Iščekujete novog Tarantina? Bolje nemojte. Procureli scenario „Hateful Eight” čini da zahvalimo lopovu što ne moramo trpiti hvalospeve kritike za još jedan krvav, uzbudljiv, dovitljiv kopi-pejst.
Da Tarantino može da obistini tipičnu scenu iz svog filma, sad bi bio odličan trenutak. Scenario za njegov novi film, Hateful Eight, procureo je nakon što ga je pročitalo samo šestoro ljudi. Reditelj sad verovatno zajapureno šeta zamišljajući svakog od tih šestoro nesrećnika obezglavljene ili makar pune metaka, jer su ga koštali raskošno inovativnog ostvarenja, potpuno različitog od svega što je dosad snimio.
Al’ zamalo. Scenario je sličan prethodnicima, a nedovitljive dosetke – još nedovitljivije, što je, priznaćete, teško postići nakon mudrosti i visprenosti Đangove osvete. U Hateful Eight, likovi su začuđeni postojanjem mećava, dramatično ispijaju tekilu dok su im pištolji zakačeni za sto i nalivaju se kafom.
Radnja filma ne odstupa mnogo od onoga na šta smo navikli: dvojica lovaca na glave se vraćaju po svoje nagrade i nose ulov sa sobom. Oni su jedini likovi prve polovine filma. Negde na pola ovog 146-stranovnog dela, nejunaci naiđu na južnjačkog generala sa kojim nastavljaju svoje putovanje u kočiji za koju su zavezana tri leša. Sve je ovo više nego poznato. A i kraj je lako naslutiti kada se u Tarantina nađe veliki broj crnih ljudi na jednom mestu; zna se da će biti mnogo krvi koja pršti u dotad nepoznatim pravcima.
U scenariju je često naznačeno kako će biti snimano u formatu od 70mm, prigodnom za vesterne i skoro korišćenom u filmu Majstor Pola Tomasa Andersona, ali vreme je da Tarantino, pored formata, unese još neke novine i otarasi se ugledanja na žanrove koji su ga palili kao dečaka te pravljenja filmova koji verovatno više ni njemu nisu zabavni. Možda je bolje da se drži pijenja šampanjca iz cipela Ume Turman, tad je mnogo zanimljiviji.
Hvala onome koji je učinio da ovaj scenario procuri! Hvala mu od srca, poštedeo nas je gledanja Tarantinovog „novog” filma po makar peti put.