Totalitarni top 10: Staljin

Uz sva svoja monstruozna dela, veliki istorijski zločinci često ispoljavaju i niz uznemiravajuće ljudskih osobina za koje sigurno niste znali. Upoznajte Staljina – krvoloka naroda i ljubitelja vesterna!

Strahotni vođa sovjetskog režima od 1929. do svoje smrti 1953. rođen je kao Josif Visarionovič Džugašvili, a proslavio se pod imenom Staljin. Život pojedinca za njega je uvek vredeo manje nego megalomanske reforme društva i ekonomije, te je usled njegovih represivnih mera stradalo između 20 i 30 miliona ljudi. Uspeo je, doduše, da industrijalizuje tehnološki zaostao SSSR – brzo i kuso, ali dovoljno efikasno da dobije Drugi svetski rat. U međuvremenu, pokazivao je i uznemiravajuć broj karakteristika dobrohotnog i šarmantnog ljudskog bića.

1. Imao je brojne nadimke: najstariji je gruzijski deminutiv imena Josif – Soso. Tako su ga u mladosti zvali prijatelji i porodica, a poeziju je potpisivao sa „Soselo“. Kasnije, kada je postao politički aktivan, došao je pseudonim Koba, po hvale vrednom liku iz gruzijske književnosti. Naposletku, prozvao se Staljin, što je izvedenica od ruske reči za čelik koja je imala da pokaže njegovu čvrstu vladavinu, i pokazala se kao više no opravdana.

Zovite ga Soso. Preuzeto sa www.biography.com

Zovite ga Soso. Preuzeto sa Biography

2. Po nacionalnosti, bio je Gruzin, a ne Rus. Ruski jezik učio je kao strani, zarad školovanja, a kao mladić je na gruzijskom pisao veoma dobru rodoljubivu i idiličnu poeziju, koja je ušla i u udžbenike za osnovnu školu. Govorila je dosta o pticama, poljima, mesecu i cveću, dok se motivi prisilne kolektivizacije i masovnih represija ne pojavljuju uopšte. Ko bi rekao?!

Stranica udžbenika iz 1916. na kojoj je odštampana Staljinova pesma. Mole se maternji govornici gruzijskog da potvrde kvalitet.

Stranica udžbenika iz 1916. na kojoj je odštampana Staljinova pesma. Za fanove, prevod je dostupan ovde. 

3. Uprkos poreklu, kao Komesar za nacionalne manjine u Lenjinovoj vladi bio je toliko nemilosrdan prema gruzijskim nacionalistima da ga je Lenjin u svom testamentu proglasio opasnim i nepodobnim za visoke partijske funkcije. Kasnije, početkom tridesetih, oštro se razračunao i sa ukrajinskim intelektualcima koji su zahtevali veće nacionalne slobode u okviru SSSR.
U Ukrajini, najvećoj žitnici Evrope, bile su najžešće i seljačke bune protiv prisilne kolektivizacije dobara. Međutim, glad koja je u periodu od 1932. do 1934. odnela između 10 i 90% žitelja svakog sela, ubila je svaku želju za daljim otporom. Brojni istorijski dokazi ukazuju na to da je glad bila veštačka, te da je stanovništvo namerno izgladnjivano prisilnim oduzimanjem hrane. Savremena Ukrajina optužuje Staljna za genocid od bar 6 miliona žrtava.

4. U međuvremenu, hipsteri širom Interneta ushićeni su očaravajućom prilikom mladog Staljina. Naime, izgledao je ovako:

Hipster, uključno sa šalčetom. Preuzeto sa webodysseum.com
Interesovanja: poezija, indi muzika, politički progoni. Preuzeto sa Web Odysseum

Ipak, pre nego što se, jecajući jer ste se upravo zaljubili u krvoloka, uputite ovde, evo umirujućih podataka za koje je potrebno malo više istražvanja od proste pretrage slika.
Naime, Staljin je u detinjstvu preležao male boginje, i lice mu je bilo pokriveno ožiljcima, koje su lica odgovorna za drug-diktatorov ego vredno retuširala na svim fotografijama. Osim toga, bio je visok samo 162cm, a leva ruka bila mu je slabo pokretna i vidno kraća od desne, usled povrede zadobijene u detinjstvu. Dakle, ne baš konvencionalni Apolon, mada sumnjamo da je iko smeo da mu to u lice kaže.

5.  Za razliku od drugih čelnika Komunističke partije 1920ih, poput Lenjina i Trockog, Staljin nije bio vatreni govornik i ideolog. Kolege-revolucionari su prezrivo frktali na njegovu suvoparnu dužnost partijskog sekretara, govorili ako je siv i dosadan i nazivale ga „Tovarišč Kartotekov“. On je mudro ćutao i gradio birokratski uticaj u partiji, što mu je omogućilo da nakon Lenjinove smrti baš on, a ne neko od glasnijih ideologa, preuzme vlast. Do 1937. svi članovi Centralnog komiteta iz 1917. bili su mrtvi, mahom usled Staljinovih čistki.

Članovi CK iz 1917., uz uzroke smrti. Preuzeto sa http://www.marxist.com/

Članovi CK iz 1917., uz uzroke smrti. Preuzeto sa Marxist.com

6. Njegova majka je žarko želela da joj sin postane sveštenik, te je u tom pravcu i školovan – bio je izuzetan đak i čak primao stipendiju. Izbačen je sa teološkog učilišta, jer je počeo da druguje sa marksistima. U jednoj od retkih poseta majci nakon što je došao na vlast starica ga je upitala čime se, na kraju, bavi, ako već nije sveštenik. Navodno je odgovorio: „Nešto kao car.”

7. Kada je Jakov, njegov sin iz prvog braka, pokušao samoubistvo zbog nesrećne ljubavi, Staljin je prokomentarisao: „Ne ume ni da puca kako treba!”
Kasnije je Jakov zarobljen u Drugom svetskom ratu, a Staljinu je predloženo da zameni sina za nemačkog maršala u sovjetskom zarobljeništvu. Navodno, Staljin je odgovorio: „Ne menjam maršale za poručnike.” Jakov je umro u nemačkom logoru.

Čerčil, Ruzvelt i Staljin na kongresu u Jalti 1945. Preuzeto sa www.cidoc-crm.org

Čerčil, Ruzvelt i Staljin na kongresu u Jalti 1945. Preuzeto sa CIDOC-CRM

8. Nakon pobede u Drugom svetskom ratu (čije je užase nedostojno i pokrivati bez zasebnog teksta), Staljin je dvaput nominovan za Nobelovu nagradu za mir. Čerčil i Ruzvelt, iako nedobronamerni prema idejama komunizma, bili su očarani njegovom šarmantnom ličnošću i britkom inteligencijom, i među sobom ga od mila zvali „Uncle Joe”. Iako mu je Nobel izmakao, magazin Time ga je proglasio osobom godine dva puta – 1939. i 1942.

9. Dok se očaravajući brkajlija 1945. smeškao po Jalti i Potsdamu, u njegovoj državi je već odavno bila uspostavljena vladavina terora. Represije i čistke tridesetih bile su toliko intenzivne da je u društvu vladala atmosfera apsolutnog straha, a rat je vođen po cenu 10 miliona civilnih, i 10 miliona vojnih žrtava. Uprkos tome, nakon proglašene pobede Staljinov kult ličnosti dosegao je svoj vrhunac. Odglasci toga osetni su i u današnjoj Rusiji, gde bi svaki treći građanin glasao za njega da je živ, i mnogi tvrde da je broj žrtava režima preuveličan, ili da su, pak, bile opravdane.

10. Iako je u Sovjetskom savezu bila dozvoljena jedino umetnost socijalističkog realizma, a kontakt sa zapadnjačkom kulturom prekinut, sam Vođa je uživao u američkim vesternima. Priređivao je privatna prikazivanja za prijatelje i porodicu, i imao prevodioca naročito za tu svrhu.

Uznemiravanja će nastaviti da ujedinjuju diktatore svih zemalja u dopadljivim prikazima ličnosti, u nadi da će čitalaštvo početi da sumnjičavo pogleduje svaku simpatičnu osobu koju upozna. Predlozi zlotvora za buduće prikaze, kao i dodatni komadići trivije, pozdravljaju se u komentarima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *