Trovačka karijera Grejema Janga

Kažu da je otrov žensko oružje, ali jedan muškarac se prilično potrudio da zasluži titulu najvećeg trovača. Sledeći put kada vas mlađa sestra zamoli da joj donesete neku knjigu iz biblioteke, možda bi bilo bolje da to ne bude biografija Grejema Janga.

Krajem oktobra 2005. godine šesnaestogodišnja Japanka primljena je u bolnicu sa simptomima trovanja talijumom. Manje od mesec dana pre toga, njena majka je takođe hospitalizovana i pala u komu izazvanu tegobama koje je trpela prethodnih nekoliko meseci, a koje je njena ćerka pažljivo pratila i dokumentovala. Devojka je navodno otrovala sama sebe kako bi bila oslobođena sumnje da je kriva za majčinu bolest i ubrzo nakon otpuštanja iz bolnice je uhapšena – policija je pronašla zalihu talijuma u njenom posedu, kao i izvor inspiracije za zločin koji je počinila. Idol mlade Japanke bio je neko čiji posteri ne krase većinu tinejdžerskih soba – ozloglašeni Grejem Jang, koji je svoju trovačku karijeru započeo već sa 14 godina.

Mali kućni ogledi

Preuzeto sa murderpedia.org.

Grejem Jang kao dete. Preuzeto sa murderpedia.org.

Grejem Jang rođen je 1947. godine u Londonu, kao drugo dete Freda i Besi Jang. Besi je samo tri meseca nakon rođenja sina podlegla tuberkulozi, pa je Fred, izmoren ulogom samohranog oca, starije dete, ćerku Vinifred, poslao kod babe i dede, a Grejemovo odgajanje je zapalo njegovoj tetki. Međutim, samo dve godine kasnije, Fred Jang se ponovo oženio, a Grejem i Vinifred su se vratili kući svom ocu i maćehi Moli. Grejem Jang je, kažu, bio veoma vezan za svoju tetku, pa mu je kao trogodišnjaku teško palo odvajanje od nje, što je navodno uzrokovalo neprijateljska osećanja prema Moli Jang i podstaklo razvoj niza nezdravih interesovanja, počevši, pomalo stereotipno, od nekromantije i sličnih okultnih oblasti, do onoga zbog čega je konačno postao poznat – otrova.

U detinjstvu, Grejem nije pokazivao potrebu za društvom svojih vršnjaka, ali čim je naučio da čita, zainteresovao se za krimi priče, naročito one koje uključuju trovanje. Kao jedan od njegovih najvećih uzora navodi se američki homeopata Holi Harvi Kripen, poznatiji kao dr Kripen, pseudonaučnik kome, uprkos ovoj “tituli”, nije bilo dozvoljeno da praktikuje (alternativnu) medicinu u Velikoj Britaniji. Jang je svog idola nadmašio u broju žrtava – Kripen je 1910. osuđen za ubistvo svoje prve i jedine žrtve, supruge Kore Kripen, i obešen. Grejem se nije zadovoljavao čitanjem o delima drugih trovača i vrlo brzo je proširio svoje znanje o hemiji i toksikologiji, kako teorijski, tako i praktično. Kako nastavni plan i program nije predviđao detaljnu obradu jedinih akademskih oblasti koje su Grejema interesovale, morao je sam da radi na svom obrazovanju i dobio je podršku svog oca u obliku kompleta za eksperimente iz hemije. Da li je to bio Fredov pokušaj pomirenja i približavanja sinu ili ne, ne znamo, ali nesrećni otac svakako nije predvideo posledice takvog poklona.

Nakon silnih pročitanih toksikoloških knjiga i praktičnih eksperimenata, Grejem je odlučio da svoje znanje testira i proširi ogledima na ljudskoj žrtvi, a prvi izbor bio je Kris Vilijams, jedan od njegovih malobrojnih drugova. Tokom poseta Grejemovoj kući, Kris je redovno bio izlagan spektru otrova koje je Grejem ubacivao u sendviče i čaj. Međutim, kada je njegov drug morao da ostaje kod kuće zbog bolesti, Grejem nije mogao da prati Krisovo stanje, što je bio ključni deo eksperimenata, pa se odlučio za praktičniji pristup – dodavanje kobnih začina u hranu i piće koje su konzumirali njegovi ukućani. Zahvaljujući svom opsežnom znanju toksikologije, Grejem je otrove nabavljao ni manje ni više nego iz apoteke, gde su ne samo verovali da je stariji nego što jeste, već su i prihvatali zdravo za gotovo da su mu otrovne supstance kao što su antimon i talijum potrebne za eksperimente (ruku na srce, to i nije bilo daleko od istine). Kada je u novembru 1961. Vinifred Jang primljena u bolnicu, lekari su utvrdili da je uzrok njenih tegoba trovanje atropinom, alkaloidom iz biljke Atropa belladonna (neretko korišćenim i u romanima Agate Kristi) i tada je Fred Jang prvi put posumnjao u namere koje stoje iza fascinacije njegovog sina otrovima. Fred nije imao dokaze da je njegov sin otrovao Vinifred, a verovatno mu je bilo teško i da zamisli zbog čega bi Grejem to uradio rođenoj sestri, pa je Jang prošao nekažnjeno. Vinifred se oporavila, ali Moli Jang nije bila te sreće – nekoliko meseci kasnije umrla je od, kako su lekari tada mislili, posledica povrede kičme i na Grejemov predlog bila je kremirana. Uverenje Freda Janga da Grejem truje članove porodice postajalo je čvršće, naročito nakon što je i sam morao biti hospitalizovan zbog posledica sinovljevog hobija.

Mladi Grejem pred svoje prvo suđenje. Preuzeto sa murderpedia.org.

Mladi Grejem pred svoje prvo suđenje. Preuzeto sa murderpedia.org.

Grejem ne samo da je mnogo vremena provodio u bolnici kako bi pratio stanje svog oca, već nije odoleo ni tome da zbunjenim lekarima predloži mogući uzrok njegovih tegoba. Ovim preteranim pokazivanjem znanja iz oblasti obično ne toliko poznatih četrnaestogodišnjacima Grejem Jang je konačno skrenuo pažnju na sebe i nakon što su u njegovoj školskoj klupi pronađeni različiti otrovi, kao i njegovo omiljeno štivo, knjige iz toksikologije, uhapšen je i poslat u psihijatrijsku bolnicu Brodmur, kao najmlađi pacijent od 1885.

Uzoran pacijent?

Jangov boravak u Brodmuru trebalo je da traje najmanje 15 godina. Rekli biste da je Grejemu boravak u duševnoj bolnici sa maksimalnim obezbeđenjem ako ne onemogućio, onda makar značajno otežao bavljenje omiljenim hobijem, međutim, bio je vrlo snalažljiv. Samo nekoliko nedelja od Jangovog dolaska u Brodmur, jedan od pacijenata, Džon Beridž, pronađen je mrtav, a kao uzrok smrti navedeno je trovanje cijanidom. Kako opet nije mogao da odoli hvalisanju svojim znanjem i dosetljivošću, Grejem je priznao da je uspeo da otrov izoluje iz žbunja lovora iz dvorišta bolnice. Međutim, osoblje Brodmura ovo je smatralo neverovatnim i Beridžova smrt proglašena je samoubistvom.  Zašto im je bilo lakše da poveruju da je sam Beridž nekako nabavio otrov kada su dobili priznanje čoveka u čijem su posedu pronađene neke od najotrovnijih supstanci? Da li su bili zaslepljeni Jangovom mladošću ili je neki drugi razlog bio u pitanju, ne znamo, ali nezainteresovanost osoblja omogućila je da Grejem nastavi sa svojim eksperimentima. Međutim, u nekom trenutku mu je stavljeno do znanja da je moguće da njegov boravak u Brodmuru bude kraći nego što je prvobitno određeno ukoliko pokaže znake izlečenja. Stoga je Grejem Jang sve bolje skrivao svoju opsesiju i polovinom 1970. predloženo je da bude oslobođen. Možda neoprezno, Jang je pred jednom od medicinskih sestara izjavio kako planira da ubije po jednu osobu za svaku godinu koju je proveo u bolnici, međutim ova pretnja neobjašnjivo nije uticala na odluku o njegovom puštanju iz bolnice i u februaru 1971. dvadesettrogodišnji Grejem Jang  ponovo je bio slobodan čovek.

Masovno bolovanje

Ubrzo nakon izlaska iz Brodmura Jang je dobio posao asistenta u firmi u Bovingdonu, selu u istočnoj Engleskoj, koja se bavila prodajom opreme i hemikalija potrebnih za fotografiju. U epizodi dokumentarnog serijala Fred Dinenage Murder Casebook posvećenoj Grejemu Jangu navodi se da je ova firma, ironično, imala zalihe talijuma, mada to nije potvrđeno, ali zna se da je Jang otrov nabavljao na drugom mestu i vratio se svojoj smrtonosnoj zabavi. Jangovi poslodavci znali su za njegov boravak u Brodmuru, ali ne i razlog zbog kog je primljen u bolnicu, pa nisu ni pomišljali na to da su zaposlili opasnog psihopatu.

Preuzeto sa murderpedia.org

Preuzeto sa murderpedia.org.

Jang je bio vrlo prijatan prema svojim kolegama i često im je pripremao čaj. Ovo bi sigurno bilo sumnjivo onima upoznatim sa Jangovim životom pre Bovingdona, ali za njegove nove kolege šolja čaja bila je samo ljubaznost. Međutim, nije prošlo mnogo vremena pre nego što se ispostavilo da je opasno biti Jangov prijatelj. Prva žrtva među Jangovim kolegama bio je pedesetdevetogodišnji Bob Igl. Prvi simptomi koje je Igl pokazao bili su bol u leđima i povraćanje, i kako su se poklopili sa simptomima virusa koji je u to vreme kružio Bovingdonom, niko nije posumnjao na trovanje. Ubrzo je još radnika prijavilo simptome, mada ničije stanje nije bilo ozbiljno kao kod Boba Igla. Kada bi neko vreme proveo kod kuće, Bob se oporavljao, ali postajao je sve bolesniji po povratku na posao. U julu 1971. Igl je primljen u bolnicu gde je i umro, a kao uzrok smrti navode se upala pluća i Gijen-Bareov sindrom, bolest kod koje je nervni sistem oštećen od strane imunog sistema. Detaljno znanje Grejema Janga o posledicama ove i sličnih bolesti koje nije mogao da odoli da ne podeli sa svojim kolegama nije izazvalo sumnjičavost prema njemu.

Četiri meseca kasnije, šezdesetogodišnji Fred Bigs postaje sledeća Grejemova žrtva. Kao i uvek, Jang je pratio promene u stanju svoje žrtve, a o Bigsovom stanju redovno je obaveštavao i ostale kolege. Sam je ukazao na sličnost Iglovih i Bigsovih simptoma i zaposleni u firmi konačno su primetili Jangovo neočekivano veliko interesovanje za tok bolesti. Kako je bilo sve više izostanaka sa posla, prirodno je zaključeno da uzrok bolesti potiče iz firme, pa je policija ispitala sve zaposlene. Jang još jednom nije mogao da krije svoje znanje i predložio je trovanje talijumom kao moguć uzrok Bigsove bolesti i kasnije smrti. Ovo je potvđeno, i Bigsova smrt predstavlja prvo zabeleženo ubistvo trovanjem talijumom. Jang je bacio sumnju na sebe, pa je proveren njegov dosije i u novembru 1971. uhapšen je prilikom posete ocu. Kod sebe je imao zalihe talijuma, a pronađen je i dnevnik u kome je detaljno dokumentovao slučajeve trovanja. Videvši da nema kud, priznao je ubistvo usmeno, međutim odbio je da da i pismeno priznanje, pa je još jednom završio na sudu. To je verovatno upravo i bila njegova želja jer je ne jednom napomenuo da bi voleo da postane poznat zbog svojih zločina.

Suđenje i smrt

Suđenje Grejemu Jangu održano je u junu 1972. I pored svih dokaza koji su upućivali na to da je kriv za zločin za koji mu se sudi, Jang je izražavao uverenje da će biti oslobođen. Imao je (neuverljivo) objašnjenje za svaki dokaz – talijum je pozajmio Bigsu kao insekticid, pa ga je ovaj sam slučajno uneo, a dnevnik nije opisivao stvarne događaje već je predstavljao beleške za roman. Srećom, porota nije bila toliko naivna da ozbiljno shvati ova objašnjenja i Grejem Jang je osuđen za dva ubistva, dva pokušaja ubistva i dva trovanja. Za to je osuđen na četiri doživotne i dve petogodišnje kazne i poslat u Parkhurst, zatvor sa maksimalnim obezbeđenjem.

1990. godine Grejem Jang pronađen je mrtav u svojoj ćeliji. Zvaničan uzrok smrti je srčani udar, ali postoje pretpostavke da se otrovao ili da je pak to učinio neko od drugih zatvorenika, ili možda čak čuvara, jer se niko nije osećao bezbednim u njegovom društvu (što deluje nepotrebno napomenuti kada je zatvor u pitanju, ali eto koliko je bio opasan).

Slava

Grejem Jang sačuvan u vosku. Preuzeto sa murderpedia.org

Grejem Jang sačuvan u vosku. Preuzeto sa murderpedia.org

Jang možda nije ispunio cilj da bude najpoznatiji britanski zatvorenik ikada, ali jeste postao slavan – njegova voštana figura nalazi se u muzeju Madam Tiso, za čime je i izrazio želju za vreme života. Njegova dela ovekovečena su i u filmu iz 1995. godine, crnoj komediji The Young Poisoner’s Handbookpremda scenario ne prati istinite događaje baš verno. Neki film smatraju uvredljivim prema Jangovim žrtvama, a s obzirom na parodiju koja je od njegovog lika napravljena, verovatno ni sam Jang ne bi bio oduševljen sticanjem slave na ovaj način. Međutim, film je između ostalog sinhronizovan na japanski i tako svoj put našao i do već pomenute mlade Japanke. Još jedna u nizu obožavateljki serijskih ubica, inspirisana filmom ova devojka je otišla korak dalje od većine i počela i sama da eksperimentiše sa otrovima, birajući rođenu majku kao prvu ljudsku žrtvu. Kaže da nema ništa protiv svoje majke, samo je želela da eksperimentiše. S obzirom na Jangovu distanciranost od njegovih žrtava i temeljno beleženje razvoja njihovih stanja, verujemo da bi na ovu devojčinu radoznalost gledao sa odobravanjem. Ili pak potpunom ravnodušnošću.

Naslovna ilustracija: Miloš Bogdanović

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *