 5, 1974.

Fotografija © Nebojša Čanković

Fotografija © Nebojša Čanković

Srpska umetnica Marina Abramović skočila je u sred plamteće petokrake koju je nacrtala petrolejem. Pre skoka, sistematski je odsekla nokte na nogama i rukama i kosu, i bacila ih u plamen u simboličkoj i ritualističkoj predstavi svog pročišćenja. Potom je skočila u središte zvezde, ali se onesvestila od manjka kiseonika. Publici je trebalo nekoliko trenutaka da shvati da njena nepomičnost nije deo performansa. Izvučena je iz vatre i poslata u bolnicu.

8. Vafa Bilal, 3rdi, 2011.

vafa-kamera2011. godine, iračko-američki umetnik Vafa Bilal ugradio je kameru u rupu prečnika od pet santimetara u svom potiljku. Kamera je mogla da prebacuje fotografije na njegovu veb stranicu. Ovo delo je kombinovalo čoveka i mašinu ne bi li pretvorilo ovog profesora umetnosti na Univerzitetu u Njujorku u hodajući aparat za prismotru. Ova kamera slika jednu fotografiju po minuti, i na ovaj način ispunjava Bilalovu „potrebu da objektivno ulovi [njegovu] prošlost kako nestaje za njim… iz nekonfrontacijske tačke gledišta”.

7. Vito Akonči, Seedbed, 1972.

seedbedAmerički umetnik Vito Akonči se 1972. godine skrio pod lažni pod koji je izgradio u jednoj njujorškoj galeriji. Bio je ozvučen zvučnicima koji su njegov glas raznosili po galeriji ne bi li ga posetioci čuli kako šapuće svoje seksualne fantazije o njima dok se samozadovoljava. Ovo je činio osam sati dnevno. Performans je budio paranoju i strah sa namerom da povezivanjem ovih osećanja podseti na ona inspirisana režimom predsednika Niksona.

6. Đina Pejn, Uspon bez anestezije, 1971.

gina-paneU ovom performansu, Đina Pejn bosonoga se penjala uz merdevine načičkane oštrim metalnim šiljcima. Ovo je bio jedan u nizu njenih performansa koji su predstavljali samopovređivanje. Nakon što se uspela uz merdevine, legla je na krevet od igala i potom se posvetila detaljnom šminkanju. Potom je žiletom celo telo prekrila sitnim posekotinama. U različitom performansu, ugasila je plamen golim stopalima i dlanovima. Ova su dela bila izvođena pred malom publikom i sa namerom da u gledaocu suočenom sa njenim bolom probude empatiju. Njihova namena bila je raspirivanje svesti o društvenim i političkim pitanjima, poput rata u Vijetnamu, kanalisanjem empatije posmatrača ka stvarnim problemima.

5. Orlan, Reinkarnacija Svete Orlan, 1990.

orlanSmeli projekat francuske umetnice Orlan počeo je 1990. godine, i tokom njega je prošla kroz nekolicinu plastičnih operacija ne bi li svoje telo transformisala u reprezentativno nago telo iz remek-dela zapadnoevropske likovne umetnosti. Cilj Orlanine umetnosti bio je otelotvorenje idealne lepote kakvu su je predstavljali muški umetnici u kultnim delima poput Mona Lize i Botičelijeve Miloske Venere. Projekat je publikovan kao dokumentarac pod imenom „Karnalna umetnost” i izložen je u brojnim umetničkim institucijama širom sveta.

4. Ron Atej, Sveti Sebastijan 50, 2011.

saint-sebastian2011. godine Amerikanac Ron Atej izveo je Svetog Sebastijana 50, rimejk Suspendovanog Sebastijana prvi put izvedenog dvehiljadite, posvećen njegovim godinama i dugoj umetničkoj karijeri. Atej je prostreljen strelama i potom iglama suspendovan u vazduhu. Ovaj brutalni i uznemiravajući prizor je Atejev mazohistički prikaz svog tela kao objekta, prizivajući ideje seksi, religiozne ikonografije, objektifikacije i eksploatacije ljudskog tela, kao i traume koje ovi užasni činovi prouzrokuju. Atej je 1986, kada je imao 26 godina, dobio dijagnozu HIV-a, i od tada je opisivao svoje telo kao „živi leš”, tvrdeći da nije očekivao da dugo živi. Možda mu je to dalo moć da sebe prepusti fizičkoj i emotivnoj patnji postupanja prema svom telu kao prema komadu mesa.

3. Pjotr Pavlenski prikucava svoj skrotum za tle Crvenog trga u Moskvi, 2013.

pjotr

Preuzeto sa IlGiornale.it

Maja 2013. godine umetnik i politički aktivista, Pjotr Pavlenski, javno je prikucao svoj skrotum za pločnik Crvenog trga. Ovo je bio poslednji u nizu njegovih javnih samonakaženja. 2012, kao žarki pristalica ruske aktivističke pank grupe Pussy Riot, Pavlenski je iglom i koncem zašio svoje usne protestujući protiv njihovog nedavnog hapšenja. Pre toga, svoje golo telo umotao je u bodljikavu žicu u znak protesta protiv Rusije kao policijske države. Na pitanje – šta je želeo da izjavi ovim ekstremnim performansom – Pavlenski je odgovorio da ga se može interpretirati kao „metaforu za apatiju, političku ravnodušnost, i fatalizam savremenog ruskog društva”.

2. ВойнаKako uloviti kokošku, 2010.

kokoska prekorevaGrupa ruskih revolucionarnih umetnika-provokatora, Война (Rat), izvela je jedan od najšokantnijih umetničkih performansa do sada. Grupa je osnovana 2006. i bili su poznati kao anarhistički aktivisti koji su rodnu Moskvu terorisali nameštaljkama velikih razmera, kao kada su pustili hordu bubašvaba na slobodu u jednoj sudnici, ili famozno nacrtali gigantski crtež penisa na Litejnom mostu u Sankt Petersburgu. Jula 2010, ušetali su u jedan običan supermarket gde se jedna od članica sakrila u delu za meso. Dok je pokušavala da celu, nepečenu kokošku turi u svoje intimne delove, ostatak grupe je pravio diverziju vitlajući ogromnim transparentima sa rečima „Jebeš kurvanje!” Nejasno je na šta je tačno grupa pokušavala da skrene pažnju ovim neumesnim prizorom. Grupa je optužena za preko 20 krivičnih dela i danas su za nekoliko članova raspisane poternice.

1. Mao Sugijama kuva vlastite hirurški odstranjene genitalije i služi ih gostima, 2012.

Maja 2012, dvadeset-trogodišnji umetnik Mao Sugijama, koji se identifikuje kao aseksualan, podvrgao se hirurškoj amputaciji genitalija. Uskoro ih je pripremio kao obrok za vrlo poseban banket i uputio javnu pozivnicu gostima putem Tvitera. Kada je došlo vreme da se gladni gosti pojave, Sugijama je predstavio svoje genitalije skuvane u pečurkama i bosiljku i poslužio ih petorici gostiju za 250 dolara po porciji. Cilj performansa beše da se podigne svest o aseksualnim osobama i njihovim pravima; umetnik je pokušavao da predoči da biće koje ne pripada nijednom rodu nema potrebe identifikovati ijednim.

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *