Svetla strana tamnog

Interesantne činjenice i anegdote iz zločinačkog sveta

Zločin nije zabavan i, deco, ne pokušavajte to kod kuće! Ali interesantnih i iznenađujućih činjenica i anegdota ima svuda, pa što ne i u svetu zla?  Ljudi ponekad previše dehumanizuju zločince, praveći od njih drugu vrstu, kad – moram vas razočarati – svi oni jedu, dišu i tuširaju se kao svi ostali (nadam se bar da se tuširaju…) Svakako, većini njih fali možda onaj deo osećaja griže savesti ili je jača potreba za krvavim delima nego kod većine populacije, ali to ne znači da nemaju strahove, želje, ljubavi i interesantne priče iz života.

Najveća ljubav Teda Bandija

Svako od nas ima hobije i opsesije. Skupljamo flaše, markice, ukradene podmetače (šta? ja? nikako!) i to činimo sa manje ili više strasti. A Bandi… pa, Bandi je voleo čarape. I kad kažem voleo, mislim, ozbiljno, baš voleo. „Zaista sam bolestan kad je reč o čarapama” sam je rekao, dodavši da je to informacija za ljude koji žele da znaju „šta pokreće Teda Bandija”. To mu je bio fetiš i opisu tog fetiša je posvetio informacije za punu stranu knjige Razgovori sa ubicom u kojoj vrlo otvoreno govori: „Čarape su tako ozbiljan deo mog života. Vrlo su mi bitne. Čitali su listu čarapa (na sudu) i osetio sam se ponosno. Ozbiljno, nije mi čak palo na pamet da bi ljudi mogli da se zapitaju zašto imam sve te čarape. Samo sam se osećao ponosno da ja posedujem sve te čarape.” Ipak, čak i Bandi može da se oseti postiđeno i glupavo, kao na primer kad je spomenuto da ima čarape sa plavim kolutom i zelenom trakom na prstu. „To su otklanjači mirisa – i to je bilo previše lično”, priznao je.

Klovn i radnik u KFC-u, u slobodno vreme serijski ubica

Gejsi kao Pogo, slika preuzeta sa http://www.freeinfosociety.com/

Gejsi kao Pogo, slika preuzeta sa Free Info Society

Neki bi rekli da je dovoljno neverovatna činjenica to što je Džon Vejn Gejsi bio klovn-serijski ubica.  Verujem da je ovo ostvarenje noćnih mora mnogih, ali zapravo je i jezivije nego što zvuči – Gejsi je radio kao Pogo, klovn, i na taj način privlačio dečake koje je mučio, silovao i ubijao. Ipak, to nije jedini interesantni posao koji je imao. Gejsi je vodio i daleko normalniji život i imao daleko normalniji posao kao menadžer KFC restorana. Posao je dobio od tadašnjeg tasta i bio mu je, po priči, jako posvećen. Stalno je obezbeđivao besplatnu piletinu kolegama i društvu i bio poznat kao „Pukovnik”. Prosto da se zapitate ko vas to zapravo poslužuje sledeći put kad poručujete sendvič…

Gejsi je očigledno svoju ljubav prema KFC piletini gajio do groba te je, između ostalog, za poslednji obrok u zatvoru, pre nego što je pogubljen 10. maja 1994. tražio koficu KFC piletine, po originalnoj recepturi.

Kokoškoljubac Himler

Himler sa ženom i ćerkom na farmi pilića, slika preuzeta sa http://ww2db.com/

Himler sa ženom i ćerkom na farmi pilića, slika preuzeta sa WW2DB

Kad već pričamo o kokoškama, još jedna bitna krvoločna figura je sa njima povezana – ozloglašeni nacista, jedna od vodećih figura Trećeg Rajha i jedna od osoba najodgovornijih za Holokaust, Hajnrih Himler. Himler je, negde oko 1927, vodio svoju (ne preterano uspešnu) farmu pilića, što je valjda proizašlo iz toga što je imao diplomu iz agrikulture. Iako se još ranije pridružio NSDAP partiji, svoje piliće napušta negde oko 1929. da bi preuzeo ulogu krvoločnog zločinca u istoriji. Ipak, epitet kokoškoljupca ga je dugo i posle toga pratio, što su neprijatelji partije rado isticali.

Napomena urednika: Kultur!Kokoška je protivnik nacizma i ističe da je svaka povezanost živine i zločinaca samo žalosna slučajnost.

Pas je zločinački najbolji prijatelj

Damer i Friski, preuzeto sa http://murderpedia.org/

Damer i Friski, preuzeto sa Murderpedia

Hitler i Blondi, preuzeto sa http://www.ww2incolor.com/

Hitler i Blondi, preuzeto sa WWII in color

Možda je poznato da je Adolf Hitler imao jednog vernog pratioca kroz život – njegovog psa Blondi. Bila je i neka Eva Braun tu, ali se očevicima činilo ponekad da više ljubavi gaji prema psu nego prema njoj. Svakako se radije sa njim slikao. Hitler je, generalno, bio ljubitelj životinja što takođe, iznenađujuće, važi za Džefrija Damera, serijskog ubicu. Popularna je urbana legenda da je Damer mučio životinje kao mali, ali to svakako nije tačno – on je samo voleo ih izučava i igra se sa njihovim mrtvim telima. Postoji razlika – nije ih ubijao. Na primer, obožavao je svog psa, Friskija, u detinjstvu. Istina je, našavši mrtvog psa, stavio je njegovu glavu na štap, ali žive životinje nikad nije povređivao.

Superzvezde zatvora – Ramirez i Pen

Postoji li fascinantnija priča od „taj i taj je upoznao serijskog ubicu lično”? O da, postaje duplo fascinantnije kad je taj neko veliki holivudski glumac! Šon Pen, dobitnik dva Oskara, završio je u zatvoru 1987. i imao konakta sa Ričardom Ramirezom, takozvanim „Noćnim uhodom”.  Oboje su bili zatvorenici s prioritetom, pa su se zato tuširali u isto vreme i imali ćelije jedan preko puta drugog. Pen navodi da su obojica insomnijaci, pa se dešavalo da u sred noći gleda kroz svoj stakleni prozorčić u Ramireza, a Ramirez u njega.  Ova dvojica su čak razmenjivala „pisamca” i autograme – Ričard je poslao Šonu autogram „Dragi Šone: Ostani izdržljiv i ud’ri ih ponovo. Ričard Ramirez 666” sa pentagramom i crtežom đavola (i to „jako dobrom ilustracijom”, kaže Pen), a Pen mu je autogram potpisao sa „Dragi Ričarde: Nemoguće je biti utamničen i da ne osećati izvesnu bliskost sa svojim ortacima zatvorenicima. Pa, Ričarde, ja sam učinio nemoguće. Ne osećam apsolutno ikakvu bliskost sa tobom”, što kaže da je Ričarda zabavilo jer ima jako dobar smisao za humor.

Dete prodato za kriglu piva

Već je spomenuto par mitova o Mensonu koji nisu tačni, ali kad imamo pred sobom nekoga kao Čarli možemo da nabrojimo gomilu zabavnih činjenica o njegovom životu koje, zapravo, i jesu tačne. Po predanju, njegova majka ga je pri jednoj od mnogobrojnih poseta baru prodala za – ni manje ni više – kriglu piva. Tek par dana kasnije ga je njegov ujak uzeo natrag (nije poznato da li je morao da vrati pivo). Priča je verovatno tačna; majka mu je bila teški alkoholičar i par godina kasnije je i sama završila u zatvoru. Na ovo se moramo zapitati – ako je već prodala dete za alkohol, što bar nije uzela viski?

„Otišao je onuda”

Ted Bandi na sudu, preuzeto sa http://www.endalldisease.com/

Ted Bandi na sudu, preuzeto sa End All Disease

Znate ono kad Duško Dugouško stavi brkove i, kad ga lovac pita da li je video zeca, kaže „Da, otišao je onuda”? Ko bi rekao da se isto desilo Tedu Bandiju? On kroz celu gorespomenutu knjigu Razgovori sa ubicom odbija da prizna krivicu i za jedno od svojih (najmanje) trideset počinjenih ubistava, ali ipak otvoreno priča o svojim krađama (ili, bolje reći, anegdotama tokom krađa) kad bi prosto hodao gradom, shvatio da mu je potrebna biljka (jer je jako voleo biljke – nešto manje nego čarape, ali ih je voleo), pa bi prosto ušao u radnju i uzeo je. Tako je nabavio i TV, Hilton tepih i stereo uređaj. Kad je poželeo stereo, prosto ušetao u izlog i uzeo ga, stavio na kolica i odneo do kola, gde ga je lepo smestio, planirajući da se vrati i po zvučnike. Međutim, video je gomilu ljudi kako zbunjeno trče naokolo.  Jedan od njih mu je pritrčao direktno i pritao „Da li ste videli čoveka koji gura kolica sa stereo uređajem?” Bandi se nije dao zbuniti i rekao je „Čekajte da razmislim. Da, upravo sam video momka kako nosi neku opremu i ide ka kuglani tamo.” Vešto, Bandi se izvukao sa krađom bolje od Duška Dugouška, čak mu ni lažni brkovi nisu bili potrebni. Jedino ga je tištilo što će zvučnike morati da uzme neki drugi put. Šteta, baš je hteo neke koji će da se slažu uz stereo…

Boni i Klajd, poetični razbojnici

Boni Parker istorija pamti kao lepšu polovinu zločinačkog dua Boni i Klajd koji su žarili i palili Amerikom ušavši u sve legende o pljačkama banaka. Ono što je manje poznato je da je Boni bila prestižan učenik u srednjoj školi, dobijala nagrade u takmičenjima za spelovanje i volela književnost, a nešto kasnije, uglavnom dok je bila u zatvoru, i pisala je pesme. Svoju poeziju je zabeležila u bankarskoj svesci koju je ostavila za sobom u zatvoru ili je dala tamničaru. Sveska je 2007. prodata za 36,000 dolara . Najpoznatija pesma joj je verovatno „Kraj puta” kasnije poznat kao „Priča o Boni i Klajdu” čije je delove u svojoj istoimenoj pesmi u engleskoj verziji iskoristio Serž Gejnsburg. Više njene poezije možete naći ovde.

Bonina bankarska sveska iz zatvora, preuzeto sa http://www.americanmuseum.org/

Bonina bankarska sveska iz zatvora, preuzeto sa American Museum

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *