Tomas Man protivu Portala: rat spojlera

Savremeni onlajn mediji sveto veruju da naslovi nipošto ne smeju imati veze sa sadržajem. Nobelovac Tomas Man ih podignute obrve poziva na megdan.

Šerlok Holms i profesor Morijarti, Doktor i Master, Hari i Voldemor, korisnik Interneta i spojleri. Poslednji, ali ne i najmanje bitni zakleti neprijatelji na ovoj listi, na scenu stupaju u proteklih nekoliko godina i čini se da nemaju ni najmanju nameru da sa nje odu. Uprkos korisnikovim neumornim pokušajima da odnese pobedu, spojleri su uvek na visini zadatka i smišljaju pakosne načine da uđu u našu svakodnevicu. Ma koliko se korisnik trudio da ne sazna ključne elemente radnje, ili pak samo zanimljive detalje, vrlo je verovatno da će u toj nameri biti osujećen, te da će ovi izroniti tamo gde im se najmanje nadamo.

Međutim, neko im je stao u kraj – Portal. Nebitno je da li je u pitanju Blic, Informer, Telegraf ili pak neko drugo posećeno glasilo, Portal će dati sve od sebe da naslovom ni na koji način ne nagovesti šta je pravi sadržaj članka. Radije će da zagolica maštu drečećim krupnim slovima, uzbuđenje dovede do vrhunca i onda na kraju, kao šlag na torti, prikaže tekst koji, laik bi pomislio, ni nema nikakve veze sa naslovom. Odlučili smo stoga da ovim hrabrim čuvarima sadržaja damo najveći izazov do sada – kao sasvim logičan izbor javio se Tomas Man.

Tomas Man Preuzeto sa: www.telegraph.co.uk

Tomas Man
Preuzeto sa: www.telegraph.co.uk

Rođen 1875. u Libeku, Man je bio član tamošnje hanzeatske porodice, koju je, godinama kasnije, ovekovečio u svom romanu Budenbrokovi. Njegovu ličnost, a samim tim i stvaralaštvo, u velikoj meri obeležilo je poreklo – otac severnjak i majka brazilskog porekla uticali su na to da se sukob trezvenog i umetničkog poput lajt motiva provlači kroz njegov život i delo. Primer za to vidimo i u noveli Tonio Kreger koja nosi nesumnjive autobiografske crte i čiji glavni junak, sin konzula i njegove supruge južnjakinje, vidi nepremostive prepreke između umetnosti i građanstva.

Međutim, nije samo porodica uticala na Manovo stvaralaštvo. Iako je Tomas u početku izbegavao političke teme, situacija u prvim decenijama 20. veka dovela je do izvesnih promena u njegovim shvatanjima, te tako nastaju brojni spisi na temu politike. U istom periodu piše i roman Čarobni breg, koji usled izvesnih, u njemu sadržanih stavova, ne biva pomenut pri dodeli Nobelove nagrade 1929, iako se smatra možda i najznačajnijim Bildungsroman-om uopšte. Manovo neslaganje sa režimom kulminira 1933. kada napušta Nemačku i nastanjuje se prvo u Švajcarskoj, a zatim i u SAD, čime postaje jedno od najznačajnih imena nemačke književnosti u egzilu (Jozef i njegova braća, Lote u Vajmaru, Doktor Faustus). Nekoliko godina pred smrt Man se vraća u Švajcarsku, gde i umire 1955. godine.

Uprkos tome što je kao pisac uživao ugled još za života, a njegova dela danas predstavljaju klasike, ne možemo da ne primetimo da je izvesni aspekat njegovog stvaralaštva ostao sramotno nezapažen: uporna, gotovo herojska sklonost da naslovima otkriva svu suštinu teksta koji će uslediti. Avaj sudbo kleta – spojleri. Srećom po sve nas, tu je ON, večito klikova željni Portal, koji odlučno suče rukave i, spreman da do poslednjeh daha brani plemeniti sadržaj, hvata se s Manom u koštac. 

Smrt u Veneciji

Radnja ove novele smeštena je, sasvim iznenađujuće, u Veneciji, a kulminira, podjednako malo očekivano, smrću glavnog protagoniste u istom tom gradu. Da li zbog neumitnog dedlajna kod izdavača, ili pak zato što svu naslovljačku kreativnost akumulira za Čarobni breg, vazda praktična severnjačka strana Manove ličnosti odnosi pobedu i naziva delo na osnovu dobro znane i proverene jednačine mesto + sudba kleta = naslov.

Viskontijeva ekranizacija iz 1971. Preuzeto sa juergenhennekunstkritik.wordpress.com.

Viskontijeva ekranizacija iz 1971.
Preuzeto sa juergenhennekunstkritik.wordpress.com.

Šta kaže Portal: Ne dolazi u obzir. Jasno je već na prvi pogled da ovakav naslov niko u ruke uzeti neće. Gde je caps lock, gde je skandal, gde su neizbežna neverica i suza prolivena? Zašto da čitamo nešto što čak ni ne traži da ga POGLEDAMO i sami se uverimo u nepodnošnjivu lakoću iznenađivanja svakom pojavom pod kapom nebeskom?

Šta predlaže Portal: NEVEROVATNO! Otišao je u Veneciju – NIKADA nećete pogoditi šta se zatim DOGODILO!

Da li je pisac Ašenbah otišao u Veneciju? Jeste. Da li je tamo uspeo da postane opsednut lepotom maloletnog poljskog turiste i prema mišljenju Vikipedije i (neukih) studenata germanistike širom planete zaljubi se u njega? Jeste. Da li je na sve to dao da mu se ofarba kosa i našminka lice kako bi izgledao mlađe i privlačnije? Jeste. Da li je onda na kraju još i umro od kolere pojevši prezrele jagode? Jeste. Da li bi iko ikad mogao da pretpostavi ovaj niz događaja samo na osnovu toga što je otišao u Veneciju? Nikako. Dakle, naslov je sasvim tačan i opravdan.

Budenbrokovi. Propast jedne porodice

Ako ste pomislili da naslov prethodnog dela previše otkriva, možda biste želeli da gvirnete u naziv romana koji je presudio da Man 1929. dobije Nobelovu nagradu za književnost. Smrt u Veneciji na izvestan način ipak ostavlja mašti na volju – uprkos otkrivenoj lokaciji, identitet usmrćenog ostaje obavijen velom tajne (ako ste vanserijski naivni, to jest). Budenbrokovi, međutim ni najmanje ne žude za takvom mističnošću. Oni prvo obznane ko su, a zatim i da će za nekih 1000 strana u potpunosti da propadnu, pa ko voli, nek’ izvoli.

A nekako dosadno i izgledaju... Preuzeto sa: www.esslinger-zeitung.de.

A nekako dosadno i izgledaju…
Preuzeto sa: www.esslinger-zeitung.de.

Šta kaže Portal: Bože sačuvaj i sakloni. Kao da nije dovoljno što na 1000 strana samo razglaba o četiri generacije tih nekih trgovaca sa severa Nemačke, koji nisu u stanju ni biznis da održe kako valja, još treba da se čitaocu u samom startu otkrije šta bude, odnosno ne bude na kraju. Pa ko bi pri zdravoj svesti uopšte uzeo takvo štivo u ruke? Ovako, ako ne znaju u šta se upuštaju, možda se i prihvate čitanja, pa ih s jedne strane zagolicaju Antonijina dva braka, s druge raspušteni Kristijan i eto ga!  Dok stignu do Hana, libečkog ekvivalenta Uroša Nejakog, delo je pročitano, a Portal uspeo u svojoj nameri.

Šta predlaže Portal: ŽARILI SU I PALILI: Nećete verovati kada vidite kakva ih je sudbina čekala!

Da se razumemo, Johan Budenbrok Stariji razvio je po završetku Napoleonovih ratova uistinu zavidan posao kao trgovac žitaricama. Nasledio ga je drugorođeni sin originalnog imena Johan Budenbrok, koji je takođe vešto vodio posao, a interno bio nazivan Žan, ako ste se zapitali kako su znali kada koji treba da se odazove. Žanova kćerka Toni paradirala je gradom privlačeći poglede svih prisutnih (nešto poput Zone Zamfirove, samo bez jelečeta i tetaka). Na večerama se jelo isključivo iz porculanskih tanjira i srebrnim escajgom, a gosti su prvenstveno bili najugledniji građani. Ne može se, dakle, reći da ova porodica jedan duži vremenski period nije bila crème de la crème libečkog društva, ili, probranim vokabularom portala rečeno, da nije žarila i palila. Pritom, stavite se na mesto Johana Budenbroka Starijeg – da ste vi bili onako uspešni i sposobni, ni vi ne biste verovali da će vam praunuk već u 16. umreti od kombinacije tifusa i neshvaćenosti. A uistinu, ovakav senzacionalistički pristup možda bi se i više dopao libečkoj publici koja se osetila itekako prozvanom, posebno kada se uzme u obzir da nije dugo potrajalo da se sastavi lista realnih pandana likovima iz romana.

Čarobni breg

Nakon što je u Budenbrokovima na ne posebno uvijen način prikazao svoju porodicu i građana Libeka, Man se odlučuje da se u svom narednom romanu popne lestvicu više i da sliku, pa, cele Evrope – ovaj put, međutim, sa znatno više metafore. Sanatorijum Berghof u blizini Davosa, mesto radnje romana, predstavlja svet za sebe, minijaturnu sliku tadašnje Evrope sa svim njenim previranjima. Politika, religija, filozofija, ljubav, bolest i smrt prepliću se u svakondnevici Hansa Kastorpa, mladića sa severa Nemačke, koji dolazi u sanatorijum u posetu svom rođaku obolelom od tuberkuloze i umesto planiranih nekoliko nedelja, svojom voljom ostaje punih sedam godina. Inspiraciju za roman Man je dobio za vreme supruginih boravaka u sličnim sanatorijumima, nakon što su joj se 1912. javile zdravstvene tegobe. Njen boravak tamo, kao i svoje posete, pretočio je tako u jedno od najboljih dela 20. veka.

Šta kaže Portal: Hm, hm, hm… Deluje da je s godinama razvio osećaj za prikrivanje sadržaja. Daleko od savršenog, ali svakako je pozitivno što delo nije nazvano Dugi razgovori ljudi obolelih od tuberkuloze u sanatorijumu na planini. A vole ljudi i da ima malo čarolije, magije, to je uvek dobro za tiraž. Doduše, ovo ih možda dovede do neke 500. strane, ali dalje od toga neće ići. Treba ipak još malo senzacionalnosti, da se nadaju kakvom spektakularno neočekivanom obrtu!

Šta predlaže Portal: HTEO JE DA OSTANE SAMO TRI NEDELJE: Pogledajte šta ga je navelo da PROMENI odluku!

Sanatorijum u kom je boravila Katja Man. Preuzeto sa: www.macumbeira.com

Sanatorijum u kom je boravila Katja Man
Preuzeto sa: www.macumbeira.com

Pa, štošta. Kastorpov čest sagovornik, Setembrini, oličenje humanizma, prosvetiteljstva i demokratije; Nafta, svojim radikalnim stavovima često suprotstavljen prethodno pomenutima; madam Šoša, apoteoza iskušenja, požude i ljubavi; njen saputnik Peperkorn, napisan po uzoru na Gerharda Hauptmana, velikog književnika tog doba; Joahim Cimsen, rođak zbog kog je Kastorp prvobitno i došao u sanatorijum. Bilo da je u slučaju Čarobnog brega reč o obrazovnom romanu, ili pak parodiji istog, neosporno je da Hans Kastorp prolazi kroz procese nužne za formiranje sopstvene ličnosti. Iako okružen mračnim okolnostima, bolešću, smrću i ratom, on shvata da je taj put neophodno preći kako bi se stiglo do višeg zdravlja: „Sve interesovanje za bolest i smrt u stvari je samo drugi izraz za interesovanje za život.“

Dramatični ishod

Uprkos (ne baš) časnoj borbi i nepokolebivim uverenjima, Portal ovu bitku napušta pognute glave. Krvca je prolivena – dobro, ne zaista krvca, više caps lock – uzvičnici nagomilani, sadržaji prikriveni, neizvesnost podsticana. Međutim, potrebno je ipak malo više od toga da se pobedi jedan Tomas Man, čovek čija dela ne remeti ni činjenica da im u naslovu stoji otprilike celokupna radnja. Portal je taj koji iz ovog susreta treba da izvuče pouku, a Man ostaje ponosni vlasnik rečenica obožavanih od strane profesora sintakse širom sveta.

    Leave a Reply

    Your email address will not be published. Required fields are marked *